U samom srcu stare prijestolnice Mazovjeckog vojvodstva uzdiže se danas visoki toranj i križ nove crkve koji pokazuju mjesto koje je Gospodin Sebi odabrao. Svake godine ovamo dolazi veliko mnoštvo hodočasnika. „Płock mi je omiljeno mjesto“ – svjedoči jedna od mnogih hodočasnica. „Vraćam se ovamo kao u raj i uvijek odlazim iz njega duhovno podignuta i ojačana, puna pouzdanja i snage za nove pothvate. Ovdje osjećam svemoćnu i sveobuhvaćajuću Ljubav i razumijevanje. Odavde se nikada ne vraćam ‘sama’. Isus je obilježio ovo mjesto Svojom prisutnošću i odavde se Njegovo milosrđe razlijeva na one koji ga najviše trebaju.“ Svetište Božjega milosrđa u Płocku je jedno od centralnih mjesta na putu objava poruke Milosrđa sv. Faustini, središte molitve, formacije i duhovnosti Božjega milosrđa.
Hram na „stazi svjetla“
Za vrijeme hodočašća u Poljsku godine 1999. papa Ivan Pavao II. spomenuo se povijesti pobožnosti u čast Božjega milosrđa kako se događala u samostanu sestara Naše Gospe od Milosrđa na Starom Trgu. Rekao je da su ti događaji upisali Płock na „staze svjetla“ na koje je sam Isus postupno ukazivao – objavljujući s. Faustini poruku Milosrđa. Tom prigodom je Ivan Pavao II. blagoslovio sliku Milosrdnog Isusa – rad Elżbiete Hoffman-Plewa iz grada Torunja – koja je zatim „hodočastila“ po cijeloj Płockoj biskupiji. Godine 2000., na dan proglašenja svetom s. Faustine, mons. Stanisław Wielgus, biskup Płocka potpisao je dekret o osnivanju samostanske kapele te ju proglasio Svetištem Božjega milosrđa u koje je trajno smještena ista slika koja je „hodočastila“ biskupijom.
Ovo je Svetište prije svega duhovna oaza živih srdaca, a povrh svega je svjedok mnogih molitava, zahvala Bogu, primljenih milosti, ozdravljenja duševnih i tjelesnih. Hodočasnici ovamo dolaze tijekom cijele godine da svoja srca otvore Milosrdnom Isusu.
„U Svetište u Płocku prvi put sam doputovala u najtamnijoj noći svoga života – svjedoči Ewa. Kad se sada okrenem ‘iza sebe’ i pogledam svoj život, posebno svoju prošlost, znam da me Gospodin u Svome velikom milosrđu nikada nije napustio, već je na moj životni put postavljao ljude koji su me po Njegovoj volji izveli iz doline suza. U Płock dolazim par puta godišnje. Pred slikom Milosrdnog Gospodina izlijevam svoju dušu, predajući mu sve probleme i zahvaljujuću Mu za sve što mi je dao od početka moga životnog puta.“
Prostor molitve
Svaki onaj koji prelazi prag Svetišta Božjeg milosrđa u Płocku, ulazi u prostor molitve i prostor susreta s Bogom.
Čini se da onomu koji dođe ovamo u ljetnom razdoblju ne smetaju ni buka ni glazba koje dopiru sa Staroga trga. Svakodnevne sv. Mise i cjelodnevno klanjanje daju ritam danima koji prolaze. Isus Krist je ovdje najvažniji. U srcu poruke Božjega milosrđa uzdižu se neprestani vapaji u nebo koje prinose sestre, svećenici, vjernici laici, hodočasnici iz cijele Poljske i svijeta. U tu rijeku molitava uronjeni se svi, čak i oni koji ne znaju da postoji netko tko za njih ovdje moli. Iz mnoštva svjedočanstava donosimo jedno koje glasi: „Naš brat se vozio automobilom iz Bydgoszcza prema zračnoj luci u Varšavi i sletio s ceste. On je pilot i trebao je letjeti na jednoj međunarodnoj ruti. Na njega je naletio teretnjak i njegov auto je potpuno uništen. Naš brat Ignacije bio je dugo u komi. Stanje je bilo beznadno. Čitava se obitelj počela moliti. Pouzdali smo se samo u Božje milosrđe. Dali smo slaviti 12 sv. Misa koje su se održale u kapeli Božjeg milosrđa u Płocku. Na sam Božić 1995. godine naš brat je otvorio oči, ali još nije govorio niti se mogao micati. Danas Ignacije već sam vozi auto. Obučava buduće pilote.“
Zemlja pomirenja
Svugdje gdje se čovjek u poniznosti nalazi pred Bogom kako bi iskusio Njegovu praštajuću ljubav, ondje je zemlja pomirenja. Ovo Svetište svakoga dana biva zemlja po kojoj „hoda“ sam Isus. Kao nekada u Evanđelju, tako i danas dopušta da se vjerom dotaknemo Njegovih haljina, kao onoj ženi koja je krvarila dugo vremena i koja je ozdravila snagom Božjega milosrđa. Dopušta da Mu se približimo kao onaj uzeti, paralizirani kojemu je vratio zdravlje i oprostio grijehe, kao žena iz Magdale, kao raskajani Ribar iz Galileje koji je zadobio oproštenje. Neka ovo svjedočanstvo jednog hodočasnika o primljenim milostima bude nama svima pouka i poticaj: „Gospodin je učinio promjenu kod svih mojih najbližih, kao kod rasipnog sina.“ U Svetištu je mogućnost svete ispovijedi cijeli dan. U ovom se mjestu naviješta da onaj koji se kao izgubljeni sin skloni u Očev zagrljaj može prenositi drugima plamen Božje ljubavi.
Dom sv. s. Faustine
Važna uloga ovoga Svetišta je duhovna formacija apostola Božjega milosrđa i svih onih koje Bog dovodi na prag ovog Svetišta. Tiha škola duhovnosti Božjega milosrđa nalazi se tik do Doma sv. s. Faustine i otvorena je svakomu. Hodočasnicima je na raspolaganju Dom sv. s. Faustine u koji se primaju skupine i pojedinci koji sudjeluju u danima molitve, u duhovnim vježbama; naravno – sve u tišini, a dijalog je samo s Bogom. To su većinom dani iznimne radosti, osobito kada duhovnu dimenziju netko poveže i s fizičkom aktivnošću u Płocku. Onima koji samo nakratko dođu ovamo, sestre iz Družbe naše Gospe od Milosrđa rado govore o poruci Božjeg milosrđa koju je Isus dao sv. s. Faustini. Sestre idu po župama, školama i po raznim mjestima i svugdje dijele radost Milosrđa s drugima. Koriste sva pomagala i suvremena sredstva komunikacije kako bi doprle do što većeg broja ljudi s tom radosnom porukom.
Skloniti se ispod krila Anđela Čuvara
Kroz cijelu povijest samostana u Płocku sva djela milosrđa događala su se i jesu pod zaštitom Anđela Čuvara. Prvotno je to i bila kuća Anđela Čuvara za smještaj djevojka i žena u potrebi za dubokom duhovnom obnovom. U takozvanom Skloništu nalaze se „odjeli“: Vrata Anđela Čuvara – za djecu iz siromašnih i razvedenih obitelji. Zatim Centar za mladež Anđela Čuvara za djevojke kojima je potrebna duhovna obnova. Tu je i dvorana Imena Anđela Čuvara i Prozor života u kojem časne sestre pronalaze ostavljenu tek rođenu djecu – poput malene Sofije – koju su „na krilima donijeli Anđeli“. Ispod njegovih se krila danas gradi crkva Božjeg milosrđa čiju izgradnju „vodi“ sv. s. Faustina, istinska voditeljica i suputnica na putovima našega života. U kolovozu 2016. godine jedna gospođa iz Vijetnama zajedno s cijelom svojom obitelji došla je u Płock zahvaliti Bogu i sv. Faustini što je ostala živa u terorističkom napadu u Bruxellesu. Kao vidljivi znak zahvale ostavila je šal na kojem su vidljive posljedice tog napada u kojem je poginulo puno ljudi. Šal na sebi ima tragove gareži i ugljena jer se bio zapalio. „To što sam toga dana ostala živa – kaže – zahvaljujem Milosrdnom Isusu čiju sam sličicu imala uza se.“ Neka ovaj „Hram živih srdaca“ raste na slavu Božjega milosrđa.
s. M. Salwatricze Musial, ZMBM
(uz odobrenje za bozjemilosrdje.net:
Orędzie miłosierdzia, 111; 3/2019, str. 4-5)
S poljskog preveo: p. Andrzej Wośko, SCJ
Lektura: Marija Vuković