Definiciju New Agea moguće je mijenjati ovisno o kojoj razini te ideologije želimo govoriti.
Prva razina podrazumijeva širenje mišljenja da je New Age međunarodni pokret koji se zauzima za ekologiju, zdrav život i alternativnu medicinu. Pokret »dobrohotnih« i »pomirujućih« namjera koji iz svih svjetskih religija pokušava iznaći zajedničke elemente koji sjedinjuju i nagovješćuju »dobru« budućnost. A ta budućnost podrazumijeva stvaranje ideološki »skladnog, sretnog globalnog društva«. Puno se tu govori o toleranciji prema svim različitostima, manjinama i raznovrsnostima koje svi ionako trpaju u pokret New Agea kao u vreću bez dna.
Ideologija New Agea već zna da će eru Ribe zamijeniti era Vodenjaka. Otuda joj sklonost prema djelovanju raznih »učitelja« duhovnosti, gurua i »mesija«.
Kao što je vidljivo, na ovoj razini izvoru New Agea, doduše kao kroz maglu, dopire još pomalo sunčevo svjetlo Istine. Jer ideja života u skladu i miru međunarodne zajednice, koja se skrbi za svijet, za fizičko i duhovno zdravlje može se dopasti. I dopadljiva je. I nailazi na odobrenje brojnih plemenitih ljudi koji nisu svjesni istinskih namjera i ciljeva New Agea.
Druga razina namijenjena je osobama veće osjetljivosti koji osjećaju snažniju potrebu zadovoljiti duhovne potrebe; osobama koje žele razvijati svoju osobnost, traže smisao života, žele produbiti svoj odnos s Bogom (ili bogom). Otuda zainteresiranost za jogu, transcendentalnu meditaciju, tehnike kontrole misli, visak… Otuda fasciniranost tzv. piramidama, čakrama, aurama, NLO-ima… Ponekad takve prakse propagiraju ljudi koji smatraju da su neprestano u stanju posvetne milosti, osobe koje se izjašnjavaju kršćanima. Ne mijenja to činjenicu da su se, prepuštajući se takvom djelovanju, udaljili od jedinog istinskog Boga, jer ta razina New Agae ima ne samo propagandnu već i duhovnu narav. Tuđu duhovnu narav. A naš je Bog, ljubomoran Bog. I nije samo riječ o tome da ne smijemo imati »tuđih bogova ispred Njega «, već uz Njega.
»Ili da na zavist i srdžbu izazivamo Gospodina? Zar smo jači od njega.« (1 Kor 10, 22)
Prijelaz na tu razinu New Agea je prvi radikalni korak prema prihvaćanju njegova ideološkog temelja. Pokušavajući »otvoriti« ljude na nove (zapravo stare, samo preuzete iz drugih religija i duhovnih tradicija) tehnike samoizbavljenja, uvjerava ih se da pristanu uz svekoliku religijsku i kulturološku kašu.
Istinske namjere skrivene su, naravno, iza bezazlenih reklama za različite »tjelovježbe«, za »razvoj«, »za usavršavanje prirodnih sposobnosti« i sličnih fraza…
Treća razina. To je posljednja razina. Dotičemo samo dno. Trebalo bi zapravo reći da dopiremo do »srži«. To je potpuni mrak. Ideologija New Agea, naime, svoj najdublji izvor ima u prakticiranju komunikacije s duhovima služeći se samohipnozom ili tzv. vizualizacijom. To se ne da pomiriti s priznavanjem Isusa Krista: »Ne možete piti kalež Gospodnji i kalež vražji. Ne možete biti dionici stola Gospodnjeg i stola vražjega.« (1 Kor 10, 21)
Poznato je da se pokret New Agea proširio svijetom tek u II. polovici 20. stoljeća. No, na njegovom suvremenom imageu intenzivno je radilo mnogo filozofa, pisaca, ideologa i medija u prošlosti, među njima i Helena Bławatska. Značajan broj njih bili su mediji, spiritisti, i rado su prakticirali različite vrste »astralnih putovanja« (»šetnja«, napuštanje tijela, op. prev.), dobrovoljno otvaraju svoju svijest djelovanju duhova, nažalost, protivnih Duhu Svetom. Strast s kojom su to činili je zaprepašćujuća i u mnogo je slučajeva dovela do opsjednutosti. Povijesna činjenica da su prvake New Agea nadahnjivali duhovi koji su im diktirali sadržaje koji su kasnije iskorišteni kao temelj svjetonazora New Agea, morala bi nas navesti na ozbiljno razmišljanje. Kao ljudi odgojeni u 20. stoljeću gubimo sposobnost zdravo-razumsko razmišljati. Zaboravljamo od koga smo primili razum i zašto. Zaboravljamo da nam, kao nekoć u raju, korak po korak, pomaže Otac laži i da rado potpomaže naše nesavršene misli svojim vlastitima. A zatim se s nama nemilosrdno obračunava. Moguće je doći u napast i pretpostaviti da iza svake zablude raspoznavanja duhovnog i religijskog u povijesti čovječanstva – jučer, danas i uvijeke – stoji upravo on sam. Otac laži: »Vi imate đavla za oca, hoćete da vršite želju oca svoga. On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži.«
Tjeskoban život
Život Helene Pietrowne Bławatske neobično je turoban. Izgradila je karijeru kao utemeljiteljica Teozofskog društva (1875.) koje je bilo nadahnuće nacističkoj Hitlerovoj teoriji i »prabaka« je suvremenog feminizma koji se bori protiv terora »Boga-muškarca«. Njen lik nalazimo na prvim stranicama okultističkih enciklopedija i godinama je nadahnjivala izdavače sotonističkih spisa, među njima Rudolfa Steinera, tvorca antropozofije i urednika časopisa Lucifera.
Helena Bławatska rođena je 1831., kao kćer ruske plemkinje i njemačkog oficira. Nakon rane majčine smrti živjela je kod djeda, a sa 17 godina se udala. Nakon tri mjeseca braka pobjegla je od muža. Čitav ju je život pratila opsesija »neispunjenosti« kako u odnosu na muža, tako i na muškarce s kojima je bila u vezi. Neki izvori govore kako je bila i majka malog dječaka Jurija koji je umro u petoj godini života. (Bławatska malog Jurija nije priznavala svojim djetetom, već ga je predstavljala kao sina svojih poznanika.)
Vodila je pustolovan i skandalozan život. Mnogo je putovala po Turskoj, Egiptu, Francuskoj, Kanadi, Engleskoj, Južnoj Americi, Njemačkoj, Meksiku, Grčkoj i Indiji. Osobito je značajan njen boravak u Tibetu gdje je kroz dvije godine usvajala tajne spoznaje tamošnjih učitelja. Bilo je i onih, poput primjerice svećenika Władisława Dębickog, Heleninog suvremenika i kritičara spiritizma, autora publikacije »Veliki bankrot uma«, koji nisu previše vjerovali u njezine tibetanske priče. Dębicki, osvrćući se na pariški kongres spiritista 1889., za nju govori da je »majstorica obmane«. Citirao je i posljednju rečenicu Društva za psihološko istraživanje želeći okarakterizirati njezino djelovanje: »Smatramo da će je povijest raskrinkati kao jednu od najlukavijih, najsmješnijih i najčudnijih prevarantica naše epohe.«
Iz perspektive našeg vremena čini se kako ni vlč. Dębicki ni članovi engleskog Društva za psihološko istraživanje nisu prepoznali stvarno đavolsko djelovanje koje je dominiralo njezinim radom. U njezinom životu važna je godina 1873. Tada odlazi u New York kao glasoviti medij. Ondje demonstrira nadnaravne sposobnosti kao što su levitacija, materijalizacija predmeta, vidovnjaštvo i telepatiju. Ubrzo upoznaje Henryja Steela Olcotta s kojim, 1875., osniva Teozofsko društvo (od grč. theos – bog, sophia – mudrost). Cilj društva bio je širiti shvaćanje kako je moguće upoznati Boga bez njegovih milosti i bez osobe Isusa Krista i Njegova milosrđa, pomoću odgovarajućih tehnika i duhovnih praksi koje su dostupne odabranima koje će oni prosvijetliti. To se može dogoditi za vrijeme spiritističkih seansi, magijskih rituala i poganskih duhovnih praksi (npr. šamanizam, »astralna putovanja«, tzv. »kanaliziranje« itd.). Tu cilj opravdava sredstvo. I, kao što glasi opće teozofsko načelo: »Nema religije veće od istine.« No što činiti kada je učitelj u »školi istine« sam Otac laži?
Medij Bławatska
Helena Bławatska godinama je prakticirala tzv. »automatsko pisanje« i druge okultističke prakse. »Mogu reći samo da moje nadahnuće u potpunosti dolazi iz moje nutrine, štoviše, tada netko ulazi u mene. Ne pišem tada ja, ne govorim tada ja, već onaj netko tko uđe u mene… netko misli i piše za mene… Postajem poput skladišta nečijeg znanja… Netko dolazi i nadvija se nada me kao taman oblak. U trenutku bivam survana u dubinu same sebe i tada to više nisam ja, već netko posve drugi«, piše sama Bławatska u svom zapanjujućem priznanju. Svetopisamski Bog, jedini Istinski Bog, Stvoritelj i Otkupitelj svijeta opominje: »Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer tko god takvo što čini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj.« (Pnz 18, 10-12). Ignorirajući tu opomenu, Bławatska je potpuno uzvjerovala tom duhovnom biću.
Ubrzo, taj netko joj se objavio dajući joj određene upute. Za vrijeme jedne seanse duh joj se objavio kao Učitelj Djwal Khul iz Tibeta. Za vrijeme narednih susreta, koji su trajali nekoliko mjeseci, diktirao joj je upute koje su postale smjernice za razmišljanje, njoj i nastavljačima ideologije New Agea. Štoviše, nakon smrti Helene Bławatske, njezina nasljednica i gorljiva učenica Alice Bailey održavala je daljnje spiritističke kontakte s duhom D. K. Bailey je bila sigurna da je od njega primila poruku o potrebi uništenja kršćanstva. Na njegov nalog ispisuje popis imena konkretnih crkava i religija koje treba uništiti. Duh D. K. javlja se i teozofkinji i ženi teozofa, Heleni Roerich, koja nakon više od 20 godina od smrti Helene Bławatske na ruski jezik prevodi njezino životno djelo Tajna doktrina.
Svoje odlučno protivljenje kršćanstvu demonstrirala je uostalom Helena Bławatska sama. Deklarirala se prvo kao hinduistkinja, potom budistkinja, konačno je širila brojne publikacije na temu kulta sotone kojeg je častila kao Izvor Svjetla (!) i mudrosti, pripisujući mu moć veću i od moći Isusa Krista. A Boga, koji je »tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni« je često znala »počastiti« raznim pogrdnim imenima, dopuštajući si hule i profanaciju riječima.
Prema njezinoj koncepciji »istinski bog« je »neosoban« bog. Ljudskim životom upravlja zakon reinkarnacije. Čovjek, po prosvjetljenju, do kojeg dolazi duhovnim praksama, može postići nadnaravne moći, a u konačnici božansku moć. Ništa novo pod suncem: jadna se žena dala zavesti najstarijom laži na svijetu: »Otvorit će vam se oči i bit ćete kao Bog.« (Post 3, 5)
New Age: opći pokret u Europi
Kao što se može vidjeti, teze suvremenog New Agea, u potpunosti su oprečne višestoljetnoj tradiciji misli i kulture kršćanstva. Sveukupna naklonost New Agea svemu što u religijama i kulturama svijeta služi razvoju civilizacija i čovječanstva, ne odnosi se na nauk Isusa Krista o grijehu i otkupljenju. Pokušaje prikazivanja Krista kao jednog od mnogih gurua ili utjelovljenje Bude ili Krišne, možemo nazvati crnim humorom.
Kršćanstvo se ne pronalazi niti u jednoj ideji New Agea jer je naš Bog-Osoba. On je Bog koji je na svoju sliku stvorio osobu-čovjeka.
Zato jedina vrsta odnosa u kršćanstvu može biti osobni odnos: Boga osobe i osobe stvorenja, sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze: jedan život, jedna duša, jedna ljubav, jedan izbor, jedna smrt, jedan sud. New ageovski bog: bog-energija, bog-svijest, bog-jastvo, stran je našoj objavi i potpuno suprotan istini Starog i Novog Zavjeta.
Neobično je da se u vrijeme tako razvijenog egoizma karijera može graditi na ideji koja ugađa ljudskoj oholosti: »bit ćete kao bogovi«, a koja istovremeno tjera čovjeka na rasplinuće u ništavnost i predstavlja ništavnost kao žuđeni cilj. Takvo rasuđivanje može dovesti, ne do obećanog raja na zemlji, već do duhovnog samouništenja. Vjerojatno se upravo o tome radi kad je riječ o Luciferu kojeg je štovala Bławatska: ako ljudi povjeruju da nema osobnog Boga, izgubit će vjeru u postojanje osobnog zla. Dobar taktički potez.
Sva sreća da djeca Božja imaju Svemogućeg Oca i Bezgrešnu Mariju za zagovornicu – pakao u konačnici nema šanse. »Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po našem Gospodinu Isusu Kristu.« (1 Kor 15, 57)
Małgorzata Nawrocka
Ljubite jedni druge, 2011., str. 38-41; Miłujcie się, 2010