Jedan, po svemu sudeći, ozbiljan znanstveni institut iz New Yorka prije nekog vremena proveo je opsežno istraživanje vezano uz seksualni život stanovnika u 19 različitih država, među kojima je Poljska. I što se pokazalo? Rezultati su iznenađujući: tek 20 % muškaraca i 18 % žena smatra zadovoljavajućim svoj seksualni život!… Dakle, tek svaki peti muškarac u spolnom činu pronalazi zadovoljstvo!
Mediji predstavljaju seks kao „raj na zemlji“ kojemu nema kraja. Međutim ovo istraživanje pokazuje da je on za veliku većinu „puka obveza“… No, ništa se ne brini! Odmah ću ti objasniti što treba učiniti kako i ti ne bi postao dijelom ove nesretne statistike. Stvar uopće nije komplicirana…
Božji plan
Ne treba uopće dvojiti želi li Bog da čovjek osjeća ugodu u spolnom činu. Bog, tvoj i moj Stvoritelj, sam je „smislio“ i zamislio spolni čin kao veliku svetkovinu ljubavi i kao čudesnu duhovnu gozbu. I sa stopostotnom sigurnošću mogu reći – to je Božji plan. Uz to, Bog nam je dao upute, rekavši sam što treba činiti da bi se postigao taj cilj. Da, rekao je! I pritom ne griješi, jer nas je on stvorio. Ukoliko onaj koji radi računala zna što se ne smije raditi da se računalo ne pokvari ili što treba činiti da bi ono radilo kako treba, utoliko više naš Stvoritelj zna kako se trebamo ponašati po pitanju spolnosti kako je ne bismo uništili. U 6. i 9. zapovijedi Bog govori što ne smijemo raditi da ne bismo uništili svoj spolni život i život općenito.
No, problem je što danas postoje brojni „edukatori i savjetnici“, primjerice, u tzv. časopisima za mlade, na radiju i televiziji, koji smatraju da znaju bolje od Boga. Kojih li oholica?! Možemo načiniti jednu usporedbu. U uputama za rad s računalom čitamo da je riječ o vrlo osjetljivom uređaju koji se ne smije tresti niti izlagati udarcima. Međutim, neki te „pametnjakovići“ nagovaraju da ga, u napadu snažne želje, baciš sa stola na pod. „Ne boj se!“ – kažu – „koga briga za upute, bit će to sjajan osjećaj!“ Tko zna, možda bi i bio sjajan?! No, nažalost, samo na trenutak. Nakon više ili manje takvih savjeta (koje nazivaju „suvremenima“ i „znanstvenima“) ovakvi savjetnici provode vrlo turoban seksualni život, i duboko žele učiniti ga mizernim i drugima.
A što kaže Bog u 6. i u 9. zapovijedi? Kaže da trebaš sačuvati predbračnu čistoću u mislima i djelima. Seksualni život može biti sretan jedino u braku. I bit će tako jedino ako sačuvaš predbračnu čistoću. Tako je to isplanirao naš Stvoritelj – suzdržavati se u vrijeme prije braka kako bi u miru ostvario emocionalnu, intelektulanu i duhovnu zrelost i kako bi se naučio samosvladavati na području seksualnosti, a samim time ljubiti. U braku se skupljaju plodovi (ne)očuvanja predbračne čistoće – slatki ili gorki.
Kao zabava s „ruskim ruletom“
Već u vrijeme sazrijevanja moguće je uništiti svoju priliku za doživjeti spolni čin u braku kao svetkovinu i duhovnu gozbu. Pri tome, pornografija igra veliku destruktivnu ulogu. Neobično je zarazna i dostupna bez većih ograničenja; roditelji kod kuće o njoj ne govore, a ni katehisti se previše ne zamaraju… „Savjetnici“ za mlade pak svjetuju: „Činite što god želite…“
Bez potrebne svijesti o opasnosti, počinje se gledati pornografija, najčešće na Internetu. Podsjeća to pomalo na zabavu s „ruskim ruletom“. Efekt je uistinu prijeteći. Čak i usputni doticaj s pronografijom kod mladića u vrijeme sazrijevanja ima poražavajuće posljedice. Jedna od njih je nemogućnost samokontrole što ga baca u ponor samozadovoljavanja. Pojavljuju se novi, (isprva) neobično ugodni doživljaji i nova situacija u kojoj se mladi čovjek ne uspijeva snaći, ako to uopće i želi. Još k tome, ako rijetko koristi blagodati sakramenata i ako nedostatno moli, postaje bespomoćan u odnosu na sve veće i veće kušnje.
Događa se, naravno, da neki, osnaženi milošću Božjom, ulaze u borbu s kušnjama i pobjeđuju. Drugi se bore ustrajno usprkos padovima. I to je ono što je važno! Postoji kolosalna razlika između onoga koji se bori, pa makar nekada i pao, i onoga tko se potpuno preda i tone u bijedi. Izgubljene bitke ne znače i izgubljen rat! Rat se ne gubi sve dok traje bitka. A potpuno je druga stvar odustati od borbe i predati se neprijatelju ili ga čak uopće ne smatrati neprijateljem.
„Supermen“?
Što se događa kada muškarac ovisan o masturbaciji stupi u brak?… Nijedna napast ne prestaje u trenutku ženidbene prisege. Za to je potreban osobni napor. Tim više što se smatra da nakon vjenčanja na tom području života nije potrebno suzdržavanje. Ta ne ženi se čovjek zato da bi se još suzdržavao!? To je način na koji se uglavnom razmišlja. Pogrešno!
Zamisli ženu koja ima takvoga muža ovisnika. Isprva je smatra vrlo atraktivnom i bez nje ne može jednostavno izdržati. Ona je zbog toga čak vrlo sretna i ponosna. No, s vremenom otkriva da je muž tretira poput kakve stvari. I to je zapažanje vrlo točno. Zapravo tako i jest… I kako onda može biti zadovoljna sa spolnim životom koji se temelji na muževljevu seksualnom samozadovoljavanju, pri čemu je njeno tijelo samo pomoćno sredstvo? Kako se tješiti kada za muža ima takvog ovisnika koji ne zna izići na kraj sa samim sobom, i što je još gore – čini mu se da je supermen? I to najbliža osoba… Htjela bi se ponositi njime, ali kako? Htjela bi biti voljena, ljubljena, poštovana, a osjeća se samo iskorišteno… Za sjesti i plakati…
Niti muž, duboko u sebi, nije zadovoljan takvim „spolnim činom“. Jer, kako odrastao, normalan muškarac, može biti zadovljan činjenicom da je ovisan, makar sam sebe uvjeravao da nije… I što čini kako bi se uhvatio u koštac s problemom? Ide ozbiljno po savjet „prosvijećenim“, „naprednim“, suvremenim seksolozima sa znanstvenim titulama (možda zato misle da znaju bolje od Boga?) koji smatraju da lijek za nezadovoljstvo u seksualnom životu treba tražiti u „šarolikosti izražavanja bračne ljubavi“, pri čemu inspiraciju za daljnje „stručno savjetovanje“ crpe u gledanju pornografskih filmova. Upravo su ti filmovi često izvori njihova „znanja“ i znanstvenih titula! I možda se to može jednom „raditi u krevetu“, drugi put „pod krevetom“, zatim „stojeći na jednoj nozi“ ili „na jednoj ruci“, pa možda i „stojeći na glavi“… I takvu cirkuskariju nazivaju „ljubavlju“! „Stajanje na glavi“ trebalo bi probuditi bračnu ljubav koja se gasi… ?! No, vidiš, koje li mudrosti… Međutim, već djeca u osnovnoj školi znaju da se ljubav snaži kroz razgovor, međusobno slušanje, iskrenost, osjećaje, poštovanje, strpljenje, ne tražiti svoje i ne pamtiti zlo… – a ne „stajanjem na glavi“. Spolni čin u nekoj „divljoj“ pozi može kod nekoga izazvati požudu – događa se. Ali požuda se sama po sebi suprotstavlja ljubavi.
Sjeti se još jednom te jadne žene. Muž, osim što je ovisan, još se i ponaša nenormalno… Jer, za njega ta „šarolikost u izražavaju ljubavi“ ništa ne mijenja na stvari. Ovisnost je ostala, čak se i produbila. Osim toga, koji normalan, zreo muškarac može biti zadovoljan da iz nečega što treba biti čin ljubavi, čini cirkus?
Kao gutljaj rakije
Može li čovjek ovisan o alkoholu biti zadovoljan jer pije? Usporedimo alkoholičara i kušača vina. Dva potpuno različita svijeta! Prvomo ispijanje alkohola ne donosi zadovoljstvo, dapače, na teret mu je. Svejedno mu je što pije, samo da čim prije i čim bolje zadovolji potrebu za alkoholom. Kušaču vina pijenje alkohola donosi zadovoljstvo, i ne opterećuje ga. Uživa u onome što pije: u okusu, mirisu i boji vina. Kada bi, primjerice, pred alkoholičara stavili čašu toskanskog Chiantija iz 1990. i čašicu rakije, uzeo bi ovaj rakiju jer donosi veće olakšanje. A kada bi popio Chianti ne bi shvatio vrijednost onoga što je popio, ne bi dokučio njegovu finoću. Možda bi bio čak i razočaran….
Seksualno ovisnom čovjeku nije važno što bi spolni čin mogao biti. On u njemu ne nalazi ništa važno ni lijepo. Čak nije ni važno s kim je. Važno da ima netko tko će rado zadovoljiti njegov nagon. Ne zna on što je to ljubav. Prevelika suptilnost. Miješa požudu i ljubav….
Kušač vina nikada nije mamuran jer ne pretjeruje u alkoholu, za razliku od alkoholičara koji ne zna za mjeru i pije puno više nego što njegov organizam može podnijeti. Nezadovoljstvo seksualnim životom u braku je – bojim se – često „moralni mamurluk“ uzrokovan pretjerivanjem u seksu.
Kako bi seksualni čin u braku bio svetkovina, doživljaj otajstva, duhovna svečanost, čin ljubavi, najintimniji čin međusobnog predanja, on se ne smije temeljiti na seksualnoj ovisnosti! Samo muškarac čija je nutrina slobodna može u sebi doživjeti spolni čin i biti s njim istinski zadovoljan. Sloboda, dakle, općenito gledano – nije činiti ono što se u datom trenutku želi, već sposobnost izabrati dobro. Sloboda je sposobnost birati i činiti dobro, a suzdržavati se činiti zlo. Izbor dobra može biti težak, izbor zla lagan. Ipak od zla se treba suzdržavati, jer se uz njega uvijek vežu negativne posljedice. Zlo (ili grijeh) je po svojoj naravi otrovno.
Vjerujem da, kada bi gornju definiciju naučio napamet i ponavljao je svakodnevno deset puta ujutro i deset puta navečer, bila bi to svojevrsna korisna pobjeda nad medijskom propagandom koju provode raznorazni gurui i „mudraci“ pod geslom „činite što želite“.
U istom košu
Pogledajmo cijelu stvar s jednog drugog motrišta. Postavit ću sljedeću tezu: da bi seksualni čin bio zadovoljstvo, trebala bi između žene i muškarca postojati duboka ljubav. Naravno! Većina ljudi bi sigurno zapljeskala. Spolni čin treba izvirati iz ljubavi. Ljubav treba biti na prvom mjestu. No, je li?… Rijetko, o vrlo, vrlo rijetko! Pogledajmo još jednom rezultate spomenutoga istraživanja. Zašto bi netko bio nezadovoljan spolnim činom ako se njime izražava ljubav? Pa ipak većina ljudi nije zadovoljna. Možda se uopće ne vole ili ono što nazivaju ljubavlju zapravo to nije?
Uistinu, riječ „ljubav“ je postala koš u koji se svašta može strpati: istinske vrjednote i iluzije, primjerice strast, plitka zaljubljenost, potraga za ugodom, bijeg od osamljenosti itd. Na televiziji govore, čak i novine pišu, da prostitka „vodi ljubav sa svojim klijentom“, da se u pornografskim filmovima „vodi ljubav“, pa čak i da poljske životinje „vode ljubav“… Nešto im se dobrano pobrkalo, zar ne? No, vjerojatno takvu ljubav doživljavaju sa svojim partnerima i partnericama. Puko spolno općenje ne znači ljubav! Na čemu se temelji istinska ljubav između muškarca i žene? Dobro pitanje. Kako ću znati ljubim li istinskom, zrelom i sebedarnom ljubavlju? Odmah ću se na to vratiti.
Kao što je moguće vidjeti iz prethodnih primjera, vodeći mediji i suvremeni edukatori i seksolozi miješaju ljubav i požudu. Ljubav i požuda – imaju li što zajedničko? Sveti Pavao piše: „Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu – to idolopoklonstvo!“ (Kol 3, 5) A na drugom mjestu: „Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.“ (Gal 5, 24) Snažne riječi: „razapeše tijelo“… Sveto Pismo ustrajno poziva na ljubav prema bližnjemu. Sveti Pavao dalje piše; „Težite za ljubavlju, čeznite za darima Duha.“ (1 Kor 14, 1) Ljubav prema ženi i požuda prema žen nemaju ništa zajedničko, već stoje u suprotnosti. Ljubav je dobra, konstruktivna, označava poštovanje, odgovornost, divljenje, ushit, spremnost na žrtvu poradi dobra ljubljene osobe. Požuda je, pak, destruktivna, jer „upredmetnjuje“ ženu, ponaša se prema njoj kao prema sredstvu za utaživanje vlastite požude, sredstvu za zabavu. Dakle, požuda je ta koja muškarce dovode do bračne nevjere, tjera k prostitutkama, u silovanje itd. – da spomenemo samo najdrastičnije njene pojave.
Muškarci, nažalost, imaju prirodnu sklonost požudi. Ta i druge zle sklonosti proizlaze iz prvoga grijeha. Ali ne smijemo im popuštati. Imamo slobodu. Birajmo dobro. Požudu možemo, i trebamo, uz pomoć Božje milosti „razapinjati“ – nadvladavati. I to se naziva očuvanjem čistoće. Požuda se ne da pobijediti jednom za svagda jer se ne može promijeniti do kraja naša ljudska narav. No moguće ju je, uz Božju milost, svladavati i zadobiti krjepost čistoće.
Svaki muškarac stoji pred izborom: ili dopustiti da se požuda rasplamsa u njegovu srcu i na koncu preuzme vlast nad njegovim odnosima sa ženama, ili naučit boriti se s požudom, čineći na taj način mjesto za ljubav koja ima priliku rasti i sazrijevati. Do zrele ljubavi dolazi se očuvanjem čistoće. Mnogi ljudi ne uspijevaju voljeti jer nisu čuvali predbračnu čistoću. Odnosno – gledajući stvar s druge strane – jer nisu održavali čistoću, u manjoj ili većoj mjeri postaju ovisni o seksu pa ne uspijevaju istinski ljubiti niti doživjeti spolni čin na zadovoljavajući način… I time smo se vratili na početak.
Jan Bilewicz
Miłujcie się, 4/2013,45-47; 5/2013, 50
(prijevod s poljskog jezika: Jelena Vuković)