U povodu 90. obljetnice nastanka slike Milosrdnog Isusa s potpisom Isuse, uzdam se u Tebe i početka pisanja Dnevnika – Milosrđe Božje u mojoj duši sv. s. Faustine Kowalske
Moja će poruka obuhvatiti dvije teme: sliku Milosrdnog Isusa i Dnevnik sv. Faustine. Glavni izvor na kojem će se temeljiti je Dnevnik. Milosrđe Božje u mojoj duši sv. Faustine Kowalske, koji je u Hrvatskoj u prijevodu s poljskog jezika objavljen 2016. godine u nakladi svećenika Srca Isusova, dehonijanaca. Dnevnik, koji je nakon Svetog Pisma, jedna od najčitanijih vjerskih knjiga u svijetu, moguće je pronaći u gotovo svim vjerskim knjižarama.
1. SLIKA BOŽJEGA MILOSRĐA
Navodim najprije nekoliko odlomaka iz Dnevnika – Milosrđe Božje u mojoj duši koji govore o izričitoj želji Gospodina Isusa da se naslika slika Božjega milosrđa:
„Uvečer, u ćeliji, ugledala sam Isusa, Gospodina, u bijeloj haljini. Jedna ruka bila je uzdignuta na blagoslov, a druga je doticala haljinu na grudima. Iz otvora haljine na prsima izvirale su dvije velike zrake, jedna crvena, a druga blijeda. U tišini sam promatrala Gospodina. Moja je duša bila prožeta strahom, ali i velikom radošću. Nakon nekoliko trenutaka reče mi Isus: Naslikaj sliku prema crtežu koji vidiš s natpisom: Isuse, uzdam se u Tebe. Želim da ta slika bude čašćena najprije u vašoj kapelici, a zatim u cijelomu svijetu.“ (Dn 47) Obećavam da duša koje bude štovala ovu sliku neće propasti. Obećavam toj duši pobjedu nad neprijateljima već na zemlji, a osobito u času smrti. Ja sam branit ću je kao svoju čast.“ (Dn 48)
Vrijedi ponovo pročitati i sljedeće iz Dnevnika:
„Kada sam jednom, iscrpljena tim nesigurnostima, upitala Isusa: ‘Isuse, jesi li Ti moj Bog ili kakvo priviđenje? Jer kažu mi moji poglavari da ima različitih zabluda i utvara. Ako si Ti Gospodin moj, molim Te, blagoslovi me.“ – Tada je Isus učinio velik znak križa nada mnom, a ja sam se prekrižila. Kada sam zamolila Isusa za oprost zbog tog pitanja, rekao mi je da Ga njime nisam povrijedila. I rekao mi je Gospodin da Mu se jako sviđa moje pouzdanje.“ (Dn 54)
„Kada je jedna majka saznala o mom tako bliskom odnosu s Gospodinom Isusom, rekla mi je da sam u zabludi. Rekla mi je da Gospodin Isus na taj način razgovara samo sa svetima, a ne s takvim dušama kao što je ‘sestra’ – grješnima. Od toga trenutka kao da više nisam imala povjerenja u Isusa. Za jutarnjeg razgovora upitala sam Isusa: ‘Isuse, jesi li Ti obmana?’ – Isus mi je odgovorio: Moja ljubav nikoga ne obmanjuje.“ (Dn 29)
„Sve to je još bilo podnošljivo. No kad je Gospodin zatražio da naslikam tu sliku, počeli su o meni govoriti i gledati me kao kakvu histeričnu ženu i sanjarku. Bivalo je to sve glasnije. Jedna mi je sestra prišla da porazgovara sa mnom u povjerenju i počela me sažalijevati. Rekle mi je: ‘Čula sam da o Vama, sestro, govore da ste sanjarka, da imate nekakva viđenja. O, sirota sestro, morate se braniti od toga.’ – Iskrena je bila ta duša i što je čula – iskreno mi je rekla. No, slične sam stvari svakodnevno morala slušati. Koliko mi je to bilo mučno, samo Bog zna.“ (Dn 125)
„Bilo je klanjanje kod sestara franjevki, pa sam uvečer pošla s jednom od naših sestara na klanjanje. Odmah po ulasku u kapelicu, Božja je prisutnost obuzela moju dušu. Molila sam kako sam nekada znala moliti, bez izgovorene riječi. Iznenada sam ugledala Isusa koji mi je rekao: Znaj ovo: ako zanemariš slikanje slike i čitavo djelo milosrđa, na dan suda odgovarat ćeš za velik broj duša. Nakon tih Gospodinovih riječi mojom dušom zavladale su tjeskoba i strah. Nisam se mogla smiriti. U sebi sam slušala odjek ovih riječi; da neću odgovarati samo za sebe u dan Božjeg suda, već i za druge. – Te su mi se riječi duboko usjekle u srce. Kad sam se vratila kući, ušla sam k Malom Isusu, pala ničice licem prema zemlji pred Presvetim Sakramentom i rekla Gospodinu: ‘Sve ću učiniti što je u mojoj moći. Ali Te molim, budi uvijek uza me i daj mi snagu vršiti Tvoju svetu volju, jer Ti sve možeš, ja ništa sama od sebe ne mogu.’“ (Dn 154)
„Pošavši na klanjanje osjetila sam Božju blizinu. Za koji trenutak vidjela sam Isusa i Mariju. To mi je viđenje ispunilo dušu radošću i upitala sam Gospodina Isusa: ‘Što je Tvoja volja, Isusa, za stvari za koje mi je ispovjednik rekao da Te pitam?’ – Isus mi je odgovorio: Moja je volja da bude tu i da se sam ne pokušava osloboditi. I upitala sam Isusa, može li biti ovaj natpis: Krist, Kralj Milosrđa? – Isus mi je odgovorio: Ja sam Kralj Milosrđa, a nije rekao: Krist. – Želim da prvu nedjelju iza Uskrsa ta slika bude javno izložena. Te je nedjelje svetkovina Milosrđa. Po Utjelovljenoj Riječi dajem upoznati bezdan mojega milosrđa.“ (Dn 88)
U lipnju 1934. godine u Vilniusu je dovršena prva slika Božjega milosrđa. Nastala je pod budnim okom s. Faustine u radionici Eugieniusza Kazimierowskog.
Sestra Faustina se rasplakala jer Isus nije bio onako lijep kakvoga Ga je ona vidjela.
„Jednom, kad sam bila kod slikara koji slika tu sliku, i kad sam vidjela da nije tako lijepa kao što je Isus – jako sam se rastužila. Ipak, zatomila sam to duboku u srcu. Kada smo završili posjet slikaru, majka poglavarica ostala je u gradu kako bi obavila razne stvari, a ja sam se vratila kući. Odmah sam pošla u kapelicu i gorko se isplakala. Pitala sam Gospodine: ‘Tko te može naslikati tako lijepoga kao što jesi?’ Tada sam čula ove riječi: Veličina ove slike nije ni u ljepoti boje ni kista već u mojoj milosti.“ (Dn 313)
„U jednom trenutku Isus mi je rekao: Moj pogled s te slike je moj pogled s križa.“ (Dn 326)
„U tri sata popodne kada sam ušla u kapelicu, čula sam riječi: Želim da ta slika bude javno čašćena. Tada sam vidjela umirućeg Gospodina Isusa na križu i u teškim mukama. Iz njegova Srca izišle one dvije iste zrake kao na slici.“ (Dn 414)
„Želim da svećenici naviještaju moje veliko milosrđe prema grješnim dušama. Neka se ni jedan grješnik ne boji pristupiti k meni. Sažiže me oganj milosrđa, želim ga izliti na ljudske duše.“ (Dn 50)
A evo kako o Slici Milosrdnog Isusa u Uvodu u Dnevnik sv. Faustine piše s. Elżbieta Siepak iz Družbe sestara Naše Gospe od Milosrđa, kojoj je pripadala i s. Faustina.
Isus s. Faustini: Ljudima dajem posudu s kojom trebaju dolaziti po milosti k izvoru milosrđa. Ta posuda je ova slika s natpisom: Isuse, uzdam se u Tebe. (Dn 327)
Slika je objavljena u viziji koju je s. Faustina imala 22. veljače 1931. godine u ćeliji samostana u Płocku.
Sadržaj ove slike tijesno je povezan s liturgijom prve nedjelje po Uskrsu. Crkva toga dana čita Evanđelje po Ivanu o ukazanju uskrslog Krista u Dvorani Posljednje Večere i ustanovi sakramenta ispovijedi (Iv 20, 19-29). Slika predstavlja uskrslog Otkupitelja koji ljudima donosi mir po otpuštenju grijeha po cijeni Svoje muke i smrti na križu. Zrake Krvi i Vode koje izviru iz Srca probodenog kopljem (koje se ne vidi na slici) i rane na mjestima razapinjanja asociraju događaje Velikog Petka (Iv 19, 17-18; 33-37). Slika Milosrdnog Isusa, dakle, u sebi povezuje ta dva evanđeoska događaja koji najpotpunije govore o Božjoj ljubavi prema čovjeku.
Za tu sliku Krista karakteristične su dvije zrake. Gospodin, upitan o njihovu značenju, objašnjava s. Faustini: Blijeda zraka označava vodu koja opravdava duše; crvena zraka označava krv koja je život duša (…). Blago onomu tko bude živio u njihovoj sjeni. (Dn 299)
Dušu čiste sakramenti krštenja i pomirenja, a najobilnije ju hrani Euharistija – dakle te dvije zrake označavaju svete sakramente i sve milosti/darove Duha Svetoga čiji je biblijski simbol voda i novi savez Boga s čovjekom sadržan u Krvi Kristovoj.
Slika Milosrdnog Isusa često se naziva slikom Božjega milosrđa što je točno jer se upravo u Kristovu pashalnom otajstvu najjasnije objavljuje milosrdna ljubav Boga prema čovjeku.
Slika Milosrdnog Isusa ne predstavlja samo Božje milosrđe, već ima i ulogu znaka koji treba podsjećati na obvezu kršćanskog pouzdanja u Boga i djelatne ljubavi prema bližnjima. U natpisu slike – prema Kristovoj želji – stoje riječi: Isuse, uzdam se u Tebe. I kako je Isus također rekao s. Faustini: Ta slika treba podsjećati na zahtjeve moga milosrđa jer i najsnažnija vjera nemoćna je bez djela. (Dn 742)
Takvom shvaćanju štovanja slike koje se temelje na stavu kršćanskog pouzdanja i milosrđa, dodao je Gospodin Isus posebna obećanja: milost vječnog spasenja, velik napredak na putu kršćanske savršenosti, milost sretne smrti i brojne druge milosti za koje Ga ljudi s pouzdanjem budu molili: Po toj ću slici udijeliti mnoge milosti dušama pa neka joj svaka duša može pristupiti. (Dn 570)
2. O DNEVNIKU – BOŽJE MILOSRĐE U MOJOJ DUŠI
Dnevnik koji je sv. Faustina pisala četiri posljednje godine svoga života (1934. – 1938.) na izričitu Isusovu želju, svojevrsni su memoari u kojima autorica bez zadrške bilježi „susrete“ svoje duše s Bogom. Dobro je napomenuti da je s. Faustina započela pisati Dnevnik još 1933. godine, ali ga je zbog straha da je žrtva obmane, spalila… Evo nekoliko ulomaka iz Dnevnika sv. Faustine koji govore o poteškoćama koje je proživljavala zbog zadaće koja joj je bila povjerena – pisati; pisati ne samo radi sebe, već poradi spasenja duša.
„Moram opisati susret svoje duše s Tobom, o, Bože, u trenutcima Tvojih posebnih nadahnuća. Moram pisati o Tebi, o neshvatljivom milosrđu prema bijednoj duši mojoj. Tvoja sveta volja život je duši mojoj. To mi je zapovjedio onaj koji mi Tebe, Bože, zamjenjuje ovdje na zemlji, koji mi tumači Tvoju svetu volju. Isuse, vidiš kako mi je teško pisati, kako ne znam jasno izraziti što u duši osjećam. O, Bože, može li ijedno pero napisati ono za što često ne postoje ni riječi? Ali Ti mi, Bože, kažeš da mi je pisati i to mi je dovoljno.“ (Dn 6)
„O Gospodine i Bože moj, govoriš mi da trebam pisati o milostima koje mi daješ. O Isuse moj, da nije izričite naredbe ispovjednika da moram pisati što se događa u mojoj duši – od sebe ne bih napisala ni jedne jedine riječi. A to što pišem o sebi – samo je po snazi svete poslušnosti.“ (Dn 1006)
„Jednog dana osjetila sam da neću izdržati do devet uvečer, pa sam zamolila s. N. nešto za pojesti da bih mogla ranije ići na počinak jer se loše osjećam. Sestra N. mi je odgovorila: ‘Vi, sestro, uopće niste bolesni nego vam se izležava pa se pravite bolesnom.’ – O, moj Isuse, iako je bolest toliko napredovala da me je liječnik odijelio od sestara da se ne bi zarazile, ipak čovjeka tako osuđuju. Ali to je dobro, sve je to za Tebe, Isuse moj. Ne želim puno pisati o izvanjskim stvarima jer one nisu razlog moga pisanja. Želim pisati o milostima koje mi Gospodin daje, jer su one za mnoge duše, a ne samo za mene.“ (Dn 710)
„Moj Isuse, Ti vidiš da ne uspijevam dovoljno pisati, tim više što ni dobro pero nemam. A često mi pisanje uistinu tako teško ide da rečenicu sastavljam slovo po slovo. I to još nije sve. Zapisujem neke stvari skrivajući se od sestara pa svako malo moram zatvarati bilježnicu i strpljivo slušati pričanje pojedinih (224) osoba. Vrijeme određeno za pisanje prođe, a uslijed iznenadnog zatvaranja bilježnice – sve se zamrlja. Pišem s dopuštenjem poglavarica i po ispovjednikovoj odredbi. Neobično, često pišem bez ikakvih poteškoća, ali nerijetko i tako da jedva sama mogu pročitati.“ (Dn 839)
„23. 1. [1937.]. Danas nisam imala volje pisati. Tada sam u duši čula glas: Kćeri moja, ne živiš za sebe nego za duše. Piši, njima na korist. Znaš da su ti toliko puta ispovjednici potvrdili moju volju kad je riječ o pisanju. Ti znaš što mi je draže, a ako ti se pojave sumnje, znaš koga trebaš pitati – podarit ću mu prosvjetljenje da može prosuđivati moju stvar, moje oko bdije nad njim. Kćeri moja, prema njemu moraš biti poput djeteta, puna jednostavnosti i iskrenosti, neka ti njegovo mišljenje bude ispred svih mojih želja jer on te vodi po mojoj volji. Ako ti on ne dopusti učiniti ono što ja tražim, budi mirna jer neću ulaziti u prijepor s tobom, već ta stvar biva između mene i njega – ti trebaš biti poslušna.“ (Dn 895)
1160 „Kada sam jednom upitala Gospodina Isusa kako može podnositi tolike prijestupe i razna zlodjela, i suzdržati se od kazne, Gospodin mi je odgovorio: Za kažnjavanje imam cijelu vječnost, a sada produljujem vrijeme milosrđa. Jao onima koji ne prepoznaju vrijeme moga pohoda. Kćeri moja, tajnice moga milosrđa, ne obvezuje te samo pisati i naviještati moje milosrđe, nego i moliti milost za druge da i oni proslave moje milosrđe.“ (Dn 1160)
Kako bi se iz tih zapisa izvukla bit i vjerodostojnost njenog poslanja bila je potrebna njihova kritičko-znanstvena analiza. Načinio ju je glasoviti i cijenjeni teolog vlč. prof. Ignacy Różycki. Sažetak toga rada pronalazimo u zapisu Miłosierdzie Boże. Zasadnicze rysy nabożeństwa do Miłosierdzia Bożego (Milosrđe Božje. Temeljni obrisi pobožnosti Božjemu milosrđu), a cjeloviti tekst koji se odnosi na pobožnost objavljen je u knjizi pod naslovom Nabożeństwo do Miłosierdza Bożego (Pobožnost Božjemu milosrđu). Upravo je vlč. Różycki definirao pet oblika pobožnosti u čast Božjega milosrđa prema Dnevniku sv. Faustine. I o njima je potrebo progovoriti u povodu 90. obljetnice nastanka slike Milosrdnog Isusa i Dnevnika, koji su to kao i o obećanjima i uvjetima koji se vežu uz svaki oblik:
Svetkovina Božjega milosrđa (veljača 1931., Płock)
Obećanje: otpuštanje krivica i kazni. Uvjet: pouzdanje u Božje milosrđe, milosrđe prema bližnjemu, na Svetkovinu biti u stanju milosti posvete i dostojno se pričestiti.
Slika Božjega milosrđa (22. veljače 1931., Płock)
Obećanje: milost vječnoga spasenja, veliki napredak na putu kršćanske savršenosti, milost sretne smrti i brojne druge milosti za koje će Ga ljudi s pouzdanjem moliti. Uvjet: pouzdanje u Božje milosrđe, milosrđe prema bližnjemu te štovanje slike.
Krunica Božjega milosrđa (13. i 14. rujna 1935., Vilnius)
Obećanje: brojne duhovne i tjelesne milosti, napose milost obraćenja i spokojne smrti. Uvjet: pouzdanje u Božje milosrđe, milosrđe prema bližnjemu, ustrajnost u molitvi s predanjem u volju Božju.
Sat Božjega milosrđa (listopad 1937., Krakov)
Obećanje: U tome satu možeš isprosit sve za se i za druge; u tom satu sav je svijet zadobio milost: Milosrđe je pobijedilo Pravednost. (Dn 1572) Uvjet: molitva upućena Isusu, mora se moliti u tri sata popodne, pozivati se na vrijednost i zasluge Gospodinove muke.
Širenje štovanja Božjeg milosrđa
Obećanje: Duše koje šire slavu mojega milosrđa, štitit ću cijeli život, kao majka svoje dojenče; a u času smrti neću im biti Sudac, već milosrdni Spasitelj. (Dn 1075) Uvjet: pouzdanje u Božje milosrđe i vršenje djela milosrđa, djelom, riječju ili molitvom.
Za kraj
Završimo Isusovim riječima:
Veće je moje milosrđe od bijede tvoje i cijeloga svijeta. Tko može izmjeriti moju dobrotu? Radi tebe sam se spustio s neba na zemlju, radi tebe dopustio da me razapnu na križ, radi tebe dopustio da kopljem probodu moje presveto srce i otvorio ti izvor milosrđa; dođi i zagrabi milosti s tog izvora posudom pouzdanja. Ponizno srce nikada neću odbaciti. Tvoja je bijeda nestala u beskraju mojega milosrđa. Zašto bi raspravljala sa mnom o svojoj bijedi? Ugodi mi: predaj mi sav svoj jad i bijedu, a ja ću te ispuniti blagodatima milosrđa. (Dn 1485)
„Jednom me je prilikom ispovjednik upitao kako treba smjestiti taj natpis, jer sve to ne stane na sliku. Odgovorila sam da ću se pomoliti i odgovoriti mu idući tjedan. Kad sam izišla iz ispovjedaonice – prolazeći pored Presvetog Sakramenta – dobila sam nutarnju spoznaju kakav natpis treba biti. Isus me je podsjetio na ono što mi je govorio prvi put, to jest da tri riječi treba istaknuti. To su riječi: Jezu, ufam Tobie – Isuse, uzdam se u Tebe! Razumjela sam da Isus želi da se ispiše cijeli izraz, a da osobit naglasak stavlja upravo na te tri riječi.“ (Dn 327)
Dijete moje, ti si sreća moja, svježina moga srca. Dajem ti onoliko milosti koliko možeš podnijeti. Uvijek kada me želiš obradovati, govori svijetu o mome velikom i neizmjernom milosrđu. (Dn 164)
„Isus mi je danas rekao: Želim da dublje upoznaš moju ljubav koja gori u mome srcu za duše. Razumjet ćeš tu ljubav kada budeš razmatrala moju muku. Zazivaj moje milosrđe za grješnike; želim njihovo spasenje. Uvijek kada izmoliš ovu molitvu za nekog grješnika, skrušenog srca i s vjerom, udijelit ću mu milost obraćenje. Evo ti kratke molitve: O Krvi i Vodo što potekoste iz Srca Isusova, kao izvor milosrđa za nas, uzdam se u Tebe!“ (Dn 186-187)
Čovječanstvo neće naći mira dok se s pouzdanjem na obrati mome milosrđu. (Dn 300)
I još samo ovo:
Pozivam Vas srdačno na 11. Nacionalni susret Štovatelja Božjega Milosrđa koji će se održati u Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke – Kraljice Hrvata, u subotu 19. listopada 2024. godine. Susret će, kao i uvijek do sada, imati četiri djela: svečana sveta Misa s početkom u 11 sati koje će predvoditi mons. Ranko Vidović, hvarski biskup; štovanje relikvija svetaca Božjega milosrđa, Križni put i pobožnost u čast Božjega milosrđa u Satu Milosrđa. Vidimo se!
Kutinska Slatina, sastavljeno na Svijećnicu 2024.
S blagoslovom!
p. Andrzej Wośko, SCJ,
koordinator Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa
Ulomci preuzeti iz:
KOWALSKA, Faustina: Dnevnik. Milosrđe Božje u mojoj duši, Družba svećenika Srca Isusova (SCJ), Zagreb,