U posljednje vrijeme uočavamo sve veći broj neplodnih parova i žena koje nisu u stanju iznijeti trudnoću. Bol uzrokovana nemogućnošću imati potomstvo može se usporediti s trpljenjem koje sa sobom nosi svijest o oboljenju od karcinoma. Ova bol oduzima životnu radost i u velikoj mjeri dovodi do gubitka samopoštovanja…
U posljednje vrijeme uočavamo sve veći broj neplodnih parova i žena koje nisu u stanju iznijeti trudnoću. Bol uzrokovana nemogućnošću imati potomstvo može se usporediti s trpljenjem koje sa sobom nosi svijest o oboljenju od karcinoma. Ova bol oduzima životnu radost i u velikoj mjeri dovodi do gubitka samopoštovanja. Ponekad je potrebna psihološka i farmakološka terapija. Možemo uočiti određene etape: bunt, protivljenje, agresija i ljutnja i napokon prihvaćanje problema. Ipak, ne dostižu svi parovi ovu posljednju etapu zrelog pristupa problemu s kojim se suočavaju.
Oduvijek postoje osobe koje su se suočavale s ovim problemom. Pronalazimo takve situacije i u povijesnim izvorima. Dugo iščekivanje potomka, osobito muškog, imalo je značajan utjecaj na povijest mnogih naroda. Muškarci su mijenjali žene – u prošlosti se besplodnost stavljala na teret ženskom rodu – mijenjala se vjeroispovijest, koristili su se „zamjenskim“ majkama, neplodnost se liječila biljem, služilo se magijom. Uočljiva je i znatno veća smrtnost djece i majki.
Usprkos značajnom poboljšanju uvjeta života, higijene i moći preživljavanja, problem prokreacije biva sve veći. Neki autori to opisuju i kao svojevrsnu epidemiju. Svatko zasigurno poznaje nekoga tko ne može imati djece ili ima problema s trudnoćom. Ima zemalja u kojima broj neplodnih parova doseže 20 % (svaki peti par!). Postoje hipoteze da će čovječanstvo propasti samo zbog pada nataliteta: posebno se ističe utjecaj toksina na mušku neplodnost koja je kontinuirano u porastu.
Parovi koji su se suočili s ovim velikim trpljenjem, trebaju kompleksnu skrb i terapiju na puno područja. To je velik izazov za područje medicine. Potrebna je obrada uzroka neplodnosti, liječenje i briga za par, analiza njihova načina života, rada, obiteljskih uvjeta, dijeta, fizičke aktivnosti i liječenje različitih smetnji koje često dugo nisu bile dijagnosticirane. Sve to zahtijeva iznimno velik napor onih koji se brinu za ovakav par.
U rad s parovima s poteškoćama kod začeća krenula sam vrlo rano. Još na početku studija medicine znala sam da je to moje poslanje. Čitav moj profesionalni put, svaka praksa i staž, stručne konferencije, pripremale su me da što više naučim kako bih kasnije moga pomagati drugima.
Važan trenutak u mom životu bilo je upoznavanje s NaPro tehnologijom – prva faza u Galwayju u Irskoj, druga u Omahi u SAD-u. NaPro tehnologija je dijagnostičko-terapeutski sustav koji je razvio prof. Hillgers i koji se može koristiti kod parova koji odgađaju začeće, parova s problemima začeća i za procjenu reprodukcijskog zdravlja.
Ona se temelji na praćenju menstruacijskog ciklusa prema tzv. Creigtonovom modelu (promatranje cervikalne sluzi s eventualnim mjerenjem temperature tijela) i na detaljnom liječničkom pregledu, kako subjektivnom (razgovor s liječnikom), tako i objektivnom. K tome se vrše i dodatne pretrage – laboratorijske i ultrazvuk. U slučaju potrebe, primjenjuju se i operativni zahvati kako bi se riješio neki anatomski ili funkcionalni problem.
Stoga svoj rad s parovima uspoređujem često s detektivskim. Na neplodnost gledam kao na simptom, a uzrok(e) treba tek pronaći. Ponekad je dovoljan jedan sat, ponekad tjedni traženja u literaturi, na internetu, brojni razgovori sa specijalistima, sudjelovanje na konferencijama. Mislim da nema idiopatske neplodnosti (neobjašnjive), jedino što joj nismo (još) otkrili uzrok, nismo joj „ušli u trag“. Ponekad jedna riječ izgovorena na kraju posjeta može biti „ključ“ koji smo tražili, a ponekad je potrebna dugotrajna analiza „povijesti bolesti“ pacijenta. Moja je zadaća prepoznati bolest i liječiti ju, pripremiti supružnike da budu spremni za bebu i pomoći im da budu dobri roditelji.
Jedan od mojih prvih parova koji su sretno dočekali začeće djeteta, bili su supružnici koji su od početka bili otvoreni životu i koji nikada nisu koristili kontracepciju. Nakon tri godine braka, počeli su razmišljati o djetetu. Ginekološki pregled nije pokazivao nikakve znakove patologije. Kasnije pretrage pokazale su smanjen broj spermija kod muža, slabu pokretljivost i djelomičnu deformiranost muških spolnih stanica. Dodatno je kod muža utvrđen značajan broj bakterija i leukocita. Upućen je urologu i prošao je višekratnu terapiju antibioticima. Mjeseci su prolazili… Liječnik je supružnike uputio na inseminaciju. Prošli su pet takvih zahvata. Svaki je zahvat koštao čitavo bogatstvo. Nažalost, test na trudnoću uvijek je bio negativan.
Kada su konačno došli k meni, bili su jako tužni. Nisu vjerovali da im itko više može pomoći. Nakon analize liječničke dokumentacije, odlučila sam potražiti uzrok infekcije – to mi je bilo najvažnije. Istovremeno sam zauzeto radila i oko muža i oko žene. Analiza sperme pokazala je prisutnost anaerobnih bakterija. To je značilo da je izvor infekcije, žarište, negdje na skrivenom mjestu. Nakon detaljne pretrage pacijenta, od glave do pete, našla sam što sam tražila – zubi. Osam pokvarenih zubi. Hitno sam ga uputila stomatologu i svaki je zahvat bio praćen antibiotskom terapijom. Za vrijeme liječenja zubi, pacijent je imao vrućicu i bio jako natečen; trebalo je dočekati da terapija počne djelovati.
Prošla su tri mjeseca. Kada su suprugovi problemi bili riješeni, žena je počela uzimati lijekove koji su imali zadaću pomoći o/zadržati trudnoću u slučaju začeća. Začeće se i dogodilo. Devet smo mjeseci pazili na sve parametre trudnoće da bi bila iznesena sigurno i do kraja. U 39. tjednu, prirodnim putem rodio se Adaś. Imao je 3200 grama. Nakon godinu i pol dana bez ikakvog liječenja začeta je i sestrica Adasia i uskoro očekujemo njezino rođenje.
Primjer ove obitelji pokazuje kako je potrebna temeljita dijagnostika i liječenje stvarnog uzroka neplodnosti.
Laura Grześkowiak, dr. med.
Miłujcie się, 2 (2017), 45-46
prijevod s poljskog jezika: Jelena Vuković