Supružnici posjeduju neprocjenjivo blago, a to je sam Isus Krist u sakramentu ženidbe. Sve svoje probleme trebaju povjeriti Isusu jer će ih jedino uz njegovu pomoć biti u stanju prevladati.
Isus pobjeđuje sve krize i čini čudesna ozdravljenja u životima onih supružnika koji mu povjere svoje probleme, patnje i koji do kraja ostaju vjerni njegovu nauku i ženidbenoj prisezi. Isus može ozdravljati odnose među supružnicima, pobjeđivati sve krize kada se supružnici otvore njegovoj ozdravljujućoj ljubavi u ustrajnoj svakodnevnoj molitvi i u sakramentu pokore i Euharistije.
Ozdravljenje osjećaja
Za vrijeme studija u Rimu upoznao sam divne katoličke supružnike s troje djece. On je radio u jednom od ministarstava i u uredu je imao nekoliko tajnica. Ispričao mi je priču o svojoj bračnoj krizi. Naime, zaljubio se u jednu od svojih tajnica koja je bila puno mlađa od njegove žene i koja je fizički bila vrlo privlačna. Osjećaji su bili toliko snažni da mu se činilo da bez nje ne može živjeti, da mu je ona jedina životna sreća. Osjećaji su ga tjerali da ostavi ženu, djecu i da započne život s tom ženom.
„Bio sam očajan, borio sam se sam sa sobom – pričao je. Sva sreća da sam pošao na ispovijed. Kada sam ispovjedniku izložio svoj problem, on mi je jednostavno rekao: ‘To je jedna od najpodmuklijih kušnji zlog duha. Moraš demaskirati njegovo djelovanje. Kada se vratiš kući, reci ženi da si se zaljubio. Ti i žena počnite zajedno, svakodnevno moliti deseticu krunice. Molim te, da svaki dan prije nego pođeš na posao, odeš na sv. Misu i Isusu predaš svoje srce da ga izliječi. Daruj mu sebe i sva svoja trpljenja. Upamti, ti i žena posjedujete veliko blago, a to je sakrament ženidbe, odnosno samoga Krista koji je jedini izvor svekolike ljubavi i bračnog jedinstva. Isus će tvoj problem sigurno riješiti i ozdraviti tvoje osjećaje, ali se moraš oboružati strpljivošću i predati se njegovoj terapiji i liječenju.’ Kada sam svojoj ženi nakon ispovijedi rekao da sam se zaljubio u tajnicu, žena je zaplakala.
Počeli smo svakodnevno moliti krunicu. Ja sam prije odlaska na posao sudjelovao u sv. Misi i jednom u dva tjedna pristupao svetoj ispovijedi. No osjećaji nisu nestali u trenutku. Morao sam se boriti sam sa sobom, strpljivo podnositi trpljenje i žrtvovati ga Kristu. Isus, koji je imao pristup mom srcu, pomalo me ozdravljao od skrivenog egoizma, postupno je sređivao i liječio moje osjećaje. Nakon nekoliko mjeseci duhovne borbe dogodilo se čudo – Isus me ozdravio. Ponovno sam volio svoju suprugu kako je nikada do tada nisam volio.“
Ozdravljenje od postpobačajnog sindroma
Žene koje su počinile pobačaj, a nisu se pomirile s Bogom i sa svojom ubijenom djecom, pate od postpobačajnog sindroma. Mogu patiti od teške depresije, često ne mogu spavati, imaju poremećene odnose s drugim ljudima i najrazličitije zdravstvene probleme.
Glavni izvor njihova tragičnog stanja je izostanak pomirenja s Bogom i s djecom koja su ubijena u njihovoj utrobi. Svaka žena koja na savjesti nosi teret pobačaja najviše treba iskustvo Božjeg milosrđa i oproštenja, treba duhovno i psihofizičko ozdravljenje. Da bi se to moglo dogoditi potrebno je u potpunosti prikloniti se Kristu, bezgranično se pouzdati u njegovo milosrđe i pomiriti se sa svojim ubijenim djetetom.
Ako si učinila pobačaj trebaš stati pred Boga u istini i izraziti iskreno kajanje za grijehe. S djetinjim pouzdanjem priznaj milosrdnom Bogu svoj grijeh: „Ubila sam svoje dijete i duboko žalim zbog toga.“ Znaj da tvoje dijete živi u Bogu! Nakon što izmoliš krunicu Božjeg milosrđa sjeti se da te u tom trenutku Isus ispunja, tebe i tvoje dijete (djecu) svojom ljubavlju. Zamoli Isusa da ti kaže spol tvoga djeteta. Nadjeni mu ime i zamoli Isusa i svoje dijete za oproštenje. Kada primiš oproštenje grijeha u sakramentu pokore, tada konačno oprosti i samoj sebi. Zahvali Isusu i djetetu za dar oprosta i iskaži im svoju ljubav. Sve to sjedini u Euharistiji koju ćeš prikazati na nakanu za svoje ubijeno dijete i na nakanu za sebe, svog muža i ostalu djecu. Tada će vas Krist u potpunosti ozdraviti. Na sličan način trebaju postupiti i roditelji koji su napustili svoju djecu nakon poroda, ali i roditelji koji trpe, jer su njihova djeca umrla pri porodu ili su mrtvorođena. I oni trebaju svojoj djeci dati imena i prikazati ih Bogu u vrijeme Euharistije.
Ozdravljujuća snaga Krista prisutnog u Euharistiji dopire ne samo do onih koji sudjeluju u sv. Misi već i do suučesnika u grijehu pobačaja, a koji nisu prisutni. Za vrijeme sv. Mise koja se služi na te nakane Isus Krist će ozdraviti sve tragične posljedice grijeha pobačaja, pa i one beznadne slučajeve psihičkih oboljenja.
Pobačaj ne dotiče samo ženu i njeno ubijeno dijete, već destruktivno utječe i na muža (partnera), na djecu, na čitavu obitelj i društvo.
Znanstvena ispitivanja pokazuju da osobito trpe roditelji ubijenog djeteta. Djeca začeta nakon pobačaja, koja su morala rasti u utrobi majke gdje se ranije dogodila drama ubojstva njihova brata ili sestre, kasnije u životu doživljavaju silan strah. Kod takve se djece javlja agresija koja se kasnije može izraziti kroz sklonost samoubojstvu.
Godine 1978., dr. Andrew Feldmar objavio je rezultate istraživanja rada s ljudima koji su pokušavali počiniti samoubojstvo. Autor je otkrio da su sve ispitane osobe bile žrtve pokušaja pobačaja. Njihove suicidalne tendencije najizraženije su bile na godišnjicu kada je nad njima trebao biti izvršen pobačaj. Čak i metode njihovih samoubilačkih pokušaja bile su vrlo nalik onima kojima ih je majka namjeravala usmrtiti. Feldmar je otkrio da su ispitane osobe kao djeca imala u podsvijesti „kodirano znanje“ o majčinu pokušaju da ih liši života, iako se to događalo u prvim tjednima trudnoće.
Kao posljedica zatvorenih ljudskih srdaca na Božje milosrđe, destruktivne snage grijeha rađaju patnju i bolesti različitih vrsta. Snagu zla, koja zadaje patnju i zarobljava čovjeka, može pobijediti i uništiti jedino Kristova ljubav. Zato čak i dijete, kao i roditelji, treba potpuno otvoriti svoje srce njegovoj ljubavi u svakodnevnoj ustrajnoj molitvi, kajati se za učinjene grijehe i mrziti na svaki grijeh. Tada će u sakramentu pokore i u Euharistiji Isus moći učinit čudo potpunog ozdravljenja.
Ozdravljanje rana iz prenatalnog razdoblja
Svako dijete začeto u utrobi majke veliki je Božji dar i roditelji ga trebaju prihvatiti s ljubavlju. Ako roditelji ne žele prihvatiti svoje začeto dijete, ako ga odbacuju i smatraju „agresorom“, tada čine i sebi i njemu veliku nepravdu. Kako bi izliječili te duhovne rane, roditelji trebaju, nakon iskrene ispovijedi, sudjelovati u sv. Misi na nakanu za sebe i za svoje dijete, za vrijeme koje će i sebe i dijete predati u potpunosti Bogu na raspolaganje. Ako majka koja je trudna, ustraje u smrtnom grijehu, sklona je različitim ovisnostima, uživa narkotike, pije alkohol, puši cigarete, što vrlo destruktivno utječe na dijete koje nosi u svojoj utrobi. To je dijete neobično osjetljivo i upija ne samo toksine, već i ono što majka doživljava – njene dobre ili zle misli, odnosno osjećaje. Već u prvih 90 dana u utorbi majke dijete od nje prima sve ono što daje obol čitavu njegovu kasnijem životu. Doživljava prihvaćanje i toplinu majčine ljubavi – ili odbačenost, mržnju i zloću. Mnogi problemi koji se javljaju kod ljudi u zrelijoj dobi imaju svoje korijene u ranama koje su zadobili u prenatalnom razdoblju. Jedini način liječiti takve rane i negativna iskustva je prikazati sv. Misu na tu nakanu. Kako bi Gospodin u vrijeme sv. Mise svojom ljubavlju izliječio sve rane, ozdravio međuljudske odnose, uklonio izvor raznih kompleksa, osjećaj bezvrijednosti, agresije ili somatske, psihičke ili umne bolesti, potrebno je pristupiti Kristu, priznati mu sve svoje grijehe u sakramentu pokore i predati mu sebe u Euharistiji kao njegovo potpuno i trajno vlasništvo.
Vlč. M. Piotrowski, TChr
Ljubite jedni druge XII(2013), 50-51; prema Miłujcie się 3/2012, 30-32
prijevod s poljskog: Jelena Vuković