DNEVNIK
MILOSRĐE BOŽJE U MOJOJ DUŠI
s. M. Faustina Kowalska, ZMBM

Kćeri moja, ne živiš za sebe nego za duše.
Piši, njima na korist. Znaš da su ti toliko puta ispovjednici potvrdili moju volju
kad je riječ o pisanju.  (Dn. 895)

Zapiši ove riječi, kćeri moja, govori svijetu o momu milosrđu. Neka cijelo čovječanstvo upozna moje neizmjerno milosrđe. To je znak konačnog vremena. Zatim dolazi dan Pravednosti. Dok je još vrijeme, neka se utječe izvoru mojega milosrđa. Nek’ uranja u Krv i Vodu što je za nj tekla. (Dn. 848)

PREDGOVOR PRVOM POLJSKOM IZDANJU DNEVNIKA Sv. FAUSTINE

Predstavljajući današnje izdanje Dnevnika s. Faustine Kowalske, potpuno sam svjestan da predstavljam dokument katoličke mističarke koji ima neizrecivu vrijednost ne samo za Crkvu u Poljskoj nego i za sveopću Crkvu. Riječ je o kritičkom i vjerodostojnom izdanju koje je priredila Postulatura (za trajanja informativnog procesa) s. Faustine pod vodstvom nadležne mjesne Krakovske nadbiskupije.

Dnevnik, čija je materija pobožnost u čast Božjega milosrđa, konačno je dobio zasluženu pažnju i to iz dva razloga:

– prvo, Kongregacija za nauk vjere svojom je odredbom od prije dvije godine u potpunosti odbacila prigovore i sumnje koje je iznio Sveti Oficij vezano za spise s. Faustine,

– drugo, Dives in misericordia, posljednja objavljena enciklika pape Ivana Pavla II., blagotvorno svraća pozornost Crkve, pa i ateističkog svijeta, na tu čudesnu Božju osobitost, a istovremeno i na nadnaravni aspekt ekonomije spasenja – na Božje milosrđe.

Bilo bi poželjno izraditi podrobnu studiju koja bi pokazala dodirne točke Dnevnika s. Faustine i spomenute Enciklike, ne govoreći, pritom o njihovoj eventualnoj međuovisnosti. Dodirne točke zasigurno su brojne jer crpe nadahnuće iz istoga vrela, odnosno iz Božje objave i Kristova nauka. Osim toga, potječu iz istog duhovnog središta, iz Krakova, mjesta u kojem se, koliko je meni poznato, nalazi jedina i najstarija crkva posvećena Božjemu milosrđu. Treba također naglasiti da je sam kardinal Karol Wojtyła, donedavno krakovski nadbiskup, poduzeo potrebne korake za pokretanje beatifikacijskog procesa za s. Faustinu Kowalsku i taj proces inicirao.

U tom svjetlu, Dnevnik s. Faustine ima ogroman značaj za katoličku duhovnost pa je stoga bilo potrebno pripremiti njegovo vjerodostojno izdanje da bi se izbjegla moguća iskrivljavanja od strane onih koji djeluju, možda u najboljoj namjeri, ali bez potrebnog znanja. Na taj će se način izbjeći i razlike u izdanjima, pa čak i proturječnosti, kao što je to bio slučaj s duhovnim dnevnikom sv. Terezije od Djeteta Isusa – Povijest jedne duše.

Čitatelj, površnim pogledom na Dnevnik, lako zamjećuje jednostavnost jezika, pa čak i gramatičke i stilske pogrješke; pri tom se ne smije zaboraviti da je autorica Dnevnika imala jedva osnovnoškolsko obrazovanje. No, teološki nauk sadržan u Dnevniku kod čitatelja izaziva snažan dojam o njenoj osobitosti i ako uzmemo u obzir kontrast – koji proizlazi iz činjenice manjkavog obrazovanja s. Faustine i uzvišenosti njena teološkog učenja – već on sam ukazuje na posebno djelovanje Božje milosti.

Ovdje se želim kratko prisjetiti svoga susreta s poznatom mističnom dušom našega vremena, sestrom Speranzom, koja je u Collevalenzi, nedaleko Todija, utemeljila svetište Amore Misericordioso, koje je postalo ciljem brojnih hodočasnika. Upitao sam s. Speranzu poznaje li spise s. Faustine i što o njima misli. Rekla mi je jednostavno: „Spisi sadržavaju čudesan nauk, ali je potrebno, dok ih se čita, znati da Bog filozofima progovara jezikom filozofa, a jednostavnim dušama jezikom siromaha i da samo ovim posljednjima objavljuje istinu skrivenu mudrima i umnima ovoga svijeta.“

Na kraju ovog predgovora, dopustite mi prizvati još jedno osobno sjećanje iz 1952., kada sam prvi puta sudjelovao u svečanosti beatifikacije u Bazilici sv. Petra. Nakon svečanosti, upitali su me neki sudionici slavlja: „Tko su bili ovi blaženici?“ Pitanje me dovelo u neugodan položaj, jer u tom trenutku nisam točno znao tko su oni bili; makar sam bio svjestan da jedno od osobitih značenja beatifikacije leži u predstavljanju uzorâ za razmatranje i nasljedovanje u životu naroda Božjega.

Poljska među blaženicima i kandidatima za oltar trenutno ima dvije osobe koje poznaje čitav svijet: tko su, što su za života radile i koje im je bilo poslanje. To su: bl. Maksimilijan Kolbe, mučenik ljubavi, i s. Faustina Kowalska, apostol Božjega milosrđa.

U Rimu, 20. prosinca 1980.

† Andrzej M. Deskur

Titularni nadbiskup Tenae

PREDGOVOR PRVOM HRVATSKOM IZDANJU PRIJEVODA S IZVORNIKA (Dnevnik. Milosrđe Božje u mojoj duši, Svećenici Srca Isusova, Zagreb 2016.)

Dočekali smo konačno izdanje Dnevnika sv. Faustine Kowalske, tajnice Milosrdnog Isusa, prevedenog s izvornika koji je Svetica pisala na svome materinskom poljskom jeziku. Imati i čitati, moliti i razmatrati riječi koje se nalaze u Dnevniku velika je milost. Tim više što Dnevnik izlazi u Godini milosrđa (8. prosinca 2015. – 20. studenoga 2016.) i u godini u kojoj se obilježava 85. godišnjica „velikog“ ukazanja Milosrdnog Isusa ovoj Svetici (22. veljače 1931.).

Znakovito je i da Dnevnik izlazi u godini kada se u Domovini sv. Faustine održava 31. Svjetski dan mladih i to u gradu – Krakov – u kojem se nalaze relikvije Svetice, u gradu u kojem je ona umrla i gdje se nalazi glavno Svetište Božjega milosrđa u svijetu. U Krakovu je i sv. Ivan Pavao II., 17. kolovoza 2002., posvetio čovječanstvo Božjemu milosrđu.

U Dnevniku Svetica svakoga od nas poziva da postane štovatelj Božjega milosrđa i to onako kako je to sam Isus tražio. A štovatelj Božjega milosrđa postaje se štovanjem slike s natpisom: Isuse, uzdam se u Tebe!, molitvom Krunice, svetkovanjem svetkovine Božjega milosrđa koja se slavi na prvu nedjelju iza Uskrsa, štovanjem sata Milosrđa te širenjem štovanja Božjega milosrđa.

Uz to je Milosrdni Gospodin posebno tražio molitvu za obraćenje grješnika i to u sakramentu ispovijedi, zatim molitvu za umiruće i pouzdanje u Božje milosrđe.

Vrijedno je istaknuti i činjenicu da je nakon molitve Oče naš najproširenija molitva današnjice molitva Krunice Božjega milosrđa. Druga je to molitva koju je Isus osobno naučio ljude. Oče naš po apostolima, a Krunicu Božjega milosrđa po Faustini. 

Zahvalni smo Bogu na iskazanoj ljubavi što nam je u čast kao Družbi svećenika Srca Isusova, SCJ, (dehonijanci) dopalo izdati hrvatski prijevod Dnevnika, a na temelju odobrenja i licence koju smo dobili od Družbe sestara Naše Gospe od Milosrđa, kojoj je pripadala i sv. Faustina.  

U ime Izdavača želim od srca zahvaliti prevoditeljici i urednici Dnevnika Jeleni Vuković, velikoj štovateljici Božjega milosrđa i sv. Faustine, koja se otvorena srca prihvatila ovoga djela. Milosrdni Gospodin neka joj uzvrati stostruko.

Unaprijed se radujemo vjerujući da će mnogi, a osobito mladi, posegnuti za ovim štivom koje je itekako aktualno, a osobito zbog i u Godini milosrđa u kojoj će se „disati na oba plućna krila“: jedno je sakramentalni život po svetoj ispovijedi i djelima milosrđa, a drugo je naprijed spomenutih pet načina štovanja Božjega milosrđa. 

Svim čitateljima i štovateljima Božjega milosrđa i sv. Faustine želim blagoslovljeno i spasonosno čitanje i svet život. 

                                                                 Andrzej Wośko, SCJ

 

 

 

 

 

 

Kćeri moja, piši o momu milosrđu napaćenim dušama. Moja su radost duše koje se odazovu momu milosrđu. Tim dušama dajem milost iznad svih njihovih želja. Ne mogu kazniti ni najtežeg grješnika ako se prizove na moje smilovanje, nego ga opravdavam po svom beskrajnom i čovjeku neshvatljivomu milosrđu. Napiši: Prije nego dođem kao pravedni Sudac, otvaram širom vrata svojega milosrđa. Tko ne želi proći kroz vrata Milosrđa, morat će proći kroz vrata moje Pravednosti…  (Dn. 1146)