“Gender” (rodna) revolucija (I.)

Sam naziv rodna ideologija ukazuje na njen temelj i osnov učenja. Riječ gender u engleskom jeziku označava rod imenice – muški, ženski ili srednji, dok izraz sex označava spolni identitet. No ideolozi su izrazu gender pripisali novo značenje – „spol i rod“. Prema njima, riječ gender označuje rod koji treba biti kulturološki određen i definiran.

Prema njima, riječ gender označuje rod koji treba biti kulturološki određen i definiran. U središtu rodne ideologije stoji tvrdnja da je ljudski rod (spol) prvenstveno kulturološki odrediv, da nije urođen, već da nastaje u odgojnom procesu, kao rezultat inkulturacije, prihvaćanja određenih gotovih obrazaca ponašanja. Dakle, temeljni je poučak ove ideologije: ne rađamo se kao muško i žensko, već to postajemo po odgoju, po vlastitom izboru i spolnoj orijentaciji. Ovisno o spolnom nagnuću može se govoriti o čak šest ili osam rodova. Neki predstavnici rodne ideologije označuju kao rod (spol) čak i sadomazohističke sklonosti… Prema rodnim ideolozima rod je poput kakve kulturološke fantazije. Kada bismo se sada, primjerice, dogovorili da će žene biti muškarci, a muškarci žene, državne službe morale bi prihvatiti našu odluku. U nekim državama postoje i zakonski okviri po kojima se muškarcu koji je „otkrio da je žena“, čak i bez operacija i liječničkih pretraga, mora to priznati. Primjerice, mora mu biti dopušteno služiti se ženskim zahodom… Iz perspektive povijesti filozofije to su apsurdne iznimke. Pa ipak, to ne priječi da se na apsurdnosti rodne ideologije, prema zamislima i željama nekih, gradi novi društveni poredak.
Rodna ideologija je tvorevina ateističkog uma što razotkriva njegovu neizmjernu bijedu. Bog vrlo jednoznačno govori o ljudima koji su ateisti vlastitom krivicom: „Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest – nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim. (…) Jer prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu tvorcu.“ (Mudr 13, 1.5)

Ako Bog postoji, ako sve od njega dolazi i k njemu smjera, onda tvrdnja da Boga nema predstavlja temeljnu zabludu u rasuđivanju. Kao kad pogriješite u matematičkom računu – tu pogrješku treba odbaciti, inače će se ona ponavljati pri svakom koraku. Reći da nema Boga, iako postojimo zahvaljujući upravo njemu, je kao kad bi nerođeno dijete u majčinu krilu reklo da njegova majka ne postoji. To je očiti apsurd. U sličnoj se situaciji nalazi ateist koji živi isključivo stoga što ga je Bog pozvao u bitak i jer ga Bog uzdržava, no on govori da Boga nema i trudi se urediti vlastiti život bez njega. Ateizam je, dakle, egzistencijalna i intelektualna katastrofa. Život u uvjerenju da Bog ne postoji, u uvjerenju koje je u suprotnosti s ljudskom spoznajnom logikom, uistinu je nešto strašno. Događa se da intelektualna zabluda proizlazi iz manjkavog znanja ili loše informiranosti. Često je ateizam i izraz ustrajnosti u grijehu, nevoljkosti obratiti se i priznati svoju krivicu.
Trebamo biti svjesni prisutnosti i đavolskog djelovanja u vrijeme kušnje i poticanja čovjeka na grijeh. Ivan Pavao II. u više je navrata podsjećao da je sotona osoba koja realno postoji: „Odbacujući istinu o Bogu činom svoje vlastite volje, sotona postaje poput kakvog kozmičkog lažljivca i oca laži (Iv 8, 44): sam živi u radikalnoj negaciji Boga. Tu vlastitu, tragičnu laž o Dobru, koje je Bog, nameće svemu stvorenju, a osobito bićima stvorenima na sliku Božju, ljudima.“ (Kateheza, 13. kolovoza 1986.)
Dramatična borba dobra i zla koja se neprestano događa u našem životu je istinska borba na život i smrt. Bog je „sam u početku stvorio čovjeka i prepustio ga slobodnoj volji njegovoj. Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran. On je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju. Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati.“ (Sir 15, 14-17)

Treće mogućnosti – nema!

Čudesno smo sazdani, možemo reći, poput misnog kaleža. Kao što je misni kalež stvoren da bi se napunio Krvlju Gospodnjom, dakle, onim najdragocjenijim, najplemenitijim na ovome svijetu, tako je i svaki od nas stvoren da bi se napunio Bogom. To je cilj, smisao našega postojanja. Dobro se kaže da je čitavo stvaranje samo trenutak u procesu Božjega darivanja. Bog nas je stvorio da bi nam se darovao. Ne radi toga da bismo izgradili nekakvu karijeru, zaradili novce ili doživjeli neku ugodu. Sve je dobro u onolikoj mjeri koliko nam pomaže i služi na našem putu do Boga. Ako dopuštamo Kristu da nas ispuni svojom milošću, Duhom Svetim, onda ostvarujemo osnovni cilj svoga postojanja te već na zemlji stvaramo nebo. Smrt će nam, stoga, biti samo prelazak u puninu života u nebu. Takav je Božji plan za naš život. Ako se oduprem i kažem Bogu ne, ako živim poput nerazumnog egoista koji ne želi imati ništa zajedničko s Bogom, on će tu moju odluku poštivati. A to je temelj vječnoga prokletstva.

Ako nisam sjedinjen s Isusom i nemam Božjeg Duha, pred sotonom ostajem sâm i nezaštićen. A pred njim sam poput dojenčeta. Nemam šanse. Bit ću uništen.

S kršćanskog motrišta postoje samo dvije kategorije ljudi. Oni koji imaju Duha Božjega, i oni koji imaju zloga duha. Tertium non datur – trećega nema! Ima ljudi koji čine dobro i samo dobro, koji se bore s grijehom i za nj se kaju. To su ljudi ispunjeni Božjim Duhom. Međutim, neki čine zlo i samo zlo, a dobro čine više kao slučajno ili samo zato da bi mogli učiniti još veće zlo. To su oni koji imaju zloga duha.
Ponekad se možda zapitamo zašto neki čovjek tako govori ili tako postupa. Kada slušamo neke političare ili novinare kako bezočno lažu, preziru i ponižavaju ljude, to njihovo ponašanje jedino se može tumačiti kao djelovanje pod utjecajem sotone! Ljudi zarobljeni u laž i grijeh u njegovoj su službi.

Ateisti, kao i lažni kršćani, koji su izgubili milost i izdali Isusa, dali su se sotoni na raspolaganje – i tada čine strašne stvari. Treba si to posvješćivati analizirajući povijest. Tek ćemo je tada moći dobro shvatiti i tumačiti, jer uistinu dio ljudi živi i djeluje u službi sotone. I upravo takvi ljudi, odani u službi grijehu i sotoni, izvor su zlih ideja i djela u našem svijetu.
Profesor Leszek Kołakowski, jedan od najvećih poljskih filozofa, koji se borio protiv kršćanstva, ali se kasnije obratio i ostao fasciniran Kristom i kršćanstvom, bio je čovjek velike čestitosti, čovjek koji je prošao čudesnu evoluciju mišljenja – od smrtnog neprijatelja kršćanstva postao je njegov veliki pobornik. Najprije je povjerovao u postojanje đavla, a potom u Boga. Kołakowski, u potrazi za istinom, postao je čelni kritičar ateizma, a pred kraj svoga života odlučno je kritizirao rodnu ideologiju kao i homoideologiju koja je njen sastavni dio. Posjedovao je iznimno filozofsko znanje i odlikovao se sjajnim intelektom. Zahvaljujući tome ukazivao je na sličnost između rodne ideologije i marksizma. Upravo je on, uz Aleksandra Sołżenicina, oca kritike marksizma, kritički promatrajući i razlučujući što se događa u svijetu, ukazivao da je glavni uzrok zla postojanje i djelovanje đavla. Kołakowski puno piše o Bogu, ali i o đavlu kao sasvim realnom biću. Mi kršćani moramo pamtiti upozorenje: „Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Oprite mu se stameni u vjeri znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu.“ (1 Pt 5, 8-9)

Svjesni toga ne možemo sa svojim životom postupati kao da je dokona, mondena šetnjica jer život je borba na život i smrt. Nije moguće živjeti na ovom svijetu u miru. Svaki od nas je grješnik, a neki toliko griješe da preziru Boga – stoga ovdje na zemlji nikada neće biti raja.
Ako se ne budemo borili protiv grijeha, postat ćemo zarobljenici zloga. Naš je život predodređen za neprestanu borbu. Možemo to usporediti sa svojim tijelom u kojemu traje stalna borba. Svakodnevno nas napadaju milijuni i milijarde virusa i bakterija – i zato naša koštana srž uvijek iznova stvara milijune, milijarde bijelih stanica koje kreću u borbu protiv njih. I u našim žilama i arterijama, u našim mišićima traje borba za život i to 24 sata na dan. Kada gubimo tada smo prehlađeni, imamo gripu ili groznicu ili koju ozbiljniju bolest, i umiremo. Neprestana borba koja se događa u našem tijelu, uvjet je za život, a jednaka se borba događa i u duhovnoj sferi. I na području duha neprestano nas napadaju virusi, bakterije, kušnje i isprazne misli, nedostatak znanja, zle sklonosti. Suvremena politika i mediji nositelji su najgorih duhovnih zaraza i duhovnih virusa. Ne budemo li se branili od njih i borili protiv njih, zarazit ćemo se, duhovno oboljeti i umrijeti….

Zašto nas mrze?

Jedna od najgorih duhovnih suvremenih bolesti jest rodna ideologija. Možemo reći da je to AIDS 21. stoljeća – duhovni AIDS. Ako se netko njime zarazi, umirat će i bit će teško pomoći mu. Budući da su tvorci rodne idologije ateisti, možemo razumjeti zašto su toliko agresivni prema nama, kršćanima, i zašto nam govore s visoka, prijezirno i s mržnjom. Dok ih slušate teško je prepoznati u njihovim izjavama i ono elementarno poštovanje prema sugovorniku, a kamoli ljubav. Oni nas neprestano ponižavaju. Neprestano govore o nama kršćanima, kao o glupanima, kao o zatucanim i nazadnima. Govore protiv govora mržnje, a sami se njime služe… Kažemo li ijednu rečenicu koja im se ne sviđa odmah smo etiketirani kao nazadni, homofobi. Za njih smo neljudi, negdje na marginama društva, nedostojni sudjelovati u društvenom životu. Pogledajmo, upravo se tako postupalo sa Židovima. Ako si bio Židov – bio si isključen iz društva. Prvo riječima, potom otežavanjem društvenog života i na koncu – istrebljenjem. Promicatelji rodne deologije – makar snažno napadaju fašiste – i sami se ponašaju poput fašista. Oni, primjerice, ne poštuju naše pravo sudjelovanja u društvenom životu; prvenstveno sprečavajući nam pristup medijima. Oduzimati nekome pravo pristupa medijima znači onemogućavati mu sudjelovanje u demokratskim procesima. Mediji imaju snažan utjecaj na ljude. Stoga nema prave demokracije ondje gdje nema pravedne raspodjele medija među raznim svjetonazorskim opcijima. Ako mediji zastupaju samo liberalnu opciju i podupiru samo onu političku stranku koja se s njom poistovjećuje, tada ljudima ograničavaju pristup potpunoj informaciji i istini, u konačnici – slobodnom izboru. Tako izmanipulirane ljude lako je upravljati u željenom smjeru. Slično su činili nacistički mediji… I pri tome krivicu ne snose obični ljudi jer su im spoznaje ograničene, jer su zauzeti radom, obiteljskim brigama i vjeruju ono što im novine, radio ili televizija prenose. Ako rodni ideolozi preuzmu glavne medije, postupno će oblikovat svijest ljudi, a kada je preoblikuju vrlo brzo će na izborima preuzeti vlast i novac. Na taj način – služeći se medijima – mogu u potpunosti zagospodariti društvom. U konačnici, to je kršenje ustavnih prava jer nitko nema pravo sebi prisvojiti medije. To je jednosmjeran put prema totalitarizmu, diktaturi, jer isključuje znatan dio društva, često većinu, iz sudjelovanja u društvenom životu.

Zašto to rade?

Ateisti su uvjereni da ljudi nisu djeca Božja već životinje više inteligencije. Sebe smatraju nadprosječno inteligentnim zvijerima, a nas, kršćane, katolike, otpadom evolucije koji treba uništiti, zatvoriti u psihijatrijske ustanove ili u zatvore, a ponekad i ubiti. Radi toga, primjerice, tako lako čine pobačaj ili eutanaziju, jer se takve stvari rade na životinjama… Jednostavno treba shvatiti bit ateističkog načina razmišljanja.
Kako bi shvatili čovjeka treba upoznati njegove temelje, njegov svjetonazor. Ako znamo da ateisti smatraju sve ljude životinjama više inteligencije, onda nam je jednostavnije shvatiti njihovo ponašanje. Zašto ubijaju nerođenu djecu, neizlječive bolesnike i starce? Jer se tako radi sa životinjama. Zašto su najveće zločine u povijesti učinili ateisti? Stoga jer se tako radi sa životinjama. Naime, procjenjuje se da broj žrtava komunizma, većinom vjernika, iznosi nekih 150 milijuna. Nacizam, koji svoje korijene ima u okultizmu i sotonizmu, ubio je preko 50 milijuna ljudi, većinom kršćana. Najveći zločinci svih vremena imali su jednu zajedničku osobinu – mrzili su Isusa Krista i Katoličku Crkvu. Stoga su ubijali kršćane. Treba, dakle, to shvatiti, treba biti svjestan kakvi ljudi stoje iza rodne ideologije i čemu se od njih može nadati i što od njih očekivati. Sigurno se ne može očekivati sućut ili milosrđe. Oni zapravo ne žele dijalog s nama, već potpunu dominaciju. To je smisao borbe. To je nova vrsta totalitarizma. Ateistička rodna ideologija pripisuje si puninu znanja. Ne priznaju postojanje Boga i žive u uvjerenju da samo sebi mogu sve zahvaliti. Smatraju se najpametnijima, a mi smo za njih poput stoke; tako i govore neki o nama… Uistinu, smatraju nas stokom i tako postupaju s nama. Čine tako jer na svijet i na ljude gledaju s ateističkih premisa. I moramo računati s tim da oni ne žele s nama autentičan dijalog. Oni žele potpunu dominaciju, preuzimanje političke vlasti kako bi, u skladu sa svojom ideologijom, stvorili novoga čovjeka. Upravo se tu da jasno vidjeti sličnost s ranijm totalitarnim ideologijama, osobito s marksizmom. Ono što upada u oči jest težnja ka dominaciji i eliminaciji iz svake rasprave ljudi-vjernika, težnja totalnom preuzimanju sveg medijskoga i političkoga prostora. Služe se prijevarama i medijskim nasiljem jer po svaku cijenu žele preuzeti vlast. Teže onemogućiti pristup medijima širokim društvenim skupinama, a što se protivi ustavnim odredbama i istovremeno predstavlja kršenje ljudskih prava i veliki nemoral.

Rodna ideologija u potpunoj je suprotnosti sa znanošću, sa suvremenim istraživanjima mozga i ljudske spolnosti. Ako se, dakle, protivi znanosti, znači da ju i odbacuje. Jednako kao i Staljin koji je govorio da će najveće žetve biti u Sibiru jer je on tako odredio i planirao… Ma koliko to bilo strašno, ujedno je i argument kojim im se možemo suprotstaviti. Ja puno toga znam vezano uz ovu temu: kako lažu, kako manipuliraju, kako krivotvore – ti su ljudi uistinu opasni.

Vlč. dr. hab. Dariusz Oko
Miłujcie się, 3/2013, 3-34
(prijevod s poljskog jezika: Jelena Vuković)