1. Confitemini Domino quoniam bonus, quoniam in saeculum misericordia eius. – “Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!” (Ps 118 [117], 1) Tako pjeva Crkva u Vazmenoj osmini, ponavljajući ove riječi psalma uglas s Kristom: s Uskrslim Kristom koji u Dvorani Posljednje večere naviješta veličanstvenu poruku Božjega milosrđa povjeravajući apostolima službu njegova čuvara: „Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. (…) Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ (Iv 20, 21-23)
Prije nego što je izgovorio te riječi, Isus pokazuje Svoje ruke i bok. Pokazuje rane Svoje Muke, osobito izranjeno Srce – izvor iz kojega su potekle rijeke milosrđa u svem obilju na čitavo čovječanstvo. Sestra Faustina Kowalska – blaženica koju ćemo od danas nazivati svetom – gledala je zrake svjetlosti koje izviru iz tog Srca na svijet. „Te dvije zrake označavaju – kako joj je sam Isus objasnio – Krv i Vodu.“ (Dn 299)
2. Krv i Voda! Misao nas usmjerava na svjedočanstvo Ivana
evanđelista: nakon što je jedan od vojnika na Kalvariji kopljem proboo Kristov
bok, Ivan je vidio kako su iz njega potekle „Krv i Voda“ (usp. Iv 19, 34). Krv
nam posvješćuje žrtvu križa i euharistijski dar, dok je Voda u Ivanovoj
simbolici znak ne samo krštenja, već i dar Duha Svetog (usp. Iv 3, 5; 4, 14; 7,
37-39).
Po Srcu raspetoga Krista do ljudi dopire Božje milosrđe: „Reci im, kćeri moja, da sam sâma ljubav i milosrđe“, nalaže Isus s. Faustini (Dn 1074). Krist to milosrđe razlijeva na čitavo čovječanstvo, šaljući Duha koji je u Presvetom Trojstvu Osoba-Ljubav. A nije li milosrđe „drugo ime“ ljubavi: njezin najdublji i najganutljiviji aspekt koji se izražava u spremnosti utažiti svekolike potrebe, a osobito u bezgraničnoj spremnosti i snazi praštanja (usp. Dives in misericordia, 7)?
Danas osjećam neizmjernu radost što čitavoj Crkvi mogu predstaviti život i svjedočanstvo s. Faustine Kowalske kao Božji dar našem vremenu. Odlukom Božje Providnosti život ove ponizne kćeri poljske zemlje u potpunosti je povezan s poviješću 20. st. koje je došlo svome kraju. Krist joj je povjerio Svoju poruku milosrđa u vremenu između Prvog i Drugog svjetskog rata. Oni koji se sjećaju, koji su bili svjedoci i sudionici događaja tih godina i strahovitih trpljenja koja su zadesila milijune ljudi, dobro znaju kako je ta poruka milosrđa bila nasušno potrebna.
Isus je rekao s. Faustini: „Čovječanstvo neće naći mira dok se s pouzdanjem ne obrati mome milosrđu.“ (Dn 300) S poljskom redovnicom ta poruka ostaje zauvijek povezana s 20. stoljećem, zaključujući drugo i postajući premosnicom prema trećem tisućljeću. Nije to nova poruka, ali možemo na nju gledati kao na dar posebnog prosvjetljenja koje nam dopušta dublje proživjeti Radosnu Vijest uskrsnuća, nositi njezine zrake svjetla ljudima našeg vremena.
3. Što nam donose godine koje dolaze? Kakva će biti čovjekova budućnost na zemlji? Nije nam dano znati. Ipak, sigurno je da osim daljnjeg napretka neće biti moguće izbjeći, nažalost, i mučne događaje. Ali svjetlo Božjega milosrđa koje je Bog želio ponovno povjeriti svijetu po karizmi s. Faustine, rasvjetljavat će put čovječanstvu trećeg tisućljeća.
Međutim, potrebno je da čovječanstvo danas, jednako kao apostoli nekoć, u svoju povijest primi Uskrsloga Krista koji pokazuje rane raspeća i ponavlja: „Mir vama.“ Čovječanstvo treba dopustiti da ga zahvati i prožme Duh Sveti kojega mu daje Uskrsli Krist. Taj Duh liječi rane srca, ruši zidove koji nas dijele od Boga i daje milost ponovno se radovati ljubavi Oca kao i bratskom zajedništvu.
4. Bitno je, dakle, da u potpunosti prihvatimo poruku koja teče iz Božje Riječi ove druge vazmene nedjelje koja će se od ovoga trenutka u čitavoj Crkvi zvati Nedjelja Božjega milosrđa.
U ostalim liturgijskim čitanjima da se pratiti trag milosrđa koje će obnoviti odnos svakog čovjeka s Bogom, a istovremeno će i među ljudima ostvariti nove odnose bratske solidarnosti. „Isus Krist nas je učio da čovjek ne samo prima i na sebi iskusuje milosrđe Božje, već da je on i pozvan da ‘milosrđe čini’ drugima: ‘Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe’“ (Dives in misericordia, 14) Isus nam je pokazao brojne putove milosrđa koje ne samo da prašta grijehe nego ide ususret svim ljudima u potrebi. Isus se sagnuo nad svom ljudskom bijedom, materijalnom i duhovnom.
Kristova poruka milosrđa neprestano
dopire do nas po gesti Njegove ruke ispružene prema čovjeku koji pati. Takvoga
Ga je vidjela i navijestila ljudima svih kontinenata s. Faustina koja je,
ostajući u skrovitosti svoga samostana u Łagiewnikima u Krakovu, od svog života
učinila hvalospjev milosrđa: Misericordias
Domini in aeternum cantabo. (Ps 89 [88], 2)
5. Kanonizacija s. Faustine progovara
snažno. Njezinim proglašenjem svetom želim danas navijestiti poruku Milosrđa
novomu tisućljeću. Naviještam ju svim ljudima kako bi što potpunije upoznali
istinsko Božje lice i istinsko lice čovjeka.
Ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku je nerazdvojiva kako nam govori Prva Poslanica sv. Ivana: „Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo.“ (Iv 5, 2) Tim riječima Apostol izražava istinu o ljubavi i upućuje da joj je mjera i mjerilo vršenje zapovijedi.
Nije jednostavno ljubiti dubokom ljubavlju koja se temelji na autentičnom predanju samoga sebe. Tako ljubiti može se jedino uranjajući u otajstvo Božje ljubavi. Zagledani u Njega, sjedinjujući se s Njegovim očinskim Srcem, postajemo sposobni gledati braću novim očima, u nesebičnosti i solidarnosti, velikodušnosti i praštanju. Sve je to milosrđe!
Ideal o kojem smo slušali u današnjem prvom čitanju realno će biti ostvariv onoliko koliko čovječanstvo bude uranjalo u otajstvo tog milosrdnog pogleda: „U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko.“ (Dj 4, 32) Milosrđe je ono koje je oblikovalo ljudske odnose, život zajednice, određivalo temelje podjele dobara. Iz njega su izvirala „djela milosrđa“, duhovna i tjelesna. Tako je milosrđe poprimilo konkretan oblik kako postati „bližnji“ braći koja su u najvećoj potrebi.
6. Sestra Faustina Kowalska zapisala je u
svom Dnevniku: „Osjećam neopisivu bol
kada gledam patnje bližnjih. U mome srcu odražavaju se sva trpljenja bližnjih,
nosim njihove boli u svojoj nutrini da me to čak tjelesno iscrpljuje. Željela
bih da sve patnje spadnu na me kako bih olakšala bližnjima“ (Dn 1039) Evo do
kojeg stupnja suosjećanja vodi ljubav kada se mjeri mjerom ljubavi prema Bogu!
Ta ljubav treba nadahnjivati suvremenog čovjeka, suvremeno čovječanstvo, kako
bi moglo nadvladati krize smisla života, svladati izazove povezane s različitim
potrebama, a prije svega, kako bi moglo ispuniti obvezu obrane dostojanstva
svake ljudske osobe. Na taj način će poruka o Božjem milosrđu postati i poruka
o neponovljivom dostojanstvu, vrijednosti svakog čovjeka. U Božjim očima svaka
je osoba dragocjena: Krist je za svakog pojedinca položio Svoj život, a Otac svakomu
daje Svoga Duha i dariva ga Svojom blizinom.
7. Ta osnažujuća poruka prvenstveno je
upućena čovjeku koji je pogođen nekim osobito bolnim iskustvom ili je,
pritisnut teretom učinjenih grijeha, izgubio svekoliku životnu nadu i sklon je
pasti u kušnju očaja. Takvomu čovjekovu pokazuje se blago Kristovo lice i zrake
koje izviru iz Njegova Srca slijevaju se na njega, prosvjetljuju ga i ražaruju,
pokazuju mu put i ispunjavaju ga nadom. O, kolikim je srcima zaziv: Isuse, uzdam se u Tebe, koji nam je
savjetovala Providnost posredstvom s. Faustine, donio utjehu. Taj jednostavni
čin pouzdanja u Isusa probija najtamnije oblake i čini da zraka svjetla dopire
do svakog čovjeka. Isuse, uzdam se u Tebe!
8. Misericordias Domini in aeternum
cantabo. „O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka.“ (Ps 89 [88], 2) Glasu
presvete Djevice Marije, Majke Milosrđa, glasu nove Svetice koja u nebeskom
Jeruzalemu pjeva himan u čast Milosrđu, zboru svih Božjih prijatelja pridružimo
i mi, putujuća Crkva, svoj glas.
A Ti, sveta Faustino, Božji dare našem vremenu, dare za cijelu Crkvu, isprosi nam da mognemo shvatiti dubinu Božjeg milosrđa i pomozi nam da ga osobno doživimo i svjedočimo našoj braći. Tvoja poruka svjetlosti i ufanja neka se širi po čitavom svijetu, neka vodi grešnike obraćenju, neka ublažava svađe i mržnju, neka daruje svim narodima snagu za djelatnu ljubav i međusobnu solidarnost. Mi, danas promatrajući zajedno s tobom lice Krista Uskrsloga, ponavljamo tvoje riječi pune povjerenja i pouzdanja: Isuse, uzdam se u Tebe!
Izvor: https://www.milosierdzieboze.pl/homilia.php?text=12
Prijevod s poljskog: Jelena Vuković