Po euharistijskim čudesima Gospodin Isus nas budi iz duhovne obamrlosti i poziva da vjerujemo u Njegovu stvarnu prisutnost u Euharistiji.
Posljednje euharistijsko čudo, objavljeno i službeno priznato i od strane crkvenih vlasti 10. travnja 2016., dogodilo se u crkvi sv. Hijacinta u Legnicy. Kada počinje slabjeti ili se gasi vjera u stvarnu prisutnost Krista u Euharistiji, naš Gospodin i Spasitelj, nadnaravnim znakovima i čudesima potvrđuje svoj nauk o Euharistiji i poziva na obraćenje. Ustanovljujući sakrament Euharistije za vrijeme Posljednje večere, Gospodin Isus nije rekao da su vino i kruh simboli, nego da dolazi do njihove stvarne preobrazbe u Njegovo Tijelo i Krv. Uzimajući kruh jasno kaže: „Ovo je tijelo moje“, i kalež s vinom: „Ovo je krv moja“ (usp. Mt 26, 26-28). Nakon riječi posvete koju svećenik izgovara za vrijeme sv. Mise ostaje vidljiva materija kruha i vina, ali njihova supstancija podliježe čudesnoj duhovnoj promjeni koja je nedokučiva našem umu. Sveti Ivan Pavao II. napisao je u enciklici Ecclesia de Eucharistia da je Euharistija „izvor i vrhunac cijeloga kršćanskog života. Presveta Euharistija naime sadrži svekoliko duhovno dobro Crkve.“ (EE 1) Istaknuo je da je Euharistija „dar njega [Krista] sama, njegove osobe u njegovu svetom čovještvu, kao i njegova djela spasenja. Kada Crkva slavi Euharistiju, spomenčin smrti i uskrsnuća svoga Gospodina, ovaj je središnji događaj spasenja stvarno prisutan te se ‘vrši djelo našega otkupljenja’. Ova je žrtva toliko odlučujuća za spasenje ljudskog roda da ju je Isus Krist izvršio te se je vratio Ocu tek nakon što nam je ostavio sredstvo po kojem ćemo u tome sudjelovati, kao kad bismo bili prisutni. Tako svaki vjernik može na njoj sudjelovati te iz nje trajno crpiti plodove.“ (EE 11)
Euharistijsko čudo u Legnicy
Na Božić, 25. prosinca 2013. godine, u crkvi sv. Hijacinta u Legnicy, za vrijeme prve rane sv. Mise svećeniku je, dok je pričešćivao vjernike, nehotice ispala jedna Hostija. Odmah ju je podigao, a potom – u skladu s pravilom o postupanju u takvim situacijama – Hostiju stavio u kalež s vodom i pohranio u svetohranište. Hostija bi se obično nakon nekoliko dana u vodi potpuno rastopila. No ovaj put se, iz nekog razloga, to nije dogodilo. Nakon par dana, 4. siječnja, svećenik je primijetio da se na 1/5 Hostije pojavila crvena boja. Sutradan je župnik Andrzej Ziombra o događaju obavijestio tadašnjeg mjesnog biskupa Stefana Cichoga koji je odredio da sljedeća dva tjedna treba pomno pratiti što će se događati s Hostijom.
Nakon 14 dana bijeli dio Hostije se rastopio u vodi. Ostao je samo „obojeni“ djelić poput ugruška veličine 1,5 x 0,5 centimetara. Izvađen je iz vode, položen na korporal i pohranjen u svetohranište. Biskup je sastavio komisiju koja je trebala razmotriti i zauzeti stav o ovoj tajanstvenoj pojavi.
Članovi crkvene komisije obratili su se znanstvenicima s Katedre za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Wrocławu i zamolili ih da uzmu „uzorak“ na ispitivanje. Tako je 26. siječnja 2014. godine uzeto 15 uzoraka.
Ispitivanja vroclavskih znanstvenika isključila su mogućnost da je crvena boja Hostije uzrokovana djelovanjem bakterija ili gljivica. Ujedno su njihove histopatološke analize pokazale da određeni dijelovi „uzorka“ podsjećaju na srčani mišić. Istraživačima nije pošlo za rukom napraviti DNK analizu.
Crkvena komisija dala se u potragu za znanstvenom institucijom koja je imala bolju metodologiju i napredniju opremu. Obratila se Katedri za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Szczecinu koju vodi istaknuti patolog prof. Mirosław Parafiniuk. Ovdje znanstvenici primjenjuju najnaprednije tehnologije, osobito kada se radi o postupcima genetske identifikacije ljudskih ostatak; među ostalim utvrđuju identitet poljskih narodnih heroja ubijenih za vrijeme Hitlerova i komunističkog terora.
Prof. Parafiniuk, zajedno sa skupinom suradnika, proveo je istraživanja na istim uzorcima koji su bili analizirani u Wrocławu. Pomoću UV mikroskopa, opremljenog specijalnim filtrima, u uzorcima su otkrili ljudska srčana mišićna vlakna u stanju fragmentacije tj. agonije. Za znanstvenike je to bio šok, jer su došli do – sa znanstvenog stajališta – neobjašnjivog otkrića. Rezultati istraživanja nisu ostavljali prostora sumnji da je riječ o tkivu srčanog mišića u trenutku agonije. U konačnom izvješću Medicinsko-sudskog instituta stoji: „U histopatološkom nalazu utvrđeni su dijelovi mišićnih vlakana koji sadrže fragmente poprečno-prugastog mišića […]. Cjelina slike […] najviše nalikuje srčanom mišiću […] s promjenama koje su često posljedica agonije. Genetska ispitivanja pokazuju da se radi o tkivu ljudskog podrijetla.“
Biskup Zbigniew Kiernikowski, novi ordinarij Legnicke biskupije, u siječnju 2016. otputovao je u Vatikan i Kongregaciji za nauk vjere podastro rezultate obje ekspertize. U Velikom tjednu 2016. primio je odgovor u kojem Kongregacija potvrđuje da postoji znanstvena i moralna sigurnost da je riječ o nadnaravnom događaju. U tom pismu dana je i suglasnost da se vjernicima može objaviti činjenica o postojanju euharistijskog čuda i da je potrebno pripremiti primjereno mjesto za štovanje.
Dana 10. travnja 2016. biskup Kiernikowski izdao je dokument u kojem vjernike obavještava o ovom izvanrednom euharistijskom čudu i u kojemu, među ostalim, stoji: „U siječnju ove godine predstavio sam čitavu stvar Kongregaciji za nauk vjere. Danas, u skladu s prijedlozima Apostolske Stolice, preporučujem gospodinu župniku Andrzeju Ziomby da na odgovarajući način uredi prostor za izlaganje Relikvije kako bi joj vjernici mogli izraziti štovanje. Molimo da se dostupnima učine sve relevantne informacije te uvedu sustavne kateheze koje će pomoći ispravno oblikovati svijest vjernika o štovanju euharistijskog čuda. K tome još preporučujem da se pripremi knjiga u kojoj bi se vodila evidencija o primljenim milostima i drugim događajima koji imaju nadnaravni karakter. Vjerujem da će sve ovo poslužiti dubljem štovanju Euharistije i da će uroditi bogatim plodovima i dobrim utjecajem na živote ljudi koji se približe Relikviji. Čitamo ovaj predivan Znak kao poseban izraz dobrohotnosti i ljubavi Gospodina Boga koji se tako duboko prigiba čovjeku.“
Srce u stanju agonije
Znanstvenici su utvrdili da se kod „obojenog“ dijela Hostije iz Legnicye radi o tkivu ljudskog srčanog mišića u trenutku agonije. Nije li ovaj čudesan Kristov znak izvanredni poziv upućen svakome od nas da s vjerom prihvatimo činjenicu da se za vrijeme svake sv. Mise uprisutnjuje otajstvo Njegove muke, smrti i uskrsnuća? Na sličan način poziva nas Krist da vjerujemo u Njegovu prisutnost u Euharistiji po drugim čudesnim znakovima koji su se dogodili u Sokółki, Buenos Airesu, Lancianu… Ovdje se susrećemo s čudesnim podudarnostima. Euharistijsko čudo u Sokółki dogodilo se u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog 12. listopada 2008. godine. Svećeniku koji je dijelio sv. Pričest, Hostija je pala u podnožju oltara. Podigao ju je i položio u vasculum (posudica s vodom). Dana 19. listopada primijećeno je da se sredina bijele Hostije promijenila u krvavi komadićak tkiva. Na nadbiskupovu zamolbu, iz nje su uzorke za ispitivanje uzeli istaknuti znanstvenici s Medicinskog fakulteta u Białystoku.
Prof. Sobaniec-Łotowska i prof. Sulkowski, neovisno jedan o drugome, i strogo se pridržavajući znanstvenih postulata, izvršili su histopatološku analizu uzorka promijenjene Hostije.
Rezultati ovih odvojenih istraživanja potpuno se podudaraju: s potpunom sigurnošću je utvrđeno da je tajanstvena supstanca u koju se pretvorio djelić presvete Hostije mišićno tkivo srca živoga čovjeka izloženog velikoj patnji, u agoniji i u pred-infarktnom stanju.
Znanstvenici su zabilježili: „Takve se promjene događaju jedino u živim vlaknima i izraz su brzog stezanja srčanog mišića za vrijeme umiranja, agonije […]. Središnji dio Hostije promijenio se u srčano mišićno tkivo, stvarajući nerazdruživu strukturu s ostalim dijelom bijele Hostije. […] Ova neobična, tajanstvena pojava prožimanja materije bijele Hostije s vlaknima ljudskog srčanog mišića promatrana je, ispitivana i fotografirana uz pomoć svjetlosnih mikroskopa kao i uz pomoć elektronskih transmisijskih mikroskopa. To dokazuje da ovdje ne može biti riječi ni o kakvoj ljudskoj intervenciji.“
Po ovim čudesnim znakovima Gospodin Isus nam snažno govori da se u svakoj sv. Misi uprisutnjuju Njegova muka, smrt i uskrsnuće.
Do sjajnih zaključaka došli su i znanstvenici koji su istraživali euharistijsko čudo u Buenos Airesu. Dana 18. kolovoza 1996. u jednoj su crkvi u prijestolnici Argentine na kraju sv. Mise o. Alejandru Pezetu skrenuli pozornost na oskvrnjenu Hostiju koja je bila bačena na svijećnjak na dnu crkve. Svećenik ju je uzeo, stavio u posudu s vodom i pohranio u svetohranište. Kada je 26. kolovoza o. Alejandro otvorio svetohranište s čuđenjem je ustanovio da se oskvrnuta Hostija promijenila u krvavu supstancu. Odmah je o događaju obavijestio kardinala Bergolija koji je odredio da se o svemu ima šutjeti i strpljivo čekati. Tek su 5. listopada 1999. godine, prema Kardinalovoj odluci, znanstvenici uzeli uzorke ove Hostije. Poslali su ih na ispitivanje u New York. Kako ničim ne bi utjecali na zaključak njujorških znanstvenika, prešutjeli su informaciju odakle je uzorak uzet. Na čelu ekipe američkih znanstvenika bio je dr. Frederic Zugibe, poznati njujorški kardiolog i patolog, stručnjak za sudsku medicinu. Znanstvene analize su pokazale da je ispitivana supstanca zapravo dio ljudskog tijela s vlastitim DNK. U izvješću o rezultatima istraživanja stoji: „Kod ispitivanog uzorka radi se o djeliću stjenke srčanog mišića lijeve srčane klijetke. Taj mišić odgovoran je za stiskanje srca. […] Srčani mišić se nalazi u stanju upalnog procesa o čemu govori velik broj bijelih krvnih zrnaca. To ujedno govori o činjenici da je uzorak uzet sa ‘živog srca’. Tvrdim da je srce uistinu bilo živo jer bi u suprotnom bijela krvna zrnca odumrla izvan živog organizma; ona su potrebna kako bi se mišić održao na životu. Prisutnost bijelih krvnih zrnaca svjedoči da je srce bilo živo u trenutku uzimanja uzorka. Štoviše, bijela krvna zrnca prodrla su u tkivo, što govori u prilog činjenici da je srce bilo pod silnim pritiskom i trpjelo, npr. kao da je tijelo izloženo teškom bičevanju u predjelu prsnog koša. “
I u ovom slučaju imamo neobično snažan znak: „srce koje živi i jako trpi.“
Lanciano
Jedno od najglasovitijih euharistijskih čudesa dogodilo se u 8. st. u Lancianu u Italiji. Jedan je redovnik, služeći sv. Misu, proživljavao krizu vjere. Kako pišu kronike iz toga vremena, njemu i naočigled svih prisutnih vjernika, nakon pretvorbe Hostija se preobrazila u ljudsko srce, a vino u krv.
Znanstvena ispitivanja zaključena 4. ožujka 1971. potvrdila su ono što je tradicija prenijela. U čudesnoj Hostiji je čitavo ljudsko srce. Sa svim elementima jednog ljudskog srca. Ispitivanja su pokazala da je srce jako slabo, bez rezova, a u srčanim vlaknima nalaze se živa bijela krvna zrnca. Na znanosti neobjašnjiv način sačuvalo se i pet ugrušaka krvi. Ispitivanja su pokazala da je riječ o ljudskoj krvi krvne grupe AB. Upravo tu krvnu grupu znanstvenici su identificirali na Torinskom platnu.
Skriven u Hostiji
Po euharistijskim čudesima Gospodin Isus želi nam reći da je najveće blago za sve nas On sam; On koji je stalno prisutan među nama u sakramentu Euharistije, u otajstvu svoje muke, smrti i uskrsnuća.
Dajući nam samoga sebe u sv. Pričesti, Krist nas mijenja snagom Duha Svetoga da bismo mogli sudjelovati u životu i ljubavi Presvetog Trojstva. Zato nas upozorava: „Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.“ (Iv 6, 53, 57-58)
Mističarki Aliciji Lenczewskoj Gospodin je ovako tumačio otajstvo svoje stvarne, ali skrivene prisutnosti u Euharistiji: „Skrivam se kako ne bih opčarao veličanstvenošću svoga dara. Želim vam dati sreću kakvu nitko od ljudi nije u stanju zamisliti ni osjetiti. Upravljam čitavom poviješću čovječanstva i poviješću svakoga čovjeka pripremajući vas za sjedinjenje sa sobom u vječnosti. Sada se možete susretati sa mnom u molitvi, u razmatranju moga života, u Riječi, u znakovima koje sam vam dao i neprestano vam ih dajem. Najrječitiji znak je moja prisutnost u Euharistiji. Skriven sam u Hostiji i po njoj se događa susret duše sa mnom – živim i istinitim, makar nevidljivim umu i osjetilima tijela.
Upoznati i dotaknuti me može samo srce koje ljubi i koje vjeruje – djetinje srce. Što su snažnije vjera i ljubav, to je snažnije sjedinjenje sa mnom i dublja spoznaja.
Čuvaj se da me ne bi nepromišljeno i ravnodušno primala u sv. Pričesti. To je veliki grijeh i oskvrnuće moje ljubavi, mojega dara rođenog u Krvi na Golgoti.
Dijete moje, moram se skrivati kako ne bih ognjem svoje ljubavi spržio tvoju dušu, i da ne bih usmrtio tvoje tijelo snagom svoje Očinske nježnosti. A budući da tako snažno ljubim, želim biti ljubljen.“
U Euharistiji se uprisutnjuje otajstvo našega spasenja: muka, smrt i uskrsnuće Kristovo. Gospodin Isus govori: „Štogod posjedujete i što jeste – dar je moje ljubavi. Potpuno i sve. I usprkos vašim protivljenjima i nezahvalnosti, ljubim vas i dovijeka ću vas ljubiti. Čekam vaš povratak i prinosim neprestanu Žrtvu sebe da bih vas spasio. Ova je Žrtva vječna jer traje i biva kroz čitavo vrijeme. To je vanvremenska i nadvremenska Žrtva. U njoj živite, njom dišete. Ona vas spašava u svakom trenutku vašega života.“
Mieczysław Piotrowski, TChr
Miłujcie się, 3 (2016), 4-9
prijevod s poljskog: Jelena Vuković
lektura: Marija Vuković