Dokazi Uskrsnuća! (1.) Torinsko platno…


Isusovo Uskrsnuće je činjenica. Prvi svjedoci Uskrsnuća su apostoli. No, Isus je ostavio i dva vidljiva dokaza koje suvremena znanost može proučavati: Torinsko platno s otiskom izmučenog Kristovog tijela i otisak Svetog Lica na velu u mjestu Manoppello.

Dokazi Uskrsnuća

Povijesna činjenica

Istina o Kristovom uskrsnuću temelji se na povijesnoj činjenici koja istovremeno nadilazi povijest. Kada su, tri dana nakon Isusove smrti na Križu, prestrašeni učenici čuli od žena da je Isus uskrsnuo »njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu.« (Iv 24, 11). Tada im se Uskrsli Isus objavljuje i uspostavlja s njima osobni kontakt. Svojim osjetilima mogu Ga doživjeti, Njegovu blizinu, i uvjeriti se da nije riječ o zabludi, već da On stoji pred njima u svom uskrslom tijelu.

Gledaju Ga, razgovaraju s Njim, mogu Ga dotaknuti, s Njime sjesti i objedovati (usp. Lk 24, 37-43). Apostoli su sve sigurniji da je Isus uskrsnuo u onom istom tijelu koje je raspeto na križu, koje više ne podliježe nikakvim fizičkim ograničenjima. Apostoli raspoznaju Njegov glas, kosu, crte lica, ruke i bok – sa svim tragovima rana (usp. Iv 20, 27).

Svaki koji je istinski upoznat s izvorima vjere u Kristovo uskrsnuće ne dovodi u sumnju stvarnost tog otajstva. Susret s Uskrslim potpuno je promijenio apostole, osnažio im dušu i ohrabrio ih do te mjere da su svi, izuzev Ivana, umrli mučeničkom smrću, braneći istinu da je Isus uskrsnuo i da je Bog. U trenutku Isusove smrti na križu, u trenutku koji se iz ljudske perspektive može činiti potpunim porazom, rađa se kršćanstvo u svoj svojoj neuništivoj životnosti, entuzijazmu i radosti života, i to po neustrašivom apostolskom naviještanju onoga što su doživjeli – Isusovo Uskrsnuće.

Isusovo Uskrsnuće je činjenica. Prvi njegovi svjedoci su apostoli. No, Isus onim sumnjičavima i bez vjere ostavlja i dva neoboriva dokaza svog Uskrsnuća. To su otisak Njegova izmučenog tijela na Torinskom platnu te Sveto Lice na velu koje se nalazi u mjestu Monappello.

Prazan grob

Kada su apostoli, Petar i Ivan, od žena saznali da je Isusov grob prazan, potrčali su na mjesto gdje je bio položen. Primijetili su da je grob otvoren, ušli i vidjeli samo ukopne povoje gdje leže. Tijela nije bilo. Tada Ivan, vidjevši nedirnuta i »prazna« platna, uzvjerova da je Krist uskrsnuo. U svom je evanđelju napisao: »vidje i povjerova«. (Iv 20, 8)

Kako to da ga je samo pogled na ukopne povoje uvjerio u Isusovo Uskrsnuće? Grčki izvorni tekst Ivanova evanđelja (20, 6-7) kaže da su ukopni povoji bili keimena, odnosno da su stajali prostrti, prazni, nedirnuti, neodriješeni, neoštećeni. Kada je Ivan vidio uredno prostrto platno, potpuno nedirnuto i neodriješenih vezova, bio je to za njega jasan znak da nitko nije uzeo Isusovo tijelo, već da je ono moralo na čudesan način prodrijeti kroz to platno. Dakle, Isus je uskrsnuo. Sveti Ivan spominje i ubrus na Isusovoj glavi (20, 7). Bili su tamo najvjerojatnije ubrus za brisanje znoja sudarion i lagani veo od dragocjene tkanine satkane od bisernih vlakana. Suvremeni egzegete iz izvornog Ivanovog teksta (20, 7) zaključuju da nam sv. Ivan želi svratiti pozornost da je u grobu vidio platno koje je bilo »prazno« i ubrus koji bijaše svijen na jednom mjestu. Persili, tumač i egzegeta, ističe da grčki tekst alla chorisentetyligmenon (Iv 20, 7) u sebi govori kako ubrus stavljen na Isusovu glavu nije bio horizontalno postavljen na grobnom kamenu, već svijen kao da još uvijek obavija lice. Nakon uskrsnuća, Isusovo tijelo »prodrlo« je kroz platno koje se spustilo jer u njemu više nije bilo tijela.

Apostoli Petar i Ivan vidjeli su, dakle, »i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.« Jedino tajanstven prelazak Isusova tijela iz smrti u život, mimo svih zakona fizike, u bezvremenskoj dimenziji postojanja, može objasniti nedirnute ukopne povoje kako su ih vidjeli Petar i Ivan. Bio je to za Ivana jasan znak Uskrsnuća pa je zato i napisao: »i vidje i povjerova.«

Isusovo uskrsnuće veliko je otajstvo prelaska iz smrti u Božju dimenziju postojanja. Taj je događaj iza sebe na zemlji ostavio i materijalne tragove, vidljive znakove, koje do danas možemo gledati i istraživati. To su Torinsko platno u koje je bilo umotano mrtvo Isusovo tijelo i na kojem se ocrtava slika Isusovog čitavog tijela, Sveto Lice na tkanini od bisernih vlakana koje se čuva u Manoppellu, kao i ubrus, sudarion, s krvavim mrljama, tzv. Veo (ubrus) iz Ovieda. Znanstvena istraživanja potvrđuju da ubrus koji po sebi ima pregršt krvavih tragova, a koji se čuva u katedrali u Oviedu (sjeverna Španjolska), potječe iz Kristova vremena, i da krvavi tragovi koji su na njemu vidljivi daju istovjetan otisak Kristova lica kao Torinsko platno.

Torinsko platno

Slika na Torinskom platnu neponovljiva je vrsta »fotografije« Čovjeka koji je mučen do smrti, koji je pretrpio neviđene torture kao što su šamaranje, šibanje, rimsko bičevanje, krunjenje trnovom krunom, padove, pribijanje čavlima na križ i probijanje kopljem boka. Ta, u platno utisnuta slika muke, do u najsitnije detalje odgovara evanđeljskom opisu Isusove muke i smrti.

Krv se upila u dubinu strukture platna, ostavljajući jasne tamne mrlje, dok su obrisi tijela vidljivi tek na površini Platna i vrlo su blijedi. Krvni ugrušci vidljivi su na Platnu i nisu oštećeni. Svjedoči to da Isusovo tijelo nije uzeto iz Platna jer nema tragova struganja o Platno. Tijelo je na čudesan način prošlo kroz Platno koje ga je obavijalo ostavljajući na Platnu svoj otisak u vidu fotografskog negativa. Jedino nam vjera daje jasno objašnjenje – Isus je uskrsnuo.

Godine 1978., Torinsko platno podvrgnuto je različitim znanstvenim ispitivanjima, najviše američkih znanstvenika okupljenih u tzv. STURP (The Shroud of Turin Research Project). Bila im je na raspolaganju najsuvremenija znanstvena aparatura koja je težila na stotine tona, posebno dopremljena iz Sjedinjenih Država. Platno je gotovo 120 sati bilo izloženo različitim ekspertizama. Između ostalog Platno je fotografirano: s osvjetljenjem izravno ili kroz transparentnu foliju, pomoću ultraljubičastih i ultracrvenih zraka, učinjena je fotoelektrična spektrofotometrija, fotografska i fotoelektrična florescencija. Napravljene su i kompjutorske snimke te makro i mikrofotografije. Tako je istražen svaki i najsitniji detalj platna.

Istraživanja su potvrdila sljedeće:

  1. Prisustvo krvi na platnu i to muškarca krvne grupe AB.
  2. Isključuje se svaka sumnja da bi lik na platnu mogao biti nacrtan.
  3. Ultraljubičasto zračenje pokazuje da je tijelo po sebi imalo brojne rane od bičevanja što nije bilo vidljivo golim okom.
  4. Zastupljenost peludi biljaka na unutarnjoj površini Platna. (Glasoviti švicarski kriminolog Max Frei pronašao je pelud raznih tipova halofitnih pustinjskih biljki koje su tipične za područje oko Galilejskoj jezera iz vremena Isusa Krista. Dakle, platno je sigurno u to vrijeme bilo ondje.)
  5. Slika se nalazi isključivo na površini tkanine. Posljedica je destilacije samo unutrašnjih vlakana lana. Smanjenje intenziteta destilacije uvjetovalo je nastajanje trodimenzionalne slike. Slika na Platnu potpuno se nalazi na površini Platna, jedino vlakna koja su najbliža površini imaju mrlje koje tvore sliku. Boju je nemoguće bilo čime izbrisati, čak niti uz pomoć kemikalija; otporna je čak i na sunčevo djelovanje. Slika nije utisnuta na mjestima na kojima se nalaze ugrušci krvi. Na mjestima gdje su mrlje od krvi, nema obojenih vlakana na površini koje čine sliku. Otisak je bljedožut; nema nikakvog traga boje ni tinte. Slika je nastala na Platnu u koje je bilo umotano tijelo, a usprkos tome, slika je, u fotografskom negativu, potpuno plošna. Nije pretrpjela deformaciju i paralelno je projicirana. Mehanizam prenošenja otiska tijela na Platno znanost ne može u cijelosti objasniti. Zato je američki znanstvenik J. Jackson napisao: »Na osnovu fizikalno-kemijskih procesa koji su poznati do danas imamo pravo tvrditi da otisak na Platnu ne bi trebao postojati, pa ipak on jest. No nismo u stanju objasniti kako je nastao.«

Veliki napredak u istraživanju Platna donosi informatizacija. Zahvaljujući kompjutorskoj tehnici dobili smo elektroničku fotografiju Torinskog platna u najvišoj rezoluciji koja otkriva gotovo sve pojedinosti koje se ranije nisu mogle raspoznati neposrednim promatranjem. Utvrđeno je postojanje otiska dva kovana novčića iz Pilatova vremena, jednog u visini desnog, drugog u visini lijevog oka Čovjeka s Platna. Na desnom je oku otisak kovanice lepton lituus, između 29. i 32. godine nakon Krista iz vremena Poncija Pilata. Na lijevom oku identificiran je novčić koji je dao načiniti Pilat u čast Julije, Tiberijeve majke, godine 29. nakon Krista.

Lik na Torinskom platnu karakterizira lagano izblijedjela boja koja ga tvori. Slika je oblikovana u nijansama žute boje na različitim razinama; zbog svjetlijih i tamnijih nijansi ukazuje na određenu trodimenzionalnost koju su proučavali i mjerili znanstvenici STURP-a za vrijeme istraživanja 1978. godine.

Američki znanstvenici Eric Jamber i John Jackson iz NASA-e koristeći metodu za reljefno dimenzioniranje planeta dolaze do reljefne slike Čovjeka na platnu. Giovanni Tamburelli sa Sveučilišta u Torinu, zahvaljujući kompjutorskoj opremi, dobiva trodimenzionalnu fotografiju lika na Platnu.

Godine 2002. pristupilo se temeljitoj restauraciji Platna. Bila je to savršena prilika za posebna istraživanja i vanjske strane Platna, ove čudesne relikvije. Skenirana je cijela površna platna, i unutarnja i vanjska. Dvojica znanstvenika sa Sveučilišta u Padovi, Giulio Fanti i Roberto Maggiolo, proučavajući skenirani materijal dolaze do šokantnog otkrića. Pokazalo se, naime, da postoji i jedva vidljiva slika lica na vanjskoj strani Platna, upravo na mjestu slike lica na prednjoj strani površne Platna. (Fanti i Maggiolo objavili su rezultate svog istraživanja objavili su 14. travnja 2004. u znanstvenom časopisu Journal Optics of the Institute Physics in London.)

Na vanjskoj strani Platna vidljivi su lice i ruke. Slika na vanjskoj strani Platna ima jednake značajke kao i slika s unutarnje strane. Fotografski negativ postoji zahvaljujući tajanstvenim sjenčanjem na površini vlakana i trodimenzionalan je. Vanjska i unutarnja slika potpuno su istovjetne, do u najmanje sitnice: od dimenzija, oblika i položaja. Nema direktnog »kopiranja« slike s unutarnje na vanjsku stranu; laneno Platno u svojoj unutrašnjosti nije oslikano. Dakle, na površini Platna dvostruka je slika lica – i s unutarnje i s vanjske strane. To čudesno otkriće udvojene slike još je jedna potvrda da sliku nije mogao učiniti niti jedan ljudski genij. Suvremena znanost još nije u stanju rekonstruirati nastanak Platna i potpuno je sigurno da nije moglo nastati kao posljedica kakvih prirodnih procesa.

Prirodno rasuđivanje i logika govori nam da su u ovom slučaju potrebne duboka vjera i poniznost priznati da tajna nastanka te čudesne slike na platnu leži u trenutku Isusova uskrsnuća. Gospodin je u Platno utisnuo zastrašujuću sliku svoje muke i smrti i dao nam stvarni dokaz svog uskrsnuća, kako ne bismo bili nevjerni, nego vjerni.

Slika iz Manoppella

Na tankoj tkanini od bisernih vlakana, veličine 17×24 cm, na glavnom oltaru crkve u Manoppellu, nalazi se slika Svetog Lica – Uskrslog Krista.

Najnovija znanstvena istraživanja potvrđuju da je slika nastala na čudesan način. Zahvaljujući digitalnom skeneru iznimno velike rezolucije utvrđeno je kako se između vlakana ispitivane tkanine ne može naći nikakav trag boje. Najviše začuđuje činjenica prozirnosti platna. Slika se jednako može vidjeti i s jedne i s druge strane, kao na dijapozitivu. Pri promjeni osvjetljenja, mijenja se i slika. Znanstvenici tvrde da ima određena svojstva slike, fotografije i holograma, no, nije ni slika ni fotografija ni hologram. Ostaje za znanost velika i neobjašnjiva tajna. Sliku Svetog Lica iz Manoppella nije u stanju naslikati ni najveći genij. To je acheiropoietos, odnosno slika koju nije nacrtala ljudska ruka.

Slika Svetog Lica utisnuta je na dragocjenoj, bisernoj tkanini koja se radi od svilenkastih niti morskih oštriga. Tkanina tog tipa otporna je na požar, poput azbesta. Nije moguće na njoj bilo što naslikati. Na tako tanku tkaninu ne da se nanijeti nikakva boja.

Znanstvenici su došli do iznenađujućeg otkrića – lice s Torinskog platna i lice iz Manoppella – zapravo je jedno te isto lice. Slike oba lica u potpunost odgovaraju i predstavljaju istu Osobu.

Usporedba folije s likom Svetog Lica iz Manoppella i lica s Torinskog platna, pruža i grafičko-matematički dokaz da je riječ o istoj osobi. Sa znanstvenog stajališta nema sumnje, oba lica – iz Torina i Manoppella – odgovaraju jedno drugom stopostotno, kako strukturom tako i dimenzijama.

Slika mrtvog tijela na Torinskom platnu i Božjeg lica, bez dvojbe su najveća čuda da svijetu. Sa znanstvenog stajališta njihovo je postojanje neobjašnjivo. Osim slike Majke Božje Guadalupske, nema takve slike koja bi se sa svojim specifičnostima mogla uopće uspoređivati s ovim dvjema.

Sve upućuje na to da je Veo iz Manoppella na kojem se vidi Sveto Lice, odozgor bio postavljen na ubrus koji je obavijao Kristovu glavu nakon što je položen u grob. Postao je tako, poseban »svjedok« trenutka Kristova uskrsnuća, tim više što je na njemu Isus ostavio otisak svog lica u trenutku prelaska iz smrti u život.

Istinski Bog koji je iz ljubavi prema nama postao čovjekom, kako bi nam po svojoj muci, smrti i uskrsnuću otvorio put do neba, dao nam je dvije potresne slike: jednu na Torinskom platnu, a drugi na Velu iz Manoppella. One su zalog najvažnijeg trenutka u povijesti čovječanstva u kojem se dogodila konačna pobjeda nad Sotonom, grijehom i smrću. Sin Božji, postavši čovjekom, mogao je kao Bog, na sebe uzeti sve grijehe i trpljenja kroz cijelu ljudsku povijest. To je moguće jer u Bogu nema vremena. On je vječno »sada«: »A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.« (Iz 53, 4). Iako sam bez grijeha, za vrijeme Muke i Smrti na križu, iskusio je posljedice grijeha i trpljenja svih ljudi. Doživljavajući najveću napuštenost i trpljenje u trenutku smrti prikazao je sebe i sve nas Bogu Ocu. Na taj je način pobijedio grijeh i smrt, primajući od Oca dar uskrslog života.

Slika Svetog Lica na Velu iz Manoppella ili odraz mrtvog tijela na Torinskom platnu, s vanjske ili unutrašnje strane, nastali su zahvaljujući čudesnoj Božjoj intervenciji u trenutku uskrsnuća.

Primili smo čudesan zalog budućih vremena slave Kristovog čovještva. Na Torinskom platnu ostala je utisnuta slika još mrtvog Isusovog tijela, u trenutku kada je započela njegova slava. Tijelo je počelo isijavati tajanstvenu energiju koja je neviđenom preciznošću dovela do utiskivanja u platno obrisa cijelog tijela u fotografskom negativu.

Istovremeno, na Velu iz Manoppella dobili smo u fotografskom pozitivu sliku lica već živog Krista, pred sam  svršetak procesa njegova slavnog uskrsnuća, pri čemu su još uvijek na Njegovom licu vidljivi tragovi rana i oteklina. Ljepota Onoga koji uskrsava, dakle, još neproslavljenog u punini. Ljepotu Onoga koji uskrsava nadilazi sva naša očekivanja i moći ćemo je gledati tek u nebu. Lice iz Manoppella je lice Isusa koje uskrsava, u trenutku Njegova prelaska iz smrti u život, preobraženje unakaženog Isusovog tijela: »od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.« (Iz 53, 3).

Lice iz Manoppella je lice na kojem se ocrtavaju tragovi muke u trenutku kada »ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.« (1 Kor 15, 53).

Bog nam je ostavio vidljivu sliku istine o svom utjelovljenju, smrti i uskrsnuću. Kroz tu sliku jednoznačno je potvrdio da je uistinu postao pravi čovjek, da je na se uzeo naša trpljenja i grijehe, da je uistinu umro i uskrsnuo, kako bi nas oslobodio od grijeha smrti i doveo nas do punine radosti u nebu.

Božje lice iz Manoppella je stvaran dokaz Kristova uskrsnuća. Poziva svakog od nas na obraćenje, na uspostavljanje iskrenog odnosa ljubavi prema Uskrslom Gospodinu kroz svakodnevnu molitvu, a osobito u sakramentima ispovijedi i Euharistije. Isus je uistinu uskrsnuo i živi, On obavija svakog grešnika svojim neizmjernim milosrđem. Poziva nas na redovito pristupanje sakramentu pomirenja i sv. Pričesti. »Koliko žarko čeznem za spasavanjem grešnika. Moja najdraža tajnice zapiši da želim Moj Božanski život izliti u duše ljudi i posvetiti ih, kad bi samo htjeli prihvatiti Moju milost. Najveći grešnici dospjeli bi do najveće svetosti, kad bi se samo htjeli pouzdati u Moje Milosrđe. Moja Nutrina prepunjena je milosrđem i ono je izliveno na sve što sam stvorio. Meni je milina djelovati u duši čovjeka, ispuniti je Mojim milosrđem i opravdati je. Moje kraljevstvo na zemlji je Moj život u duši čovjeka. Piši, Moja tajnice, da sam Ja Sam voditelj duša, neposredno, iako ih vodim preko svećenika i svaku vodim do svetosti na putu što je samo meni poznat.« (Dn 1784).

»Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta. (…) Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.« (Iv 6, 51. 53-55)

M. Piotrowski TChr
Milujcie się, 2/2010
prijevod s poljskoj jezika: Jelena Vuković