Tko god prihvaća pobačaj, metodu oplodnje in vitro, tko prihvaća zajednički život prije braka, bračnu nevjeru, kontracepciju, pornografiju i dr. odbacuje Isusa i Njegov nauk, odbacuje ljubav i vječni život te ide putem koji vodi u vječnu propast.
Po svom utjelovljenju, smrti i uskrsnuću »Sin se Božji pojavio zato da uništi đavolska djela« (1Iv 3, 8), raskrinkavajući đavolsku laž kako je moguće biti sretan živeći kao da Bog ne postoji i utažiti vječnu težnju za srećom bez Boga i bez Njegovih zapovijedi. Bog čovjeku progovara po Isusu Kristu i traži ga kao što pastir traži ovce svoje (usp. Lk 15, 1-7). On čini tako iz potrebe očinskog srca; jer je čovjek Njegovo posebno vlasništvo i želi ga obdariti puninom svog božanskog života i ljubavi. Bog traži čovjeka i želi ga osloboditi od grijeha u koji upada zaveden od Oca laži. Utjelovljeni Bog – Isus Krist – dolazi »svojima«, a toliki ga ne primiše (usp. Iv 1, 11). Kao i u Betlehemu, mnogi se i danas Isusu i Mariji obraćaju puni mržnje ili ravnodušnosti: nema mjesta, ne možemo vas primiti… Tko god prihvaća pobačaj, metodu oplodnje in vitro, tko prihvaća zajednički život prije braka, bračnu nevjeru, kontracepciju, pornografiju i dr. odbacuje Isusa i Njegov nauk, odbacuje ljubav i vječni život te ide putem koji vodi u vječnu propast.
»Ne možemo biti s Bogom sjedinjeni ako se slobodno ne odlučimo da ga ljubimo. Ali, Boga ne možemo ljubiti ako teško griješimo protiv njega, protiv svog bližnjega ili protiv nas samih: ‘Tko ne ljubi ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života.’ (1 Iv 3, 14-15). Naš Gospodin upozorava nas da ćemo biti od njega odijeljeni ako u teškim potrebama ne priskočimo u pomoć siromašnima i malenima, njegovoj braći. Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se čovjek za nj nije pokajao i prihvatio milosrdnu ljubav Božju, znači, po svom slobodnom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega. To upravo jest stanje konačnog samo-isključenja iz zajedništva s Bogom i blaženicima, koje označujemo riječju pakao.« (KKC 1033, GK 1994., str. 277)
Najveća opasnost
Majka Božja, u ukazanjima u Fatimi, rekla je da je gubitak vjere u Krista najveća tragedija čovjeka i svih naroda i da se u gubitku vjere skriva veća opasnost od nuklearnog rata i različitih prirodnih katastrofa. Svjedoci smo moralne propasti cijelih društava koja se izražava u nedostatku poštovanja prema životu, u masovnim ubojstvima nerođenih, u eutanaziji, u seksualnoj razuzdanosti, kontracepciji, razvodima, narkomaniji itd. Time čovjek srlja u samouništenje. Nevjernost Bogu, u konačnici, vodi do uništenja čovjeka! Majka Božja ponavlja svetoj Luciji tri puta: »Približavaju se posljednja vremena.« Isus je rekao sv. Faustini: »Prije nego dođe vrijeme pravednosti, dajem čovječanstvu vrijeme milosrđa.« Zar će se ljudi i dalje poigravati s Božjim milosrđem? Zar će i dalje biti ravnodušni i bezosjećajni na molbe Isusa i Njegove Majke ?
Dragi čitatelji! Majka Božja traži i poziva svakog od vas da se uključi u djelo spašavanja svoje domovine i cijelog svijeta! Znamo da jedino Isusova ljubav može svladati svu strahotu zla koja tišti našu domovinu i cijelo čovječanstvo. Pa ipak, Krist treba našu suglasnost da bi mogao djelovati u nama i po nama doprijeti svojom ljubavlju do najvećih grešnika. Isus nas poziva na obraćenje i na produbljenje naše vjere. Obratiti se znači povjerovati u beskrajno Božje milosrđe. Bog nas želi osloboditi od nevolje naših grijeha i osposobiti nas za život po načelima Evanđelja.
Kako bi se to moglo ostvariti potrebno je ispuniti sljedeće uvjete:
- Poslije svakog pada u teški grijeh potrebno je pristupiti sakramentu ispovijedi i tako uvijek biti u stanju milosti posvetne. Konačno, treba zamrziti grijeh, raskinuti s grijehom i izbjegavati svaku grešnu prigodu i napasti: pornografiju, razvrat, alkoholizam, narkomaniju, cigarete, prejedanje, gledanje nemoralnih filmova koji blate Crkvu, čitanje nemoralnih časopisa i knjiga…
- Odreći se svake mržnje i straha. Svima sve oprostiti i moliti za neprijatelje. Pomagati onima koji trpe, bolesnima, starima i bijednima. U njima gledati Krista.
- Tko zanemaruje molitvu, gubi vjeru. Zato je potrebna svakodnevna molitva: desetica Gospine Krunice, Krunica Božjeg milosrđa, čitanje i razmatranje tekstova Svetog Pisma, redovita ispovijed (najmanje jednom mjesečno) i što češća sv. Pričest.
- Ako to dopuštaju obveze i zdravlje, trebalo bi postiti o kruhu i vodi srijedom i petkom.
Danas je osobito potrebno prisjetiti se evanđeoskog poziva na pokoru i obraćenje izraženog i u fatimskoj poruci. Sada je on aktualniji i neodgodiviji nego ikada. Ivan Pavao II. rekao je u Fatimi, 13. svibnja 1982., da je »poziv skriven u poruci Blažene Djevice Marije u Fatimi duboko ukorijenjen u Evanđelju i u čitavoj Tradiciji. Crkva osjeća da taj poziv obvezuje na poslušnost. (…) U svijetlu ljubavi Majke razumijemo cijelu poruku Gospe Fatimske. Najveća prijetnja na putu čovjeka k Bogu jest grijeh, ustrajnost u grijehu, na koncu odjeljenje od Boga. Svjesno odbacivanje Boga iz svijeta ljudske misli. Isključivanje Boga iz svekolike ljudske aktivnosti. Odbacivanje Boga. U stvarnosti, vječno se otkupljenje čovjeka može pronaći jedino u Bogu. Čovjekovo odbacivanje Boga, ako je odlučno, logično vodi do Božjeg odbacivanja čovjeka (usp. Mt 7, 23; 10, 33), do propasti. Zar Majka, koja je sva ispunjena ljubavlju Duha Svetoga i koja želi otkupljenje sviju, može šutjeti dovodeći u pitanje sam temelj njihova otkupljenja? Ne, ne može. Dapače, poruka Majke Božje Fatimske je majčinska poruka – snažna i jednoznačna. Zvuči ozbiljno. Zvuči poput govora Ivana Krstitelja na rijeci Jordanu. Poziva na obraćenje. Opominje. Poruka je to upućena svakom čovjeku.«
p. Mieczysław Piotrowski TChr
Ljubite jedni druge, 2011, str. 32-34, prema: Milujcie się
prijevod s poljskog jezika: Jelena Vuković