Po čemu se Krunica Božjeg milosrđa razlikuje od drugih molitava? Nije li svaka molitva velika, pa i ona nemušta i najjednostavnija?
Sveta Faustina vidjela je u mističnom viđenju, dana 13. rujna 1935. „Anđela, izvršitelja Božjega gnjeva“. „Počela sam moliti Boga za svijet riječima koje sam u nutrini slušala“ – piše mističarka u Dnevniku (Dn 474) – a bile su to riječi Krunice Božjega milosrđa. „Dok sam tako molila vidjela sam nemoć Anđela. Nije mogao ispuniti pravednu kaznu koja je odgovarala grijesima.“ (Dn 475) Sljedećeg dana ujutro sestra je u svome srcu čula riječi: „Ovo je molitva za ublaženje mojega gnjeva.“ (Dn 476) Zatim joj je Isus izdiktirao koje molitve i kojim redoslijedom treba moliti.
Molitva Krunice Božjega milosrđa ne bi smjela biti mehaničko izgovaranje naučenih riječi. Dobro znamo da bi takva molitva bila prazna. Želimo iskoristi čitav njen ogroman potencijal. Moramo ju dakle moliti angažirajući ne samo usta, nego i um, misli, srce, a iznad svega volju. Na koji način?
Kako moliti Krunicu Božjega milosrđa?
Kada molimo Gospinu krunicu usnama izgovaramo riječi molitava (Očenaš, Zdravo Marijo i Slava Ocu) koje predstavljaju predmet razmatranja. Gospina krunica je prije svega meditativna molitva, dakle misli i razmišljanje molitelja trebaju se usmjeriti na određeno otajstvo iz života Isusa i Marije. Primjerice, moleći prvo radosno otajstvo u mislima gledamo mladu ženu kojoj nenadano dolazi Anđeo. Prestrašena je. Anđeo je umiruje. Kaže da je od Boga posebno izabrana, ispunjena milošću i da će roditi Sina, itd. U srcu slušamo dijalog između Neba i zemlje i trudimo se otkriti istinu, donijeti zaključak.
Drugi mole Gospinu krunicu na kontemplativan način, što znači da ne pobuđuju toliko misli koliko srce. Jednostavno se stavljaju u prisutnosti preljubljene Majke. Žele doživjeti njezinu ljubav. Krunicu je moguće moliti na puno različitih načina.
A kako moliti Krunicu Božjega milosrđa? Ovaj put riječi molitve nisu temelj razmatranja, nego jednostavno ukazuju i stalno nas podsjećaju što nam je činiti – kako pobuditi misli i volju. Nakon uvodnih molitava molimo: Vječni Oče, PRIKAZUJEM TI tijelo i krv, dušu i božanstvo preljubljenoga Sina tvojega… prilazim k Ocu s darom. Želim mu nešto darovati.
Što obično darujemo Bogu? Materijalne darove: prinoseći žrtvu u nedjelju ili na drugi način dajući milostinju. Prikazujemo i duhovne darove: naša trpljenja, odricanja, rad, molitvu, post itd. Činimo to na razne nakane. Želimo po toj žrtvi izmoliti Božje milosrđe sebi, nekome drugom ili dati zadovoljštinu za grijehe.
Moleći Krunicu Božjega milosrđa želimo Bogu prikazati i duhovne darove, ali one neusporedivo veće od naših vlastitih: tijelo i krv, dušu i božanstvo. Riječ je o Tijelu Sina Božjega, mučenog i raspetog na križu, i o Krvi koja teče iz njegovih rana. Trebamo činiti ono što nam usta izgovaraju… Pogledajmo: žrtvu Tijela i Krvi, muke i Isusove smrti Bogu prinosi svećenik u sv. Misi. Katekizam Katoličke Crkve kaže: „Euharistija je žrtva, jer uprisutnjuje (čini prisutnom) žrtvu križa.“ (1366) „U ovoj božanskoj žrtvi koja se izvršuje u misi, sadržan je i nekrvno se žrtvuje isti onaj Krist koji je jedanput sama sebe na krvni način prikazao na žrtveniku križa […] i ona je zaista žrtva zadovoljštine.“ (KKC 1367)
Korisno je zadržati se dulje na ovim riječima. Sudjelujući u sv. Misi stojimo pod križem poput Marije i Ivana, ili bolje rečeno s Marijom i Ivanom, jer se u vrijeme Euharistije uprisutnjuju muka i smrt Kristova, a on sam se PRIKAZUJE Vječnom Ocu.
Trenutačno je na svijetu preko 400 000 svećenika. Velika većina svaki dana služi sv. Misu, a ponekad i više od jedne. Kada je u Europi ponoć, i ne služe se sv. Mise, u New Yorku je 18 sati, u Los Angelesu 15, u Australiji 7 sati ujutro. Uvijek se negdje uprisutnjuje Kristova žrtva na Kalvariji.
Sestra Faustina piše: „Kad sam uronila u molitvu i sjedinila se sa svim Misama koje se u ovom času slave na cijelomu svijetu, mola sam Boga da tim Misama udijeli svijetu milosrđe.“ (Dn 1783) Svatko od nas može učiniti isto što je činila i sv. Faustina moleći Krunicu Božjega milosrđa: duhovno se sjediniti sa svim sv. Misama koje se u tom trenutku služe bilo gdje na svijetu. Ondje se uprisutnjuje Kristova muka koju želimo prikazati Vječnom Ocu. Moleći se, ne sjećamo se događaja od prije dvije tisuće godina, nego duhovno sudjelujemo u onomu što se događa tog trenutka. Svaki put kad izgovaramo riječi: Po njegovoj pregorkoj muci možemo ponoviti čin prikazanja Bogu okrvavljenoga Tijela njegovog Sina.
U Krunici Božjega milosrđa pobuđujemo prvenstveno volju, jer prinošenje žrtve jest čin volje. Dobro bi bilo pobuditi i misli i osjećaje i gledati očima duše muku i Spasiteljevo umiranje na križu.
„Milosrđe duha“
Za koga je molila sv. Faustina? Za koga je prosila milosrđe? Na to pitanje nam odgovara nastavak gornjeg odlomka iz Dnevnika: „… osobito bijednim grješnicima koji umiru u tom trenutku. Istog časa razaznala sam u nutrini Božji odgovor da je tisuću duša primilo milost po ovoj molitvi koju sam uputila Bogu.“ (Dn 1783) U tom je trenutku na osobit način molila za umiruće grješnike „po tim svim Misama“, odnosno po Kristovoj žrtvi koja se u njima uprisutnjuje. Tisuću je osoba primilo neku milost. Krunica Božjega milosrđa bit će nam iznimno djelotvorno sredstvo (primjerice u spašavanju umirućih grješnika od propasti) onoliko koliko poduzmemo napora da je sabrano molimo.
Gospodin Isus nije htio da razgovori, savjeti i pouke koje je davao s. Faustini ostanu tajna između njega i njegove zaručnice. Dnevnik je napisan da bi svi mogli iz njega učiti. Kakvu pouku možemo izvući iz gore navedenog odlomka? To je konkretna, praktična preporuka. Pokušajmo si osvijestiti da u svakoj sekundi negdje na svijetu umire u prosjeku barem dvoje ljudi. Stalan „odljev“ onih koji odlaze s ovoga svijeta iznosi oko 120 ljudi u minuti. Sigurno je vječno spasenje dijela njih upitno. Zanemarili su najvažnije stvari, život im je procurio kroz prste, a sada se ispunilo vrijeme. Završava vrijeme milosrđa, a oni se već nalaze pred vratima pakla…. Činim znak križa. Stojim u Božjoj prisutnosti. Otac me sluša i gleda s ljubavlju, tim više što želim učiniti nešto što je njemu jako drago. Želim usprkos svemu spasiti „bijedne grješnike“. Usprkos Božjemu gnjevu, molim za njih još posljednju priliku… Pobuđujem nakanu: Ovu krunicu prikazujem za sve koji će prijeći u vječnost za vrijeme molitve, i čije je spasenje ugroženo. (Za vrijeme molitve ove Krunice umrijet će oko 800 do 900 ljudi.) Ili: Za one koji će umrijeti u ovih sat vremena (preko 7 000 ljudi) ili tijekom dana (oko 170 000 ljudi). Oče, „daj mi duše“ (Dn 1426) – ponovit ću sa sv. Faustinom iskreno i s uvjerenjem. Sjedinit ću se duhovno sa svim sv. Misama koje se u tom trenutku slave bilo gdje na svijetu. Sada gledam muku Sina Božjega koja se uprisutnjuje i Vječnom Ocu prikazujem njegovo Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo. Ponavljam ovaj čin svaki put kada izgovaram molitvu: Po njegovoj pregorkoj muci, budi milosrdan nama i cijelomu svijetu. Dajem zadovoljštinu Božjoj pravednosti, molim za smilovanje i spasenje.
Moliti se učimo cijeli život. Najbolje je to raditi kontinuiranim vježbanjem, prakticiranjem. Duh Sveti nas vodi. Trebamo samo biti strpljivi i ustrajni kao i kod učenja bilo koje druge stvari. Neka nas motivira svijest da je molitva djelo milosrđa. Pomoću Krunice Božjega milosrđa možemo isprositi puno toga. Čak nekomu spasiti život. I to vječni život! Činiti drugima dobro daje smisao našem zemaljskom hodočašću, čini da i sami primamo dobro, a – što je najvažnije – skupljamo „blago na nebu“. Gospodin Isus je rekao: „Ali napiši to za mnoge duše koje se često muče jer nemaju materijalnih dobara kojima bi iskazali milosrđe. Jer mnogo veću zaslugu ima milosrđe duha, za koje ne treba imati ni dopuštenje, ni riznicu – ono je dostupno svakoj duši. O kada bi duše znale prikupljati vječno blago.“ (Dn 1317)
Svetci govore
Isus je, jednako kao sv. Faustinu, poticao i druge svetce da prikazuju Bogu njegovu žrtvu na križu. Svetoj Katarini Emmerich jer rekao: „Zar ne vjeruješ da se na nebu i na zemlji nešto događa kada me okrvavljena prikazuješ zajedno sa sobom Ocu? Čemu bi služile onda moje muke? (…) Svaka molitva ima svoj odjek koji ti ne čuješ. Moli… moli. U svakoj minuti možeš spasiti tisuće ljudi. Pomisli samo. Moli, Ljubi. Snažno moli.“
Svetu Mariju Magdalenu de Pazi poučio je Duh Sveti da prikazivanje Ocu Krvi Kristove i njegove muke ima iznimno snažnu zagovornu moć. Svaki dan po pedeset puta je prikazivala Predragocjenu Krv za žive i umrle. (Upravo 50 puta to možemo učiniti moleći Krunicu Božjega milosrđa.) Isus joj je pokazivao duše koje su se zahvaljujući tome obratile ili su bile spašene iz čistilišta. Zapisala je: „Trebamo se bojati da nam Bog u naše propuste ne ubroji neobraćene grješnike. Jer, da smo za njih prikazivali žarke molitve i Kristovu Krv, Bog bi ih bez sumnje pomirio sa sobom poradi naših molitava i sačuvao od vječnih muka. Trudimo se dakle neprestano prikazivati Krv i muku Gospodnju za grješnike!“
Svetoj Matildi Isus je rekao: „Evo, dajem ti svoju božansku ljubav, svoju pobožnost i gorku muku: svi ti to dajem u vlasništvo kako bi je ponovno kao svoju mogla dati meni. Sveta Gertruda je pak molila: „Molim te, premilosrdni Spasitelju, da privučeš svojoj svetoj milosti grješnike koji su u opasnosti od vječne propasti. Za uslišanje ove svoje molbe prikazujem ti dostojno žrtvu sv. Mise.“
Službenica Božja Kunegunda Siwiec, trećoretkinja karmelićanka preminula 1955., u svom je dnevniku zapisala riječi koje joj je objavio Isus: „Dao sam ti blaga. Što češće prikazuj moju Krvi i prolivene suze Nebeskom Ocu. Tako ćeš spasiti velik broj duša. Ova ti blaga dajem u vlasništvo.“ I na drugom mjestu: „Umjesto razmišljanja, čini djela ljubavi, prikazujući za spasenje svijeta moju prolivenu Krv jer to je najdragocjenija molitva, po njoj možeš spasiti najviše duša. (…) Kako je veliko blago moja Predragocjena Krv. Dragocjenije od svih najizvrsnijih djela. U svakom trenutku moguće ju je prikazati za svoje i za spasenje duša. Prinosi zadovoljštinu za duše u čistilištu i ublažavaj Božju pravednost. U svakoj sekundi prolijevam ju u žrtvi sv. Mise.“
Što razlikuje Krunicu Božjega milosrđa od drugih molitva? Nije li svaka molitva velika, čak i ona najnemuštija i najjednostavnija? Naravno – svako srce i misao upravljeni Bogu Stvoritelju svega i Izvoru svekolikog dobra imaju neizrecivu vrijednost. Stvorenje bez Stvoritelja umire… Molitve se ipak međusobno razlikuju… Očenaš u sebi sadrži šest molbi. Molimo za svoje materijalne i duhovne potrebe. Kada molimo Zdravo Marijo, na početku ponavljamo riječi Arkanđela Gabrijela koji časti buduću Majku Isusovu i izgovaramo Elizabetin pozdrav, dok u drugom dijelu molimo njezin zagovor u našim potrebama – sada i u času našeg prelaska u vječnost. Moleći Litanije Srcu Isusovu razmatramo svojstva i osobine Isusova Srca ili mu povjeravamo ljude, probleme i potrebe.
Kada molimo Krunicu Božjega milosrđa molim Boga Oca milosrđe za čitav svijet – a da bismo ga dobili prikazujemo mu najveći od svih mogućih darova: trosatno umiranje na križu Sina Božjega, Krv koja se izlijeva iz rana njegovih, Tijelo i Dušu izranjene ljudskom okrutnošću i zloćom. Krunica Božjeg milosrđa je sredstvo po kojem Bogu Ocu prikazujemo Isusovu žrtvu na križu. Što bi moglo bolje dati zadovoljštinu za grijehe i umiriti Božji gnjev od toga? Što bi moglo djelotvornije isprositi milosrđe? Ništa više od toga ne možemo mu prikazati jer nema ništa što je veće ni na nebu, ni na zemlji. Stoga ne čude riječi s. Faustine: „I dao mi je Gospodin spoznati da je po ovoj molitvi moguće sve izmoliti.“
Jan Bilewicz
Miłujcie się, 2 (2017), 36-39
(prijevod s poljskog jezika: Jelena Vuković)