Obraniti ljubav!

Razglašujte svijetu „radosnu vijest o čistoći srca i svojim primjerom života naviještajte poruku civilizacije ljubavi“. Ovaj vrlo važan zadatak povjerio nam je svima, a osobito mladima, sv. Ivan Pavao II.

Dvanaestogodišnja Marija Goretti, šesnaestogodišnja Karolina Kózkówna, dvadesettrogodišnja Santa Scorese, osamnaestogodišnja Mariah Manisha… Mlade djevojke iz različitih zemalja, koje su živjele u različitim društvenim okolnostima i u različitim periodama 20. stoljeća. Pa ipak, povezuje ih jedno – radije umrijeti nego sagriješiti.

Paweł Kontny, mlad svećenik, nesmiljeno ubijen kada je stao u obranu čistoće svojih župljanki koje su napali ruski vojnici….

Četrnaestogodišnja Alexandrina da Costa skočila je s četvrtog kata kako bi obranila svoju djevojačku čast pred mladićima koji su se došli „zabaviti“… Do kraja života ostala je prikovana za krevet…

Mlada, dvanaestogodišnja Laura Vicuna, uz pristanak svog ispovjednika, prikazuje vlastiti život za obraćenje svoje majke koja je živjela u nesakramentalnoj vezi, u teškom grijehu. Sama također, do kraja svog života, vodit će bitku za svoje djevičanstvo koje joj pokušava oduzeti majčin ljubavnik…

Alberto Micchelotti, mladić kojem jedna mlada djevojka daje vrlo jasan signal da je može „iskoristiti“ – on to odlučno odbija, braneći je i od nje same…

I mnogi bezimeni koji daju odlučno svjedočanstvo. Svojim životom potvrđuju da čovjek ne može živjeti bez istinske ljubavi, da „razuzdanost nije niti ljubav, niti sloboda“…

Među njima ste i vi! Pozvani ste da u današnjem svijetu obranite istinsko značenje ljubavi.

Vjernost ljubavi

Kako to učiniti? Možda nas ne čekaju takve žrtve kao bl. Karolinu ili sv. Mariju Goretti – cijena života – no jedno je sigurno: Isus nas moli da budemo vjerni ljubavi u svakoj životnoj situaciji. Želi da naš život bude jednostavno prožet Evanđeljem. Ako se odlučimo istinski živjeti Evanđelje, doživjet ćemo puninu, ljepotu i radost odnosa s drugima. Naš život crpit će novu snagu.

Taj put je poziv upućen svakome. Naravno, on zahtijeva velik napor, samokontrolu, ali i kreativnost, dosjetljivost i odvažnost ući u taj novi poletni stil života, koji prožima čitavog čovjeka, njegov stav i ponašanje.

Jedan od promicatelja tog novog evanđeoskog načina života bio je kardinal Stefan Wyszyński. Naglašavao ga je u svojim govorima (između ostalih u propovijedi djevojkama okupljenima na Jasnoj Gori 1956. godine) i u svojih 10 zapovijedi ABC (vidi na ovitku časopisa, nap. ur.). Na čemu se temelji taj novi stil? Prije svega na evanđeoskom zlatnom pravilu: „čini ono što želiš da drugi učine tebi“. Kardinal Wyszyński konkretizira taj stil kroz četiri točke – govor, pogled, pokret i modu.

Govor: „da – da, ne – ne“

Riječi uvijek imaju veliku moć, i nikada ne ostavljaju ravnodušnima – izgrađuju ili uništavaju – nas i druge. Kardinal Wyszyński je govorio: „Nije svejedno kakvim jezikom govoriš samom sebi kada te nitko ne čuje, kada nešto u brzini tražiš. Nije svejedno, koje riječi dobacuješ običnim predmetima. Riječi nedostojne tvojih usta u tebi nešto klešu, ostavljaju trag. Poštuj svoj usta i riječi, osobito kada se obraćaš drugim ljudima, kada one u drugih mogu nešto izgraditi…“ Također potiče: „Razgovaraj sa svakim jezikom ljubavi. Ne podiži glasa. Ne proklinji. Ne otežavaj drugima. Ne izazivaj suze. Umiruj i pružaj dobrotu. Ne čini razdora među ljudima. Misli dobro o svima – ne misli zlo ni o kome. Trudi se i u najgorem pronaći nešto dobro.“

Tko želi ljubiti, uvijek nađe odgovarajuće riječi jer mu ih ljubav šapće. Tako je bilo u slučaju bl. Karoline koja je imala jedva šesnaest godina, a bila je drugima putokaz. I upravo je njoj župnik povjerio pripravu drugih za svete sakramente. K njoj je slao osobe koji su dolazile k njemu po savjet. A ona nije propustila niti jednu priliku i uvijek, kada je mogla, dijelila je s drugima svoje otkriće Isusa, njegovih želja – i to je često mijenjalo živote drugih.

Moramo zapamtiti da je ljubav neraskidivo povezana s istinom. Najveće svjedočanstvo koje možemo dati, naš je život – samo onda možemo biti drugima ogledalo u kojem se mogu ogledati – koje će probuditi čežnju, želju za promjenom. Prijateljica bl. Chiare Luce priča slično iskustvo: „Chiara je bila divna, aktivna djevojka. Još dok smo odrastale od nje sam naučila da je najvažnije izvršavati Božju volju u svakom trenutku. Ona se trudila činiti to i u malim stvarima. Htjela bih ispričati i priču s Michelom. Naime: napustila sam obitelj i doselila se k njemu, u njegov dom gdje je živjela i njegova sestra. Sestra se nešto kasnije povukla i ostali smo samo nas dvoje. Živjeli smo u situaciji za koju smo znali da nije u redu, ali nisam tada mogla učiniti drugačije. Nisam se mogla izvući: nisam imala više doma, nisam imala posla, a osim toga Michel je prolazio fazu depresije, snažne duhovne krize. U telefonskom razgovoru s Chiarom, objasnila sam joj situaciju u kojoj sam se našla. Ona me nije osudila, nije mi rekla: „u zabludi si“, već je samo upitala: „Jesi li sretna?“…

Kada smo Michel i ja zajedno došli Chiari pronašli smo snagu i odvažnost učiniti važan izbor. Susreli smo se s njom – bili su to njeni posljednji dani (imala je karcinom). Ona je u srcu imala život, a mi smrt. Tada smo skupili snagu razjasniti sve. Michel je shvatio da naš izbor (odluka o prekidu) ne predstavlja za njega dodatnu muku. Ostali smo prijatelji. Nije prošlo mnogo vremena, pronašla sam dom i posao. Bila sam slobodna.“

Pogled

Na Jasnu je Goru – pričao je otac Kardinal – došao jednom jedan muškarac i molio za ispovijed nakon punih dvadeset godina. ‘Što se dogodilo da si se upravo danas odlučio ispovjediti? – upita ispovjednik. ‘Vozio sam se u jednom kupeu s mladom djevojkom. Promatrao sam je prodornim pogledom kakvim često znam gledati i druge žene. Čitala je knjigu. Zatim me pogledala. Silazeći s vlaka još je jednom uzdigla pogled. I ništa više. Nije rekla ni riječi. Odjednom sam se osjetio tako prljav, tako strašno loš da sam sišao s vlaka i došao ovamo. Molim vas, pomozite mi, oče, dobro se ispovjediti, jer sam ne znam….“

Pogled, makar se činilo da je riječ o sitnici, ima tako snažnu moć – probuditi i uznemiriti nečiju savjest… Mladim djevojkama kardinal Wyszyński govorio je: „Jednom ćeš gledati – možda već i gledaš – u oči ljubljenog muškarca, jednom ćeš gledati u oči svoje djece. Sačuvaj za njih čistoću i dubinu svoga pogleda. Ne trati ga. Ne dopusti da ti zavodljivosti bacaju soli u oči. Nauči se gledati čisto i i iskreno u oči i ljudska srca. Čistim se očima sve čini čisto. Prljav pogled je kao prašnjavo staklo: sve je u njemu prljavo i iskrivljeno.“

Dirljivu je poruku ostavio Alexandro, ubojica Marije Goretti: „Molim čitav svijet za oproštenje za uvrede nanesene mučenici Mariji Goretti i čistoći. Potičem sve da se klone nemoralnih prizora i scena, od opasnosti i prilika koje mogu odvesti u grijeh.“

Pred kraj svog života napisao je pismo koje se može smatrati njegovom oporukom:

„Već sam star, osamdeset mi je gotina, na zalazu sam života. Dok gledam na svoju prošlost moram priznati da sam u svojoj mladosti prošao loš put, put zla koji me doveo skoro do uništenja. Bio sam zaslijepljen štivom i lagodnim načinom života koji me odveo na loš put. Kad mi je bilo dvadeset godina u strasti sam učinio zločin. Sada se zgražam na samu pomisao na to. Marija Goretti, sada već svetica, bila je za mene poput dobrog anđela koju mi je Božja Providnost poslala da bi me spasio. I sada u svem srcu čujem njene riječi opraštanja. Molila je za mene, zauzimala se za svog ubojicu. Oni koji budu čitali ovo pismo, neka iz njega izvuku pouku da se treba kloniti zla i uvijek tražiti dobro, i to već od najranijeg djetinjstva. Nek znaju da vjera, zajedno sa svojim zapovijedima, nije stvar izbora. U cjelini je riječ o istinskoj radosti koju doživljavaju oni koji su istinski vjerni Bogu. To je jedini siguran put u svim životnim okolnostima, čak i u onim najmučnijima…“

Božje milosrđe ne odbacuje nikoga. Nakon izlaska iz zatvora Alexandro je sve do smrti živio kao trećoredac s braćom kapucinima, životom duboke molitve i pokore. Bog ne oduzima nikome priliku za novi život, nikome tko se želi njemu obratiti…

I mi gledajmo uvijek novim očima, novom nadom, vjerom u čovjeka, usprkos neuspjesima i razočaranjima. Uvijek prvi pružimo ruku pomirenja, ne nosimo u srcu ozlojađenost, opraštajmo svima sve.

Pokret

Kada pogledamo na jasnogorsku sliku vidimo da Marija u lijevoj ruci drži Isusa, a desnu ruku prinosi srcu. „Ona to srce čuva“ – objašnjava Kardinal. „Mada je to Bezgrešno Srce, Marija kao da bdije nad njim. Mora ga očuvati čistim, nedirnutim, za svoju jedinu i najveću Ljubav, za Boga, kojeg nosi svijetu. I vama je potreban takav Marijin pokret – recimo u prenesenom značenju – „ruka na srcu“. Jesu li sve tvoje geste i pokreti odraz tvoga srca? Ili možda upravo suprotno, provociraju, izazivaju? Pogledaj u sebe. O tebi ovisi kakve ćeš osjećaje pobuditi u drugom čovjeku: poštovanje i ljubav ili poniženje i požudu. Zapamti da si odgovorna ne samo za svoje osjećaje, već i za one koje budiš u drugoj osobi.“

Nije moguće prema toj odgovornosti biti ravnodušan, nije moguće ne obraćati pozornost na nju, konačno – nemoguće ju je izbjeći jer je ona izraz istinske ljubavi. Ne dopušta kompromis, zahtijeva radikalnost, ponekad i plaćanje visoke cijene…

Velečasni Paweł Kontny koji je predao život da bi obranio napadnute djevojake, Alberto Micchelotti koji je odrješito rekao „ne“ na ponudu svoje kolegice, jedan student koji donosi odluku iseliti iz lijepog stana jer se u njega, usred godine, želi useliti djevojka jednog od njegovih kolega… Mali Dominik Savio koji starije mladiće „ometa“ u gledanju novina i prekida nepristojne razgovore…

Ljubav se želi izraziti na tisuće različitih iznenađujućih načina, drugačije u prijateljstvu, drugačije u zaručništvu, drugačije u braku, ali nikada ne krade ono što joj ne pripada… Ne krade drugoga… Zna svoje vrijeme i zna čekati… Jedino strast prilazi kao zločinac, kruži uokolo da bi utažila svoj egoizam… Istinska ljubav ne očekuje, već prva služi..

Naše kretnje prema drugima neka bude uvijek poput onih kakve bismo činili dotičući Isusove rane…

Moda

Ljubav, odnosno preuzimanje odgovornosti za nekoga, pokreće onoga koji ljubi na traženje dobra za drugoga i ne dopušta učiniti bilo što što bi mu naškodilo. Zahtijeva to samoodricanje, odbacivanje svojih želja, a često i izbor ‘mučeništva uvjerenja’, izvrgava se ismijavanju i odbijanju onoga što trend nalaže.

Kardinal Wyszyński inspirirao je mlade djevojke: „Uspostavite neki novi stil, istinski djevojački, pun najviše milosti i ženstvenosti, prošnje, a osobito pun dostojanstva! Ne dopusti da te moda ograničava, da ograničava tvoju skromnost i dostojanstvo. Ne dopusti da te moda oblikuje. Ti stvaraj modu! Nisi ti lutka da bi se s tobom moglo samo tako poigravati. Ti si živi čovjek, žena, dijete Božje. Čistoću svog tijela i svog srca ne dajte ni pod koju cijenu, jer nema tih novaca na zemlji koja bi mogla platiti vrijednost vaše čistoće.“

Marija Goretti, ubodena sa sedamnaest uboda brani se do kraja, skriva pocijepanim komadima svoje haljine… Karolina Kózkówna…. Alexandrina da Costa, skačući sa četvrtog kata… Chiara Luce, zaljubljena u najzgodnijeg mladića u gradiću, vraća zaručnički prsten kada postaje svjesna da postoje razlike u poimanju vrednota koje se ne mogu prevladati… Jedna studentica koja odlučuje sačuvati čistoću kao vjenčani dar svome mužu; opet neka druga koja se svakodnevno trudi moleći za čistoću svog mladića kojeg još nije upoznala…

Plod je čistoće služenje

Svetoj Majci Tereziji iz Kalkute jednog je dana došao tek vjenčani par. Darovali su joj kovertu s novcem. Odustali su od svog medenog mjeseca: „Osjećamo ljubav i želimo tu ljubav podijeliti s drugima“… „Plod je čistoće služenje“ – govorila je blaženica.

Ako želimo naučiti ispravno ljubiti moramo početi služiti drugima. Tisuće primjera…. Karolina Kózkówna koja odlazi služiti bolesima. Santa Scorese koja se brinula za djecu s paralizom i mišićnom atrofijom, pohađala napuštene u sirotištima i bolesne u bolnicama, umiruće u hospicijima… Chiara Luce vidjela je u potrebitima Isusovo lice. Prije smrti govori: „Ostalo mi je samo srce, ali njim mogu uvijek ljubiti!“

Laura Vicuna koja je žrtvovala svoj život kako bi se njena majka obratila…

„Što učinite jednome od ovih najmanjih, meni ste učinili“ – kaže Isus u Evanđelju. A sv. Majka Terezija iz Kalkute dodaje: „On sam postaje gladan čovjek, gol, beskućnik, bolestan, samotan, neželjen, odbačen i govori: ‘Bio sam gladan i dali ste mi jesti.’“ Glad nije samo glad kruha, već glad ljubavi. Golotinja nije samo nedostatak odjeće. To je gubitak ljudskog dostojanstva, poštovanja koje pripada čovjeku te nedostatak radosti. Beskućništvo nije samo nedostatak mjesta omeđenog zidovima. To je stanje zaboravljenosti od drugih… Danas čak i u bogatim zemljama imamo gladnih, golih, bez krova nad glavom. Poznajete li vi siromahe svog lijepog grada?“

Samo je jedan put kojim se može obraniti ljubav: ljubiti. „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.“

Na takvu smo ljubav pozvani!

Tako ćemo znati ljubiti jedino onda kada ustrajemo u sjedinjenosti s Isusom. Kada živimo njegovom riječju, kada se hranimo Euharistijom, kada mu u sakramentu ispovjedi dopuštamo očistiti naša srca od „navezanosti, u koju se neizbježno upada, ako srce nije uronjeno u Bogu i u njegov nauk“. Pomoć na tom putu je i Pokret čistih srdaca.

Małgorzata Radomska
Ljubite jedni druge XII(2013), 55-58, prema Miłujcie się 5/2012, 46-49

prijevod: Jelena Vuković