PREDGOVOR PRVOM POLJSKOM IZDANJU DNEVNIKA Sv. FAUSTINE

Predstavljajući današnje izdanje Dnevnika s. Faustine Kowalske, potpuno sam svjestan da predstavljam dokument katoličke mističarke koji ima neizrecivu vrijednost ne samo za Crkvu u Poljskoj nego i za sveopću Crkvu. Riječ je o kritičkom i vjerodostojnom izdanju koje je priredila Postulatura (za trajanja informativnog procesa) s. Faustine pod vodstvom nadležne mjesne Krakovske nadbiskupije.

Dnevnik, čija je materija pobožnost u čast Božjega milosrđa, konačno je dobio zasluženu pažnju i to iz dva razloga:

– prvo, Kongregacija za nauk vjere svojom je odredbom od prije dvije godine u potpunosti odbacila prigovore i sumnje koje je iznio Sveti Oficij vezano za spise s. Faustine,

– drugo, Dives in misericordia, posljednja objavljena enciklika pape Ivana Pavla II., blagotvorno svraća pozornost Crkve, pa i ateističkog svijeta, na tu čudesnu Božju osobitost, a istovremeno i na nadnaravni aspekt ekonomije spasenja – na Božje milosrđe.

Bilo bi poželjno izraditi podrobnu studiju koja bi pokazala dodirne točke Dnevnika s. Faustine i spomenute Enciklike, ne govoreći, pritom o njihovoj eventualnoj međuovisnosti. Dodirne točke zasigurno su brojne jer crpe nadahnuće iz istoga vrela, odnosno iz Božje objave i Kristova nauka. Osim toga, potječu iz istog duhovnog središta, iz Krakova, mjesta u kojem se, koliko je meni poznato, nalazi jedina i najstarija crkva posvećena Božjemu milosrđu. Treba također naglasiti da je sam kardinal Karol Wojtyła, donedavno krakovski nadbiskup, poduzeo potrebne korake za pokretanje beatifikacijskog procesa za s. Faustinu Kowalsku i taj proces inicirao.

U tom svjetlu, Dnevnik s. Faustine ima ogroman značaj za katoličku duhovnost pa je stoga bilo potrebno pripremiti njegovo vjerodostojno izdanje da bi se izbjegla moguća iskrivljavanja od strane onih koji djeluju, možda u najboljoj namjeri, ali bez potrebnog znanja. Na taj će se način izbjeći i razlike u izdanjima, pa čak i proturječnosti, kao što je to bio slučaj s duhovnim dnevnikom sv. Terezije od Djeteta Isusa – Povijest jedne duše.

Čitatelj, površnim pogledom na Dnevnik, lako zamjećuje jednostavnost jezika, pa čak i gramatičke i stilske pogrješke; pri tom se ne smije zaboraviti da je autorica Dnevnika imala jedva osnovnoškolsko obrazovanje. No, teološki nauk sadržan u Dnevniku kod čitatelja izaziva snažan dojam o njenoj osobitosti i ako uzmemo u obzir kontrast – koji proizlazi iz činjenice manjkavog obrazovanja s. Faustine i uzvišenosti njena teološkog učenja – već on sam ukazuje na posebno djelovanje Božje milosti.

Ovdje se želim kratko prisjetiti svoga susreta s poznatom mističnom dušom našega vremena, sestrom Speranzom, koja je u Collevalenzi, nedaleko Todija, utemeljila svetište Amore Misericordioso, koje je postalo ciljem brojnih hodočasnika. Upitao sam s. Speranzu poznaje li spise s. Faustine i što o njima misli. Rekla mi je jednostavno: „Spisi sadržavaju čudesan nauk, ali je potrebno, dok ih se čita, znati da Bog filozofima progovara jezikom filozofa, a jednostavnim dušama jezikom siromaha i da samo ovim posljednjima objavljuje istinu skrivenu mudrima i umnima ovoga svijeta.“

Na kraju ovog predgovora, dopustite mi prizvati još jedno osobno sjećanje iz 1952., kada sam prvi puta sudjelovao u svečanosti beatifikacije u Bazilici sv. Petra. Nakon svečanosti, upitali su me neki sudionici slavlja: „Tko su bili ovi blaženici?“ Pitanje me dovelo u neugodan položaj, jer u tom trenutku nisam točno znao tko su oni bili; makar sam bio svjestan da jedno od osobitih značenja beatifikacije leži u predstavljanju uzorâ za razmatranje i nasljedovanje u životu naroda Božjega.

Poljska među blaženicima i kandidatima za oltar trenutno ima dvije osobe koje poznaje čitav svijet: tko su, što su za života radile i koje im je bilo poslanje. To su: bl. Maksimilijan Kolbe, mučenik ljubavi, i s. Faustina Kowalska, apostol Božjega milosrđa.

U Rimu, 20. prosinca 1980.

† Andrzej M. Deskur

Titularni nadbiskup Tenae