Ateizam može za mnoge ljude biti svojevrsna etapa na putu iskrenog traženja istine. U nekim, pak, slučajevima nije toliko rezultat nedostatka znanja već i plod suludog kršenja moralnih normi i ljudske oholosti te djelovanja zloga duha koji je „lažac i otac laži“ (Iv 8, 44) i koji na svaki način nastoji falsificirati istinu o Bogu i čovjeku u ljudskoj svijesti.
Gledali su djela, a nisu prepoznali Stvoritelja
Ateisti vjeruju da postoji samo materijalni svijet, da nema druge stvarnosti osim one koju možemo pojmiti umom. Ateizam je vjera u to da nema Boga i često se ta vjera opire na metafizičke postavke darvinizma prema kojem život nastaje u potpunosti igrom slučaja i razvija se evolucijom koja nema nikakav konačni cilj. Darvinisti vjeruju da su zahvaljujući mehanizmu prirodne selekcije i nizu slučajnih mutacija nastali tako komplicirani organi kao što su mozak, oči, krila itd., i da svime upravljaju nevidljive prirodne sile.
Dosadašnja znanstvena istraživanju potvrđuju kako je struktura molekularne „mašinerije“ života silno kompliciranija od sustava koje su projektirali i gradili ljudi. Ne može se zaobići niti pitanje informacije koja je plod inteligencije: čak najjednostavnija živa stanica ima toliku količinu informacija koju pohranjuje, primjerice 5000 knjiga od po nekoliko stotina stranica.
Postavlja se logično pitanje: jesu li ti neobično komplicirani informacijsko-biološki sistemi uistinu stvoreni od Apsolutne Inteligencije koja posjeduje Sveznanje, ili su posljedica djelovanja nevidljivih, besciljnih i slučajnih prirodnih sila? Je li to neobično složeno, svrhovito i precizno funkcioniranje čitavog makro- i mikrokozmosa uistinu samo plod slučajnog djelovanja nevidljivih sila?
Kada bi danas netko ustvrdio da neki slučajan proces nevidljivih prirodnih sila čini da nastane, primjerice, kompjutor, rekli bi mu da je umobolan. Ne čudimo se stoga oštroj izreci u sv. Pismu o ateistima: „Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest – nisu kadri upoznati umjetnika po djelima njegovim. Jer prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu“ (Mudr 13, 1. 5). „Jer njima je očito ono što se može doznati o Bogu: Bog im je to zapravo objavio. Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima opažaju od postanka svijeta. Tako da nemaju isprike.“ (Rim 1, 19-20) Tko? Oni „koji istinu priječe nepravednošću“ (Rim 1, 18).
U prosincu 2004., prof. A. Flew, duhovni predvoditelj svjetskog ateizma, nakon 50 godina znanstvenog rada, priznao je svoju vjeru u Božje postojanje. Istaknuo je da je vjera u Boga konkluzija njegovih dugogodišnjih traženja u kojima se oslanjao na znanstvena otkrića s područja biologije, kemije i fizike. Ukazao je na otkriće koda DNA, koji sadrži nevjerojatan zbir informacija, a istovremeno je primjer najgenijalnijeg programiranja. Priznao je da sve to ukazuje na postojanje savršene Inteligencije, Boga Stvoritelja. Kako sam već ranije pisao „jedna od najuvjerljivljih znanstvenih činjenica koje ukazuju na postojanje Boga Stvoritelja za A. Flewa bilo je otkriće ljudskog DNA.“ Znamo da DNA pohranjuje iznimnu količinu informacija koje su zapisane u informacijskom kodu. Nameće se, dakle, logičan zaključak da mora postojati neka Inteligencija koja je taj informacijski kod (određana vrsta neobično kompliciranog programiranja u kojem su sadržani do u najsitnije detalje odrednice ljudskog tijela, poput spola, boje očiju, kose itd.) „ugradila“ i koja je učinila da te informacije tako upravljaju prirodnim procesima da nastaje konkretan, neobično složen biološki organizam. Pritom treba naglasiti da su informacije sadržane u molekuli DNA od nje odvojene i da je DNA samo njihov nositelj. Te informacije možemo označiti kao komplicirano programiranje ili diktat misli, što ukazuje na postojanje osobne Inteligencije. Dijelovi DNA koji se zovu nukleotide, stvaraju logičnu cjelinu i međusobno su povezane kao što su povezana slova u riječi ili izrazi u tekst pisma. Dakle, u DNA postoji inteligencija, a u njoj su pohranjene informacije kako to dokazuje prof. Michael J. Behe, a one nisu ni materija ni energija.
Znajući istinu o ljudskom DNA, prof. A. Flew je shvatio da ateizam nema nikakvog logičkog temelja i da nije ništa drugo doli iracionalna slijepa vjera u slučajan nastanak života i cijelog svemira koji je harmonična cjelina i funkcionira sukladno zdravoj logici. Flew je nazvao „smiješnim pokušajem“ način na koji je ateist Richard Dawkins objašnjavao nastanak života. On je tvrdio da je riječ samo o slučaju – „sretnoj slučajnosti“. Potrebno je uistinu imati neobično snažnu vjeru da bi čovjek bio ateist!
Javlja se ovdje još jedno pitanje – je li moguće pomiriti Darwinovu teoriju evoluciju s vjerom u Boga s obzirom da ta teorija priznaje da je kao posljedica besciljnog procesa nastao život i složene vrste? Može li Bog upravljati „besciljnim“ procesima?
Utjecaj na svjetonazor i životne izbore
Odgovor na pitanje o nastanku života utječe na svjetonazor i životne izbore. Vjera ateista da nema Boga često se temelji na metafizičkim darvinističkim tvrdnjama prema kojima je život nastao kao rezultat slučaja i razvija se putem nevidljive evolucije, dok je ljudska svijest „proizvod“ mozga i prestaje postojati u trenutku smrti. Zato se za punopravne ljude priznaje samo one koji imaju do određene mjere razvijenu svijest i psihu. To znači da među njih ne ubrajaju nerođenu djecu, novorođenčad, ljude sa staračkom demencijom ili one u komi. Nema također niti objektivno postojeće moralnosti. Takvi su ideološki stavovi osnova za zakone koji dopuštaju pobačaj, eutanaziju, umjetnu oplodnju, eugeniku i genetsku manipulaciju. Treba znati da je darvinizam bio važan sastavni dio zločinačkih ideologija komunizma i nacionalsocijalizma. Priznavali su ga ne samo ateisti ispod znaka srpa i čekića nego i nacionalsocijalisti s Hitlerom na čelu.
Činjenica je i da velik broj studenata u SAD-u i u drugim zemljama, nakon predavanja o Darwinovoj teoriji evolucije koju su prihvatili kao znanstvenu činjenicu, izvukao zaključak da je život nastao slučajno i da nema cilja te da njihov vlastiti život nema nikakvog smisla. Ništa čudno da je posljedica takve percepcije bilo odbacivanja vjere u Boga što je kod mnogih rezultiralo padom u depresiju te su počinili samoubojstvo. U SAD-u su i dokumentirani primjeri takvih samoubojstava! Velik odjek u SAD-u imao je slučaj 22-godišnjeg studenta Jeesea Kilgorea koji je pročitavši knjigu Izmišljeni Bog, autora R. Dawkinska, ateista i darvinsta, prestao vjerovati u Boga, izgubio smisao života i, na koncu, počinio samoubojstvo.
Njegov otac, nakon što je pogledao film Expelled: No Intelligence Allowed (dostupan na Internetu) koji demaskira manipulacije i laži darvinističkog lobija u znanosti, izjavio je da je njegov sin znao da se ateizam zasniva na iracionalnoj vjeri, a ne na znanstvenim činjenicama, sigurno si ne bi oduzeo život.
Svima koji traže istinu preporučujem knjigu Michaela Dentona Evolution. A Theori in Crisis ili The Misteri of Life’s Origine Charlesa Thaxtona, Waltera Bradleya i Rogera Olsona.
Izumiranje intelektualne čestitosti
Nažalost kod mnogih darvinista nedostaje intelektualna čestitosti kada iskazuju javno netrepeljivost prema znanstvenim istraživanjima koja dovode u pitanje dogme njihove ateističke ideologije. Usprkos postojanju znanstvenih činjenica, na razne načine pokušavaju stigmatizirati istraživanja te vrste kao neznanstvena i isključiti ih kao neznanstvene. Svisoka odbacuju sve činjenice koje dovode u pitanje njihovu ateističku vjeru. Ignoriraju sve činjenice koje ukazuju na postojanje duhovnog natprirodnog svijeta.
Priznaju jedino materijalističku viziju svijeta kao znanstvenu. Znanstvene činjenice koje ukazuju na postojanje smisla u svemiru i inteligentnog plana, tretiraju kao prijetnju znanosti. Prema njihovu učenju treba priznavati ateističku ideologiju, a ukoliko se nju ne uzima kao osnovu i ne priznanje – onda to nije znanost. Poznati matematičar William Dembski tvrdi da je „materijalistička ideologija tako snažno naštetila istraživanjima o postanku života i o kozmosu da aktualno stanje na tim područjima istraživanja pokazuje znakove deformacije. Problem leži ne samo u tome da se koristi neistinitost kako bi se lansirao materijalistički svjetonazor, već taj svjetonazor aktivno dovodi u pitanje znanstvena istraživanja, dovodeći do neistinitih zaključaka koje je nemoguće dokazati, a odnose se na početke biološkog života i kozmosa uopće. Međutim Inteligentni projekt (Intelligent Design) predstavlja obećavajuću znanstvenu alternativu materijalističkoj teoriji biološke i kozmičke evolucije – alternativu koja pronalazi teoretsku potporu i dokazivo uporište“ (Duhovni mozak, str. 60-61).
Imaju li darvinisti pravo – s prestankom rada mozga prestaje se biti čovjek?!
Materijalisti su se našli u slijepoj ulici jer nemaju nijednu vjerodostojnu hipotezu koja bi objašnjavala duhovne doživljaje čovjeka i funkcioniranje njegova uma.
Za ateiste ljudske misli, tradiocionalno shvaćene, uopće ne postoje, po njima su one plod materijalnog mozga koji stvara psihičke pojave i misli. Dobitnik Nobelove nagrade s područja fiziologije i medicine (1963.) John Eccles (1903. – 1997.), neuorolog, jedan od najvećih autoriteta na području istraživanja ljudskog mozga tvrdi da materija nije u stanju stvarati psihičke pojave i nema pretvaranja fizičke u psihičku energiju. Jedino ih može stvarati duhovna stvarnost. Misli (um) je nešto posve drugo od mozga. Čovjek najprije u svom umu odlučuje o djelovanju koje se ostvaruje slanjem električnih impulsa mozgu. I tako, primjerice, imajući na izbor osvetu ili opraštanje za nanesenu nepravdu, odlučujem ići putem praštanja i pobjede zla dobrim. Tu odluku donesenu u mom umu, mozgu se na izvršenje prenosi električnim impulsima. Tako se dakle duhovna misao čovjeka za njegovo djelovanje poslužuje materijalnim mozgom.
John Eccles odlučno odbacuje materijalističku teoriju uma prema kojoj je mozak shvaćen kao super-složeni kompjutor u kojem moždana kora generira sve misli i osjećaje. On takvu teoriju naziva „ubogom i praznom“ jer se služi nejasnim frazama, a prije svega nije sposobna pojasniti čudo i otajstvo neponovljivosti ljudskoga „ja“ zajedno s njegovom kreativnošću i sposobnošću mašte (How to Self Control Its Brain, str. 33, 176). Višegodišnje znanstveno istraživanje ljudskog mozga dovelo je J. Ecclesa do uvjerenja da svi imamo osobno „ja“ – odnosno nematerijalni um koji djeluje uz pomoć materijalnog mozga.
Tako, dakle, osim fizičkog svijeta u čovjeku postoji i umni – odnosno duhovni – svijet i obje te stvarnosti djeluju uzajamno jedna na drugu. „Čim materijalna koncepcija – piše Eccles – nije u stanju objasniti i obrazložiti iskustva naše neponovljivosti, primoran sam prihvatiti natprirodno stvorenje neponovljivog, duhovnog, osobnog „ja“, odnosno duše. Objašnjavajući teološkom terminologijom: svaka duša je novo Božje stvorenje ucijepljena u ljudski zametak.“ (Evolution of the Brain, Creation of the Self, str. 237) Za prof. J. Ecclesa bilo je jasno da čovjekov um, njegovo osobno „ja“, postoji kao duhovna mjera čovještva i da je besmrtna duša. Vidimo, dakle, da znanstvene činjenice primoravaju na odbacivanje čisto materijalističke interpretacije uma i duhovnosti čovjeka.
Lijek za ateizam
Ispovijesti o obraćenju, koje unazad nekoliko godina objavljujemo na stranicama našeg časopisa svjedoče o tome da svi koji isrkeno traže istinu, nalaze ju u Bogu koji je postao pravi čovjek u Isusu Kristu i koji je, po svom uskrsnuću, neprestano prisutan u zajednici Katoličke Crkve kako bi naučavao, opraštao grijehe, ozdravljao od svih bolesti duše i tijela. O božanstvu Kristovu i njegovu uskrsnuću govori Evanđelje, apostoli koji su bili svjedoci uskrsnuća i koji su za istinu položili svoje živote, podnoseći mučeničku smrt. O božanstvu i Kristovu uskrsnuću neprestano svjedoči učenje i povijest Crkve, koju se neprestano napada i progoni, zajedno s milijunima svetih i mučenika koji su dali i daju svoj život za Krista.
Treba također dodati osobite svjedoke muke, smrti i uskrsnuća Kristova na koje ukazuju znanstvena istraživanja, a među njima je Torinsko platno te Veronikin Rubac (Pokrov) iz Manopella, na kojima je ostalo utisnuto svjedočanstvo Kristova uskrsnuća. Na temelju višegodišnjih i raznovrsnih znanstvenih ispitivanja može se s potpunom sigurnošću reći da ta dva platna predstavljaju istinske dokaze Kristova uskrsnuća.
Najdjelotvorniji lijek za ateizam jest ustrajno i iskreno traženje istine, vjernost Božjim zapovijedima, upoznavanje Evanđelja i Nauka te povijesti Katoličke Crkve, kao i molitva za dar vjere. Dotle neka oni koji vjeruju dobro upamte upozorenje: „Neka uz to, kome se čini da stoji, pripazi da ne bi pao.“ (1 Kor 10, 12) Radi toga neka svakodnevno mole za dar vjere, za obraćenje grješnika i nevjernika i neka sami daju primjer žive, zrele vjere, bezinteresne ljubavi prema bližnjemu te svetosti života.
Svaki čovjek koji ustrajno i iskreno traži istinu, sigurno će je pronaći i susrest će Isusa Krista koji je „put, istina i život“ (Iv 14, 6).
Mieczysław Piotrowski, TChr
Ljubite jedni druge (XII)2013, 34-37; prema Miłujcie się
prijevod s poljskog: Jelena Vuković