Homilija mons. Franje Komarice, banjolučkog biskupa prigodom 6. Nacionalnog susreta štovatelja Božjega milosrđa

Marija Bistrica, 19. listopada 2019.

(1Pt 1, 3-9, Ps 117, Iv 15, 9-14)

Dragi domaći župniče i čuvaru ovog nacionalnog Gospinog svetišta, Domagoju,
dragi župniče i koordinatoru štovatelja Božjeg milosrđa, p. Andrzej,
draga braćo svećenici, drage sestre redovnice,
dragi Kristovi vjernici laici, štovatelji Božjeg milosrđa!

Vjerujem da smo svjesni kako živimo u vremenu koje je obilježeno dramatičnim događanjima na raznim područjima života, ali i u redovima članova Kristove Crkve. Nadvijaju se nad nama s raznih strana razni oblaci, među kojima ne manjka i onih iz kojih se primjećuju munje i čuju gromovi. Pred nama i oko nas se vuku i navlače gušće ili rjeđe maglene zavjese, antivjerske i antikršćanske kolonizacije, skrivajući nam jasan vidokrug pa i neposredne metre i kilometre, kojima nam valja kročiti na našem zemaljskom životnom hodočašću prema konačnom cilju našeg zemaljskog života.

Unatoč tome, kao članovi Kristove Crkve, učenici i suradnici utjelovljenog Sina Božjeg i jedinog Spasitelja ljudskog roda Isusa Krista, nadam se da svi vi kao i ja – imate razloga zahvaljivati dobrome Bogu, što se pouzdajemo u vječno sunce Božje objavljene istine, ljubavi i milosrđa, koje je iznad i najcrnjih oblaka i nad najgušćom maglom!

Sjećam se još iz studenskih – bogoslovskih dana, nadahnutih riječi, protkanih vjerom kršćanina, iz jedne operne arije iz opere „Der Freischütz“ („Strijelac vilenjak“) Carla Marie von Webera. One glase: „I ako oblak sunce skriva, tim nije zgažen sunca trak, svud vlada Tvorca volja živa, a ne sudbina ni slučaj! U Božjoj ruci sav je svijet, i jaki hrast i sitni cvijet! I za me će se Gospod brinut s trona svoga presjajnog, svog oka s mene neće skinut, dok ne dođem u sveti raj!“

Tako su vjerovale i tako su pjevajući svjedočile svoju vjeru ranije generacije kršćana, pa i naših sunarodnjaka i drugih naroda nekoć, nažalost moram reći nekoć, kršćanskog europskog kontinenta. Ne svi, ali ih je bilo nemali broj. Sada pak, u ovo naše vrijeme, daleko veći broj naših suvremenika čuje i pamti utješne poruke Kristovih namjesnika na zemlji, osobito svetog pape Ivana Pavla II. i sadašnjeg pape Franje. Među brojnim njihovim dragocjenim smjerodavnim porukama i podukama, osobito su dragocjene njihove riječi, a i čînî, s obzirom na isticanje Božjeg milosrđa prema svemu stvorenju, osobito prema čovjeku, odnosno ljudskom rodu.

Podsjećam vas da je sveti papa Ivan Pavao II. uveo u obvezni liturgijski kalendar svetkovinu Božjeg milosrđa u nedjelju po Uskrsu, a papa Franjo je proglasio i proveo u cijeloj Crkvi Godinu izvanrednog jubileja milosrđa, od 8. prosinca 2015. do 20. studenog 2016.

Podsjetimo se riječi s početka papine bule najave spomenutog Jubileja: „Lice milosrđa nebeskog Oca je Isus Krist. Otajstvo kršćanske vjere kao da je sažeto u tim riječima. (…) Uvijek imamo potrebu razmatrati otajstvo milosrđa. Ono je izvor radosti, vedrine i mira. Ono je uvjet našeg spasenja (…).

Milosrđe: ono je posljednji i najviši čin kojim nam Bog dolazi u susret.
Milosrđe: ono je temeljni zakon koji prebiva u srcu svake osobe, kada gleda iskrenom očima brata kojeg susreće na životnom putu.
Milosrđe: ono je put koji sjedinjuje Boga i čovjeka, jer otvara srce nadi da smo ljubljeni zauvijek usprkos ograničenju zbog svoga grijeha“ (br. 2. 3)

Kao vjerujući ljudi, utemeljeno tvrdimo da se ništa, osobito ovako značajno za život i poslanje Kristove Crkve ne događa bez Božje Providnosti. A Božja se Providnost pobrinula – da još prije sedam i osam decenija – jednoj skromnoj, siromašnoj djevojci iz drevnog i vjernog katoličkog poljskog naroda, koja se oduševila za redovnički stalež i postala redovnicom, Bog povjeri izuzetnu zadaću upozoriti sve ljude i narode Europe i svijeta na veliku tajnu Božjeg milosrđa.

Bila je to sestra Faustina Kowalska, rođena 1905., a umrla u 33. godini života 1938., u predvečerje izbijanja užasnog II. svjetskog rata. Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom, 18. travnja 1993., a svetom 30. travnja 2000. Njezin spomendan se slavi u ovom mjesecu, 5. listopada, kao i spomenutog pape Ivana Pavla II., 22. listopada.

Drugi Vatikanski koncil naglašava kako preko svetaca Bog nama ljudima „živo očituje svoju prisutnost i svoje lice“. U njima nam On govori i daje nam znak svoga Kraljevstva, prema kojem nas nužno privlači to – što imamo pred sobom toliko mnoštvo svjedoka (usp. Hebr 12, 1) i takvu potvrdu istine Evanđelja.

Bog je progovorio i ovom našem vremenu, našoj generaciji Kristovih vjernika, ali i svih ljudi dobre volje – između ostalih također i preko svete redovnice Faustine i svetog pape Ivana Pavla II.

Dragocjena duhovna ostavština sv. Faustine – ne samo Kristovoj Crkvi nego i cijelom svijetu, velika je poruka o Božjem milosrđu, a isto tako i poziv da se potpuno povjerimo svome Stvoritelju. Bog je njoj udijelio jednu osobitu milost, jer je mogla doživjeti njegovo milosrđe kroz svoja mistična iskustva i zahvaljujući izvanrednom daru svoje kontemplativne molitve.

Trebamo doista Bogu zahvaljivati što se On poslužio ovom svojom vjernom suradnicom, svetom redovnicom Faustinom Kowalskom, te je nas, i sav svijet preko nje, podsjetio na veliku tajnu svojega milosrđa. A današnji svijet upravo treba – i to hitno, neodložno – ovu uzvišenu tajnu, ovaj snažni misterij nebeskog Oca!

Sam utjelovljeni Sin Božji, Isus Krist, živi i djelujući osobito u svojoj Crkvi, bio je temelj na kojem su i sveta redovnica Faustina i sveti papa Ivan Pavao II. gradili svoju svetost. Oni su bili uvjereni da je u Kristu temelj, osnova života svakog čovjeka, svakog naroda i cijelog svijeta. Njihov život jasno pokazuje tko je za njih bio Krist. Oni nam oboje pokazuju temelje savršeno – u Božjim očima – ostvarenog ljudskog života, tj. vrijednosti, koje prožimaju uspjeli ljudski život. Oni nam pokazuju samoga Krista. Baš onako kako je to izrazio apostol Pavao u 1 Kor 3, 11: „Nitko ne može postaviti drugoga temelja, osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist“, „po kojem postoji sve i po kojem postojimo također i mi“ (1 Kor 8, 6). Na nama je sada zadaća da ne popustimo napasti te ne odbijemo, ne prezremo one vrijednosti koje nam je podario Krist; ono jedinstveno, s ničim drugim usporedivo dobro, koje nam je podarila Kristova Crkva, odnosno življeno Evanđelje u Kristovoj Crkvi.

Samo se vjerom može potpuno čovjekov identitet izraziti i ostvariti. Samo djelotvorna ljubav može nadvladati u nama klijajuću sebičnost i njezine pogubne posljedice! Ljubav je najjača, ujedinjujuća i izgrađujuća snaga, koja može prožimati naš ljudski život.

Dozvolite nešto vrlo osobno. Svjedok sam – osobito tijelom ratne poplave mržnje i smrti, da se jedino ljubav i praštanje nisu dali tom poplavom uništiti. Veće ljubavi nema nego kad je netko spreman dati svoj život za svoje bližnje. A moja braća svećenici, njih sedam i sestra redovnica i veliki broj vjernika laika dali su svoje živote jer nisu mrzili, opraštali su i molili za one koji su ih ubijali. Ja sam tome svjedok! A i nerijetki od vas. Živimo u vremenu istinskih svjedoka Božje utjelovljene ljubavi u srcima naših suvremenika. Sretni vi ako je tako i kod vas, ako je i kod vas ljubav u vašem srcu jača od mržnje, ako je praštanje jače od želje za osvetom.

I sveta Faustina i sveti Ivan Pavao II. – slično kao i toliki drugi sveci i blaženici Crkve, – podsjećaju nas, da je „Bog ljubav“ i da je ta ljubav veća nego naši grijesi, nego naše slabosti, pa i sama naša smrt. U svojoj enciklici „Redemptor hominis“ – „Otkupitelj čovjeka“, papa Ivan Pavao II. piše kako je Bog uvijek spreman podići nas, oprostiti nam, doći nam u susret – kao milosrdni Otac svome izgubljenom, rasipnom sinu. On nikada neće odustati od traganja za nama, svojom posinjenom djecom, koji smo – od Njega – pozvani na život u budućoj vječnoj slavi. Ta objava Božje ljubavi je njegovo milosrđe i u povijesti spasenja ima samo jedno nezamjenjivo ime. Ono glasi: Isus Krist (usp. Redemptor hominis 9).

A boraveći prije 25 godina ovdje među nama u Hrvatskoj, isti je papa izrekao ove značajne riječi: „Predragi, Isus Krist je istina koja može dati smisao vašem životu i nadu vašoj budućnosti. On danas ponavlja vama, vašim obiteljima, vašem narodu, svoju uskrsnu poruku: ‘Mir vama’ (Iv 20, 19). Mir je veliki Gospodnji dar. Da bismo ga primili, potrebno je promijeniti srce, dopustiti da Bog u našem životu bude uvijek na prvom mjestu.

Kada čovjek odbacuje ili zapostavlja Boga, gotovo se neminovno počinje klanjati ispraznim idolima. Počinje čak i obožavati idola jedne nacije, jedne rase, jedne stranke, da bi potom, u njihovo ime, opravdao mržnju, diskriminaciju i silu. Samo je Bog siguran temelj života i nepovredivog dostojanstva svakog čovjeka.“ (Govor mladima, 11. 9. 1994.)

Mistična iskustva svete Faustine jasno nam pokazuju da Božje milosrđe objavljuje u bitnome ovu istinu: dobro nadvladava zlo; život je jači od smrti, ljubav je Božja moćnija od grijeha nas ljudi. Bog se nama ljudima predstavlja realno, kako se predstavio i u Kristovoj smrti i uskrsnuću. On je Otac pun ljubavi – koji naočigled nezahvalnosti nas, njegove djece, ne odustaje, nego nam je uvijek spreman oprostiti.

Mi se moramo potruditi to Božje opraštanje osobno doživjeti, iskusiti, ako hoćemo – s naše strane – i sami prakticirati milosrđe. Učimo se praštati! – Spirala mržnje, i nasilja i želje za osvećivanjem koja kalja životne staze mnogih pojedinaca u našem životnom okruženju, pa čak i staze mnogih naroda, ta se spirala može prekinuti, prelomiti samo čudom opraštanja!

„Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni“ (Ps 117, 22)! – Ovaj redak iz psalma današnje naše liturgije izriče istinu o Božjem milosrđu, koje se na najzorniji način pokazalo u Kristovom uskrsnuću, a koje slavimo u slavlju svake svete mise. Ta pak, istina izriče da je ljubav nadvladala grijeh i da se ljubav u Kristovu uskrsnuću pokazala kao definitivna pobjednica. – Ova stvarnost je – u određenom smislu – kvintesencija, tj. suština, jezgra cjelokupne Radosne vijesti, koju smo kao kršćani primili i koju moramo dalje raznositi po cijelom svijetu, svim ljudima i narodima. Kršteni i poslani! Kristova Crkva poslana u svijet!– geslo je ovogodišnjeg izvanrednog misijskog mjeseca. Mi ne smijemo zatvoriti Krista i njegovu radosnu vijest u neke ladice svoga maloga ega. Jer uskrsli Krist doista ima pravo i može reći: Ne bojte se! Mir vama! I on ponavlja te riječi naspram svakom čovjeku, osobito onom, koji tjelesno ili duhovno pati. Takav čovjek može, s najvećim pravom ponavljati te utješne, sigurne Isusove riječi!

To je sveta Faustina osobno – na osobit način intuitivno shvatila. Sva su njena mistična iskustva koncentrirana na tajnu Kristovog milosrđa. Ona ta svoja iskustva nije samo zapisala u svome Dnevniku, nego je potražila i našla jednog umjetnika, slikara, koji je bio sposoban lik Milosrdnog Isusa takvog prikazati, kakvog je ona vidjela. U toj slici se obistinilo ono, što teolozi u Crkvi nazivaju „condescentia divina“, tj. kad se Bog svojim sugovornicima očituje na njima razumljiv način. Takve pojave potvrđuje Sveto pismo i Starog i Novog zavjeta na mnogo mjesta!

Ovaj – pred nama – svima nama, poznati i dragi lik Milosrdnog Isusa, nije bio namijenjen samo redovnici Faustini, pa ni samo njenoj redovničkoj zajednici, nego i tolikim drugim ljudima, osobito u vremenima užasa II. svjetskog rata, a u mnogim zemljama i nekim društvenim uređenjima i nakon rata. Može se reći da su mistična iskustva sestre Faustine i njeno upućivanje na Božje milosrđe, dio burne stvarnosti ljudske povijesti tijekom proteklih desetljeća, i ne manje danas, u našem vremenu.

I mi, danas, ovamo pristigli iz raznih krajeva, župa i životnih situacija – uz brojnu našu drugu kršćansku braću i sestre – želimo Gospodinu zahvaliti za ovu dragocjenu pouku o njegovom zagarantiranom nam milosrđu!

Sveti papa Ivan Pavao II. u više je navrata naglašavao kako današnji čovjek veoma treba poruku o milosrđu. On treba – kaže papa – i naša konkretna djela milosrđa. Treba našu molitvenu potporu da bi se domogao milosrđa. Trebamo stoga, kao članovi naših zajednica štovatelja Božjeg milosrđa, uvijek biti svjesni da smo pozvani moliti se da se što veći broj naših suvremenika, dakako i poglavito i sunarodnjaka, koji nisu upoznali ili ne znaju dovoljno cijeniti Božje milosrđe, otvore djelovanju Duha Svetoga, te dožive, kao i mi, radost i mir u svojim srcima, i novu duhovnu snagu za činjenje djelâ milosrđa – duhovnih i tjelesnih. Ne zaboravljajmo Isusove riječi: „Blaženi milosrdni, oni će zadobiti milosrđe“! (Mt 5, 7)

Jedan naš sunarodnjak, među nama danas nazočan, brat po vjeri i krsnoj milosti, svjedok Božjeg neuobičajenog, milosnog zahvata u njegov život i život njegove obitelji, napisao je knjigu s dirljivim i duhovno bogatim sadržajem, znakovitog naslova: „Ne dam te od sebe“. U njoj stoji napisano i ovo: „Ako ova knjiga donese neki plod, neka to bude na tvoju slavu, Gospodine. Zbog toga ovu knjigu poklanjam tvojoj Zakladi Milosrdni Isus, koju ću osnovati sa suprugom s ciljem da pronosi tvoje milosrđe po cijelom svijetu onako kako si ostavio svetoj Faustini Kowalskoj da te svi ljudi na svijetu upoznaju; da svaki čovjek na svijetu upozna tvoju sliku i da zna kako njegov Kralj, Spasitelj, koji se za njega bori, izgleda… Moja želja mome hrvatskom narodu, kada bi me pitali, bih li izabrao da moj narod bude bogat i slavan na ovom svijetu, a nema Boga, radije bih izabrao da bude kruha gladan, i ja zajedno s njim, da ima svog nebeskog Oca, jer ovo na zemlji će jako, jako brzo proći, a onda kome pripadate?! – Možete samo pripadati Ocu našem nebeskom!“

Sveti je papa Ivan Pavao II. u jednoj od svojih prvih enciklika „Dives in misericordia“ – „Bog bogat milosrđem“ napisao ove – doista važne riječi: „Otajstvo Krist (…) obvezuje me da obznanim milosrđe kao milosrdnu Božju ljubav, objavljenu u tome istom otajstvu (tj. Kristu). Jednako i da ga zazivam u ovom teškom i presudnom razdoblju povijesti Crkve“ (br. 15).

Nadalje, „Crkva živi svoj istinski život kada ispovijeda i obznanjuje milosrđe, najčudesnije svojstvo Stvoritelja i Otkupitelja i kad ljude privodi vrelima Spasiteljeva milosrđa, kojega je ono čuvarica i djeliteljica“ (br. 13).

A papa Franjo, u svojoj, već citiranoj, buli najave izvanrednog Jubileja milosrđa „Misericordiae vultus – Lice milosrđa“, između ostalog piše: „Crkva ima zadatak naviještati Božje milosrđe, to živo srce Evanđelja, koje na svoj način mora doprijeti do srca i uma svake osobe. (Crkva), Kristova zaručnica mora se ugledati u Sina Božjeg, koji ide ususret svima bez iznimke. U ovo vrijeme, kad se Crkva posvećuje zadaći nove evangelizacije, treba temu milosrđa uvijek iznova predlagati s novim zanosom i novim pastoralnim djelovanjem. Za Crkvu i vjerodostojnost njezina naviještanja, od presudne je važnosti da ona sama živi i svjedoči milosrđe. Vlastitim riječima i djelima (ona) mora prenositi milosrđe, kako bi dotaknula srca svih ljudi i potaknula ih da ponovno pronađu put koji vodi (nebeskom) Ocu“ (br. 12).

Draga braćo i sestre, štovatelji i apostoli Božjeg milosrđa,
Sudjelovanjem svakog od nas u ovom današnjem, šestom po redu, nacionalnom Zborovanju trebalo bi donijeti nove duhovne plodove i novu duhovnu energiju u našem osobnom i zajedničkom nastojanju da se i ubuduće ugledamo u poniznu i vjernu svjedokinju i širiteljicu Božjega milosrđa, svetu redovnicu Faustinu. Ona je između ostalo, s velikom brižljivošću častila i poticala druge na čašćenje slike Milosrdnog Isusa izložene najprije u crkvi Duha Svetoga u gradu Vilniusu u Litvi, gdje je ona tada živjela i djelovala u tamošnjem samostanu svoje redovničke zajednice. Učimo i mi od nje, u svakoj životnoj situaciji, biti vjerodostojni sinovi i kćeri utjelovljene Božje Riječi – Isusa Krista i vjerno oruđe oživljujuće Duha Svetog, Tješitelja!

Neka sveta Faustina i dragi nam sveti papa Ivan Pavao II. budu zagovornici svakog od nas i neka nam pomognu da nebesko kraljevstvo nikada ne izgubimo iz vida i da – poput njih – u svome životu uvijek Boga stavljamo na prvo mjesto! Neka je Bog prvi! Takvo će naše ponašanje i za naše bližnje – za njihovo duhovno i materijalno dobro – imati sigurno duboko značenje i ujedno donositi bogati rod, dragocjen za našu sretnu vječnost.

Kao vaš brat u istoj vjeri i suradnik vaše radosti (usp. 2 Kor 1, 24), zahvaljujem Vam ovom prigodom svima, za vaše osobno i zajedničko čašćenje Božjeg milosrđa, milosrđa Kristovog, za vaše pouzdanje u Božje milosrđe, kako nam je svojim primjerom pokazala sveta redovnica Faustina. Želim vam da ove jednostavne riječi: „Isuse, uzdam se u tebe“ , koje stoje ispisane na brojnim većim ili manjim slikama Milosrdnog Isusa, po vašim domovima i stanovima, na vašem radnom stolu ili u vašem molitveniku – da te riječi i ubuduće naznačuju – za vaša srca i za srca drugih ljudi koji ih budu čitali – jedan jasni putokaz, jasni orijentir, prema kojem ćete se ravnati i morati dalje hoditi na svome zemaljskom hodočašću.

„Isuse, uzdam se u tebe“ – nema tu nikakve nejasnoće, nikakve magle ni tame, u kojima biste se mogli i trebali izgubiti! Tko god se pouzdaje u Isusa Krista, taj će uvijek uspijevati pronaći svjetlo na svom životnom putu!

Budite stoga, draga braćo i sestre, u svojim riječima i djelima istinski apostoli milosrdne Božje ljubavi, koja se objavila na najveći mogući način u Isusu Kristu! Radi se ovdje o tajni, koja je – u određenom smislu – za sve ljude – izvor života, različit od onoga, kojega bi čovjek mogao izgraditi i osmisliti svojim vlastitim snagama!

Neka ta tajna Božjeg milosrđa dadne svakom od vas rasvjetljenje i unutarnju snagu da Božje milosrđe ostvarujete u svom svakodnevnom životu! U toj tajni nas Krist uči da uvijek praštao i da se međusobno tako volimo, kao što je On nas ljubio i ljubi.

Neka Bog „bogat milosrđem“ (usp. Ef 2, 4) svima vama udijeli svoj obilan blagoslov i neka plodnim učini vaš apostolski rad u promicanju pobožnosti Božjem milosrđu u vašoj životnoj sredini, ma gdje bili!

Uputimo sada molitvu dobrom i milosrdnom Bogu riječima velikog i svetog apostola njegova Milosrđa, pape Ivana Pavla II.:
„Nebeski Oče, koji si po križu Kristovu sa sobom pomirio svijet i čovjeka! Stojimo pred Tobom bez ikakve naše zasluge, bez onoga dobra, što ga Ti s pravo očekuješ od svoje djece.

Ali, mi Ti stavljamo još jednom pred oči križ Tvoga Sina. Na temelju njegovih zasluga, neka ponovno dobro pobijedi zlo u ljudima i u svijetu! Dobro neka se pokaže jačim od zloga! I daj, molimo Te, da ljudi ne klonu pod teretom svojih brojnih grijeha! Oprosti im, kao i Tvoj Sin na križu, jer ne znaju što čine!
Marijo, Majko Milosrđa, budi svima nama Majkom oslobođenja od svakog zla, od zla što pritišće svijet i truje srce nas i mnogih naših suvremenika!
Pokaži nama, svojoj djeci, Isusovo srce koje si Ti gledala probodeno na križu, kako bi nam ono postalo izvorom vječnog života. Amen