Ivan Pavao II., u svibnju 1998., u Torinu pred izloženim Torinskim platnom:
Platno kao znak muke koja objavljuje Spasiteljevu ljubav
Ivan Pavao II., u svibnju 1998., u Torinu pred izloženim Torinskim platnom:
Po ulasku u katedralu, na kojoj su još vidljivi tragovi prošlogodišnjeg strašnog požara, zadržao sam se na trenutak u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koji predstavlja središte štovanja Crkve i u kojem je skrivena istinska, stvarna i supstancijalna prisutnost Kristova. Svjestan te Kristove prisutnosti među nama, stao sam potom pred predragocjeno Platno koje nam može biti od pomoći u boljem razumijevanju tajne ljubavi Sina Božjeg prema nama.
Pred Platnom, uvjerljivom i potresnom slikom neopisive boli, želim zahvaliti Bogu za taj poseban dar pred kojim svaki kršćanin treba s ljubavlju pokleknuti, iskazujući potpunu spremnost poći tragom Isusa Krista.
Platno je izazov razumu
Platno od svakog čovjeka, osobito učenog, zahtijeva poseban napor koji će mu prije svega dopustiti s poniznošću prihvatiti duboku poruku koja govori njegovu razumu i koja se tiče njegova života. Tajanstvena ljepota Platna potiče nas zapitati se o povezanosti svetog Platna i povijesnih događaja iz Isusovog života. Nije to pitanje vjere. Crkva, dakle, nema kompetenciju izražavati svoje mišljenje po tom pitanju. Taj se zadatak provođenja daljnjih ispitivanja s ciljem pronalaženja odgovora povezanih s Platnom u koje je po tradiciji bilo umotano tijelo našeg Spasitelja nakon što je skinuto s križa, povjerava znanstvenicima. Crkva želi da se istraživanju Platna pristupa bez ikakvih predrasuda, da se ne prihvaća ništa za sigurno što ne bi bilo dokazano, poziva zadržati unutarnju slobodu djelovanja, savjesno poštivati temelje znanstvene metodologije, a istovremeno poštivati osjećaje vjernika.
Platno je ogledalo Evanđelja
Za čovjeka vjernika bitno je prije svega to da je Platno ogledalo Evanđelja. Razmatranje Platna kaže nam da se na njemu vidi slika koja je tako tijesno povezna s onim što Evanđelje govori o muci i smrti Isusovoj. Svaki osjećajan čovjek, koji ga promatra, osjeća unutarnje ganuće i potresenost. (…) Potrebno je biti svjestan velike vrijednosti ove slike koju svi mogu gledati, čiju tajnu sve do sada nitko nije mogao otkriti. Svakog razumnog čovjeka ona potiče na duboko promišljanje i može čak potaknuti na promjenu vlastitog života.
Platno je, uistinu, neobičan znak koji privodi k Isusu, pravoj Riječi Očevoj, i poziva čovjeka na nasljedovanje primjera Onoga koji je za nas dao samog sebe.
U Platnu se zrcali ljudsko trpljenje
Platno podsjeća suvremenog čovjeka, često oduševljenog dobrobiti i napretkom tehnike, na tragediju mnoge njegove braće i potiče ga da se zamisli nad tajnom trpljenja kako bi mogao bolje razumjeti njegov uzrok. Trag izmučenog tijela raspetog je svjedočanstvo strašne ljudske sposobnosti zadati bližnjemu bol i smrt, i samim time postaje ikona trpljenja nevinih svih epoha: žrtava bezbrojnih tragedija koje su obilježile našu prošlost i drame koje se događaju u suvremenom svijetu.
Zar je moguće, stojeći pred Platnom, ne misliti na milijune ljudi koji umiru od gladi, zločinima učinjenima za vrijeme ratova koji ranjavaju mnoge narode, o brutalnom nasilju nad ženama i djecom i milijunima ljudskih bića koja žive u bijedi, u poniženju, na rubovima velikih metropola, osobito u zemljama u razvoju? Zar je moguće ne misliti s gnušanjem i suosjećanjem na ljude lišene ljudskih prava, na žrtve mučenja i terorizma, na osobe koje su zatočile različite kriminalne organizacije?
Prisjećajući se tih dramatičnih situacija Platno nam ne govori samo da se odreknemo vlastitog egoizma, već nam pomaže otkriti otajstvo trpljenja posvećenog po žrtvi Kristovoj koja je postala izvor otkupljenja za čitavo čovječanstvo.
Platno je slika ljubavi Božje, ali i čovjekova grijeha
Platno poziva na otkrivanje najdubljeg uzroka otkupiteljske Isusove smrti. To svjedočanstvo neizmjernog trpljenja čini da ljubav Onoga, koji je »tako ljubio svijet, da je dao sina svoga jedinorođenca« (Iv 3, 16), postaje gotovo opipljiva i objavljuje svoje čudesne dimenzije. U obličju takvog trpljenja, čovjek-vjernik mora zavapiti s dubokim uvjerenjem: »Gospodine, nisi me mogao više ljubiti!«, a odmah biti i svjestan da je uzrok tom trpljenju grijeh: grijeh svakog čovjeka. Govoreći o ljubavi i grijehu, Platno nas sve poziva da u svoje srce urežemo sliku Božje ljubavi i iz njega izbacimo strašnu stvarnost grijeha. Razmatranje tog izmučenog Tijela, pomaže suvremenom čovjeku osloboditi se površnosti i egoizma koji vrlo često oblikuju njegov odnos prema ljubavi i grijehu. U tihoj poruci Platna, čovjek čuje eho Božjih riječi i vjekovječnog kršćanskog iskustva: vjeruj u ljubav Božju, najveće blago darovano čovječanstvu i čuvaj se grijeha, najveće nesreće koja je zadesila ljudsku povijest.
Platno je slika bespomoćnosti u obličju smrti
Platno je i slika bespomoćnosti: bespomoćnosti u obličju smrti u kojoj se objavljuje konačni smisao otajstva utjelovljenja. Ono nam nalaže odmjeriti snage i okušati se s tim aspektom utjelovljenja koji nas najviše uznemiruje, a istovremeno objavljuje kako je Bog uistinu postao čovjekom, u svemu nama sličan osim u grijehu. Svi osjećaju užas pri pomisli da se čak ni Sin Božji nije odupro snazi smrti, no svi, duboko potreseni, shvaćaju da je Krist ušao tako duboko u našu ljudskost da je čak prihvatio upoznati tu potpunu bespomoćnost koju čovjek osjeća u trenutku kada njegov život gasne. Na tome se temelji iskustvo Velike subote, važne postaje na putu Isusove proslave, iz kojeg isijava svjetlo koje rasvjetljuje trpljenje i smrt svakog čovjeka. Vjera, govoreći nam o Kristovoj pobjedi, pruža nam sigurnost da grob nije završetak postojanja. Bog nas poziva na uskrsnuće i na besmrtni život.
Platno je slika šutnje
Postoji tragična šutnja koja znači nemogućnost shvaćanja i koja se najpotpunije izražava u smrti. No, postoji i plodonosna šutnja koja zahtijeva unutarnju sabranost i dopire do skrivenih dubina srži istine i života. Platno ne odražava samo šutnju smrti, već i odvažnu i plodonosnu šutnju koja dopušta nadići stvarnost koju mijenja i koja je neodgodiva, zahvaljujući potpunom uranjanju u vječnu sadašnjost Boga. Platno postaje na taj način, potresno svjedočanstvo istine da milosrdnu Božju svemoć ne može zadržati nikakva sila zla, već upravo suprotno, uspijeva preusmjeriti k dobru čak i silu zla. Naša epoha mora nanovo otkriti plodonosnost šutnje kako bi se oslobodio okova povijesti, slika i prazne riječi koje nam prilično često onemogućuju čuti Božji glas.
(…) Ova ikona Krista, napuštenog u dramatičnom i svečanom trenutku smrti (…) poziva nas da poimajući bit otajstva života i smrti, otkrivamo veliku i radosnu poruku koju nam daje Platno. Ono prikazuje Isusa u trenutku najveće bespomoćnosti i podsjeća nas da se u obeskrepljenju te smrti krije otkupljenje cijelog svijeta. Platno nam na taj način postaje poticaj pretrpjeti sve, svaku muku, čak i bespomoćnost, s vjerom da milosrdna ljubav Božja pobjeđuje svako uboštvo, svako ograničenje, svaku kušnju očaja. Duh Božji koji živi u našim srcima neka u svakom od nas probudi želju i velikodušnost koje su nam potrebne da bismo prihvatili poruku koje nosi Platno, i učiniti od nje temelj koji će nadahnjivati naš život.
Ivan Pavao II.
Torino, 24. svibnja 1998.
Ljubite jedni druge 2011, prema časopisu Miłujcie się
prijevod s poljskog jezika: Jelena Vuković