Posljedice ubojstva su strašne i krv ubijenoga vapi u nebo, a osobito ako je riječ o ubojstvu bespomoćnog nerođenog djeteta. Čitava društva okrvavljena su krvlju vlastite djece i tonu sve dublje u zločin masovnih ubojstava posežući za sve „profinjenijim“ sredstvima. A Božja zapovijed – „ne ubij“ – tako je jednostavna i jasna…
Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization – WHO) upozorava: na svijetu se pobačajem godišnje ubije oko 50 milijuna djece – bilo da ih se živorođene trga na komadiće, truje ili nagriza kemijskim sredstvima… Od toga, oko 22 milijuna pobačaja ugrozilo je zdravlje majke od čega je 5 milijuna bilo hospitalizirano, a umrlo ih je oko 47 000. No Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji nije do spašavanja djece ugrožene pobačajem – ova organizacija sponzorira tzv. seksualnu edukaciju (čitaj: potiče na razvrat), kontracepciju i „siguran pobačaj“. Nemojte misliti da taj „siguran pobačaj“ vodi brigu o sigurnosti djece, o potrebi da sigurno rastu i razvijaju se u utrobama svojih mama! Riječ je o legalizaciji pobačaja i primjeni najnovijih medicinskih tehnika za uspješnije ubojstvo… Kako se iz rečenog može vidjeti, njihova briga o zdravlju sastoji se samo u njihovu nazivu.
Isus Krist u Katoličkoj Crkvi, naviještajući istinu o Božjem planu za čovjeka, daje vrlo jednostavan i uspješan savjet kako postići sreću: drži zapovijedi Ne sagriješi bludno i Ne ubij. Ako budemo čuvali Božje zapovijedi, tada će i spolni čin biti posvećeni čin bračne ljubavi, začeta djeca moći će se roditi na radost svojoj mami i svome tati, i majke će sačuvati svoje zdravlje. Nitko mi ne može reći da je ovo što Crkva naučava loše.
Što želimo naučiti mlade?
Kao što smo u više navrata pisali „seksualna edukacija“ i dostupnost kontracepcije ne rješava problem neželjenih trudnoća. Dovoljno je usporediti broj trudnoća kod maloljetnica (u dobi od 15. do 19. godine): u Velikoj Britaniji na tisuću tinejdžerica – cc. 21 učini pobačaj, u Švedskoj oko 20, u Poljskoj pak samo 1 : 100 000. Pa i 1997. godine kada je poljsko zakonodavstvo omogućavalo pobačaj „na zahtjev“, ukupan broj ubijene djece iznosio je 3047, dok je u isto vrijeme u Švedskoj, zemlji sa četverostruko manje stanovnika, ubijeno deset puta više djece – oko 35 000. U Velikoj Britaniji, koja je po broju stanovnika otprilike dva puta veća od Poljske, broj pobačaja dosegao je čak 200 000, odnosno 70 puta više. Javlja se opravdano pitanje: je li potrebno uvoditi seksualnu edukaciju po uzoru na Švedsku i Veliku Britaniju ili bi te zemlje trebale slijediti poljski primjer i početi pripremati mlade za život u obitelji?
Treba naglasiti da ni Svjetska zdravstvena organizacija, ni programi seksualne edukacije ne upozoravaju na tragične posljedice ubijanja vlastite djece. Ako se prije 50 godina postpobačajni sindrom mogao ignorirati, danas je taj problem u samom svjetskom vrhu: u zemljama kao što je SAD, Rusija ili Danska pobačaj je učinilo preko 70 % žena, a 21 % Amerikanki ima iza sebe više od jednog pobačaja. Osim smrti malenog čovjeka, pobačaj sa sobom nosi i fatalne posljedice za majku, one tjelesne (puknuće vrata maternice, kidanje maternice, zarastanje vrata maternice, bakterijske infekcije, tumor vrata maternice i jajnika, a potvrđena je i povezanost pobačaja s oboljenjima od anoreksije, bulimije ili astme), kao i one psihičke (depresija, tuga, gubitak apetita, nesanica, nervoza, osjećaj manje vrijednosti i nedostatak pouzdanja u sebe, seksualni poremećaji, poremećaj odnosa s rođenom djecom itd.). Iznoseći navedene probleme, M. R. Gonzalez, zaključuje: „Ne postoji ni jedan primjer koji bi ukazao na koristan utjecaj pobačaja na zdravlje žene. Međutim, brojna ispitivanja dokazuju štetan utjecaj prekida trudnoće kako na tjelesno tako i na fizičko zdravlje žena.“ (Fronda, 2003., br. 31, str. 56-62) Ako dakle seksualna edukacija dovodi do drastičnog porasta broja pobačaja, ne bi li je trebalo započeti opisom najtežih slučajeva postpobačajnog sindroma?
Sve, kao što se može vidjeti, ovisi o ciljevima. Ako želimo i sami biti sretni u lijepim, stabilnim i vjernim obiteljima i naučiti mlade kako postići takvu sreću, poslušajmo onda glas Božji, Onoga koji daje život i sreću. Ako je naš cilj ubijanje, onda ćemo investirati u pobačajnu i kontracepcijsku industriju, ubijajući vlastitu djecu da bismo na kraju postali žrtve neljudske civilizacije smrti – a istovremeno gubimo priliku za spasenje jer ustrajnost u teškom grijehu i stvaranje uvjeta za počiniti teški grijeh osuđuje nas, nažalost, na vječnu smrt.
Plaši li nas Bog samo paklom?
Htio bih podsjetiti da pakao nije izmišljeno mjesto. Isus jasno suprotstavlja vječni život u nebu vječnomu životu u paklu (usp. KKC 1035). „U Otkrivenju 20, 15, Božja Riječ govori nam: I tko god se ne nađe upisan u knjigu života, bi bačen u ognjeno jezero. Na sličan način Otkrivenje 21, 8 prikazuje pakao kao jezero koje gori ognjem i sumporom. Možemo se pitati: možda je oganj samo slika u ovom ulomku, možda ti retci imaju samo simbolično značenje?… Možda. Ali ako su i simboli, što onda simboliziraju? Zimske ili ljetne praznike? Ne, oni označuju nešto puno neprivlačnije. Sa sigurnošću možemo reći da gorući oganj i sumpor ne predstavljaju ljepotu. Ove se slike odnose na strašno mjesto. Pakao, prema Isusovim riječima, jest mjesto stalne muke i apsolutne tame. U Novom Zavjetu pakao je opisan kao mjesto propasti koje nikada neće nestati i u kojem su ljudi osuđeni na vječnost bez Boga, njegove prisutnosti i moći. Najstrašnije je što je pakao mjesto koje traje vječno.“ (D. Platt, Pójdź za Mną, Poznań 2015.)
Pilula „za dan poslije“ usmrćuje ljudsko biće
Među brojnim sredstvima koja nalazimo u prodaji, koja se reklamiraju kao kontraceptivi, a djeluju tako da izazivaju prijevremeni porođaj, nalaze se i hormonalne pilule i preparati koji se koriste nakon spolnog čina u svrhu sprječavanja rođenje djeteta. Ne govoreći sada o tome da korištenje kontracepcije u braku predstavlja moralno zlo (a izvan braka predstavlja grijeh bluda), treba snažno naglasiti da izazivanjem prijevremenog poroda činimo ubojstvo neovisno o tome koliko je ubijeno dijete staro. Ivan Pavao II. govori: „Objava Novog zavjeta potvrđuje neosporno prepoznavanje vrijednosti života od njegovih početaka.“ (Evangelium vitae, 45) I mišljenja brojnih znanstvenika potvrđuju navedeno. Tako primjerice: „Čovjek je čovjek već od trenutka kada muški spermij oplodi žensku jajnu stanicu“ – prof. dr. E. Bechschmidt, ravnatelj Instituta za anatomiju Sveučilišta u Göttingenu u Njemačkoj. „Jajnu stanicu od trenutka oplodnje nazivamo embrij, ali nema sumnje da je riječ o čovjeku“ – potvrđuje i prof. dr. B. Chazan, istaknuti specijalist na području porodništva i ginekologije iz Varšave.
Profesor J. Lejeune, voditelj Katedre za genetiku na Sveučilištu Descartes u Parizu, jednoznačno je ustvrdio: „Zahvaljujući izvanrednom napretku tehnike umiješali smo se u privatni život ploda. Prihvaćanje istinitom činjenice da oplodnjom nastaje novo ljudsko biće nije više stvar mišljenja ili sviđanja. Ljudska narav tog bića od trenutka začeća do starosti nije metafizička teza na koju se moguće ili ne osloniti, nego opipljiva činjenica.“
Tvrdnja da sredstva koja izazivaju prijevremeni porod ne ubijaju začetog čovjeka ne protivi se samo Božjoj volji nego i zdravom razumu. Ako svjesno i dobrovoljno odlučimo koristiti hormonalne pilule i pilulu „za dan poslije“, spiralu ili druga sredstva koja mogu ubiti začeto dijete, činimo smrtni grijeh. „Svjesna i dobrovoljna odluka lišavanja života nevinoga bića uvijek je zlo s moralnog stajališta i nikada ne može biti dopušteno ni kao cilj ni kao sredstvo za postizanje dobroga cilja.“ (EV, 57)
Da pilula „za dan poslije“ ubija začeto ljudsko biće općepoznata je i neupitna činjenica. Ipak, za svaki slučaj, dodajem ovdje i mišljenje njemačkih liječnika: „Pilula ‘za dan poslije’– ako je došlo do oplodnje (začeća) onemogućuje plodu da se ugnijezdi u maternici’ odnosno izaziva smrt malog čovjeka.“ (Medizin und Ideologie, Nr. 8) Isto mišljenje zastupaju i prof. dr. B. Chazan (Gazeta Warszawska, 23. 1. 2015.) i prof. dr. T. Rechberger (Rzeczpospolita, 20. 1. 2015.). Human Life International svraća pozornost na činjenicu da se u sastavu pilule „za dan poslije“ nalaze supstance koje se koriste i kod farmakološkog pobačaja. Drugim riječima, to je abortivno sredstvo „sam svoj majstor“, a za posljedicu ima to što izaziva jednake psihičke posljedice kao i sam pobačaj. Fizičke posljedice korištenja ove pilule također su fatalne: kod 1 od 10 žena koje koriste pilulu „za dan poslije“ javlja se bezvolja, povraćanje, bol u trbuhu, vrtoglavica i glavobolje, bolovi u mišićima i kostima, bolne mjesečnice, bolovi u zdjelici, prekomjeran umor i promjene raspoloženja. Nešto se rjeđe javljaju nepravilna krvarenja, upala vagine, vrućica, emocionalni poremećaji, poremećaj vida, itd.
A najgora posljedica je gubitak ljubavi i milosti posvetne. „Uzrokuje isključenje iz Kristova kraljevstva i vječnu smrt u paklu; naša sloboda ima, naime, moć donositi konačne neopozive odluke.“ (KKC 1861)
Ima nade
„Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite“ – govori sv. Ivan (1 Iv 2, 1). Ne činimo zlo koje dotiče nas i najbliže oko nas. Ustrajmo u stanju milosti posvetne i izbjegavajmo grijehe da bi nas Bog neprestano mogao čistiti, štititi i darivati nam svoju ljubav.
„Bog nikoga ne predodređuje za pakao“ (KKC 1037), stoga, ako nismo uspjeli izbjeći i učinili smo na neki način grijeh čovjekoubojstva – Isus i dalje želi naše spasenje. Donoseći loše odluke pod utjecajem emocija, u nedostatku znanja (kada smo prevareni), iz ljubavi prema grijehu, zbog egoizma i okorjelosti srca, dobrovoljno se udaljavamo od Boga i činimo smrtni grijeh. Ipak, sve dok smo živi, Bog nas čeka, čeka da mu se vratimo i daje nam priliku za obraćenje. Jer: „neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju.“ (2 Pt 3, 9)
Stati pred Boga u istini je bolno, priznanje vlastitih pogrješaka i svjesnih prijestupa je teško, ali to je jedini put za pronalaženje nutarnjeg mira i pomirenja s Bogom. To je jedini način za ispravljanje nanesene štete – jer poradi našega grijeha uvijek trpe drugi ljudi i krv koju smo prolili glasno vapije k Bogu…
U tekstu su korišteni materijali Poljskog društva za zaštitu ljudskog života (www.pro-life.pl) i Human Life International Polska (www.hli.org.pl)
Mirosław Rucki
Miłujcie się, 3/2015, 43-46