Uz spomendan blaženog Ivana Merza, 10. svibnja…
„Draga braćo i sestre, euharistija je u izvorištu svih oblika svetosti. Svatko je od nas pozvan na puninu života u Duhu Svetom. Koliki su sveci pružili svjedočanstvo autentičnog života zahvaljujući svojoj euharistijskoj pobožnosti! Od svetog Ignacija Antiohijskog do svetog Augustina, od svetog Antuna opata do svetog Benedikta, od svetog Franje Asiškog do svetog Tome Akvinskog, od svete Klare Asiške do svete Katarine Sijenske, od svetog Paškala Baylonskog do svetog Petra Julijana Eymarda, od svetog Alfonsa Marije Liguorija do blaženog Charlesa Foucaulda, od svetog Ivana Marije Vianneya do svete Terezije iz Lisieuxa, od svetog Pija iz Pietrelcine do blažene Terezije iz Calcutte, od blaženog Piergiorgia Frassatija do blaženog Ivana Merza, da spomenemo tek neke od njih; središte svetosti oduvijek se nalazi u sakramentu euharistije“, riječi su kojima papa Benedikt XVI. zaključuje svoju encikliku iz 2005. koju je naslovio Sacramentum caritatis posvećenu presvetoj Euharistiji. U njoj, kao što čitamo, među 18 najvećih svetaca Euharistije ubraja i hrvatskoga blaženika Ivana Merza. Koja čast! Koji ponos hrvatskom rodu!
Blaženi Ivan Merz, „vjeran krsnom pozivu na svetost“ revno je radio na odgoju mladeži u vjeri i kršćanskome životu te je sav svoj život posvetio Presvetom Srcu Isusovu i bio prožet ljubavlju prema Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Njime se hranio i jačao za svagdanji život, koji je u 32. godini, 10. svibnja 1928., prekinula prerana smrt. U njegovoj duhovnoj oporuci istaknutoj uz njegov grob, koji je ostao očuvan u nedavnom potresu koji je teško pogodio Zagreb, napose baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj ulici, stoji napisano: Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno, potpuno, vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova. O ljubavi prema Srcu Isusovu, a napose Euharistiji svjedoče njegove riječi koje pronalazimo zapisane u knjizi Ljubav i čistoća (Zagreb, 2002.). U njoj su sabrani brojni tekstovi bl. Ivana Merza iz raznih njegovih spisa, a najviše iz njegova dnevnika, koje je prikupio i obradio o. Božidar Nagy, postulator kauze za proglašenje Merza svetim.
U želji što bolje upoznati ovog Apostola Euharistije poslužimo se nekim njegovim razmišljanjima o njoj. Neka nam ona budu na poticaj i ohrabrenje da što češće i dostojnije primamo Živoga Boga, svjesni milosti i dara koji nam je u Sakramentu ljubavi ostavio Gospodin…
Blaženi Ivan Merz piše:
„Osjetio sam svu ljubav Božju, koja se očituje u njegovim neizmjernim dobročinstvima. U dobročinstvima tijela i duha. U svima je on sam nazočan, on sam radi dajući nam te darove. Pokreće svemir, sunca, da ja mogu živjeti, da biljke mogu rasti koje će me hraniti. No najveće je dobročinstvo gdje nam se neizmjerni Bog sam daje. (…) On svoju beskrajnu ljubav najviše pokazuje, ne dajući nam samo svoja dobročinstva… nego dajući nam svu svoju neizmjernost, beskrajnost – u maloj Hostiji za hranu.“
„Jako volim tišinu i mir, mogu razmišljati, mogu misliti na misterij Euharistije, zapadati u nepomično začuđenje, mogu se dugo moliti… Ljepše je u samoći. Ljepše je zavući se u tamnu crkvicu i kod treptanja vječne svjećice, za zadnjih traka sunca, tiho moliti krunicu i diviti se, vječno i vječno se diviti Euharistiji, tome sjaju, toj veličini, toj neizmjernoj Ljubavi.“
„Upravo sada trebam duševne snage, trebam crpsti iz nepresahljivog vrela Ljubavi, iz one svesilne moći Euharistije, koja napunja dušu rasvjetom, koja je svjetlija od dana, koja je pretvara u duševno zadovoljstvo, koja miruje u osjećanju nečega nepoznatog i neizmjernog. Silno, svesilno bih htio opet tome Vrelu. Bože, pomozi mi!“
„Sam ne znam, bez ikakve misli, tu je ona silna želja za Kruhom, za onom malom Hostijom. Ništa ne znam tada, sav razum spava, a moja bi usta i sva moja unutrašnjost htjela bi Hostiju da se s njom spoji.“
„U sv. Pričesti gdje se vaše tijelo i vaša duša ujedinjuje sa samim Božanstvom, treba biti vrhunac vašega života; u tom je činu i vrhunac cjelokupne liturgije. Sve veličanstvene molitve i pjesme, sva vaša razmatranja, svi vaši čini tijekom dana moraju biti kristocentrični, moraju biti usmjereni prema tom jedinom času vašega dnevnoga života. Na taj se način već na zemlji ispunjava vaša zadnja svrha i postajete dionicima same biti Božje.“
„Budite uvjereni da je sveta misa bez svete pričesti donekle fragmentarna. Spasitelj se mogao utjeloviti također pod prilikama zlata ili kamena; on to nije učinio, već je primio prilike kruha i vina i time nam je jasno rekao da želi da ga kod svake svete mise blagujemo. Žrtva je tek onda potpuna ako se u misi najtjesnijim vezama ljubavi sjedinimo s Isusom pretapanjem jedne biti u drugu. To činimo po sv. Pričesti. Zato su se prvi kršćani pričešćivali prigodom svake svete mise. Budimo suvremeni katolici i postanimo po sv. Pričesti dionicima beskrajnog života Riječi Božje.“
„Euharistija, najjače sredstvo, za nas je na ovoj zemlji ona vatra koja u nama pali rđe grijeha i daje života našoj duši, tako da i ona usplamti novim žarom. Tada mi sami na sebi iskusimo riječi sv. Pavla koji veli: ‘Živim ja, ali ne ja nego u meni živi Krist’ (Gal 2, 20). To je plod presv. Euharistije. Ona nas vodi k vrhuncu kršćanske savršenosti, pravog unutarnjeg života. Ona je naša prva radost na zemlji; po njoj već postajemo dionicima buduće nebeske slave.“
„Po svetoj Pričesti u našoj duši počinju strujati one vode koje vode u život vječni (Iv 4,14). Sveta Pričest najbrže i najlakše preporađa i diže naš nutarnji život. U svetoj Pričesti duša slavi svoje trijumfe, ona postaje slična svome božanskom Zaručniku, postaje božanska. Granice nutarnjeg savršenstva kao da prestaju; duša postaje dionicom neizmjernosti i vječnosti.“
I za kraj, utječimo se rado Gospodinu po zagovoru bl. Ivana Merza, kako bismo što dostojnije i sa što većom ljubavlju pristupali Stolu Gospodnjem, hraneći se Živim Bogom, crpeći snagu za život.
Također, ne zaboravimo gorljivo i ustrajno moliti milost od Gospodina da čim prije uzmognemo svim srcem zazivati:
Sveti Ivane Merče, moli za nas!
Jelena Vuković