Gospodin Isus rekao je s. Faustini da su izvori njegova milosrđa neiscrpni (Dn 692). Povijest nam pruža brojne dokaze da Bog izbavlja one koji zazivaju njegovo milosrđe. Tradicija Kopta, egipatskih kršćana, jedan je o dokaza o Božjem smilovanju za one koji ga traže…
Crkva na gori Makattam
Najveća crkva na svijetu (u koju može stati oko 20 000 ljudi) nalazi se na gori Mokattam u Kairu. Danas je to mjesto brojnih obraćenja, ozdravljanja i oslobođenja od opsjednuća, pa i kod brojnih muslimana. Ovi ljudi, doživljavajući stvarnu prisutnost i ljubav Gospodina Isusa, odbacuju islam i postaju kršćani. Crkva na gori Mokattam je mjesto čudesnih milosti koje ljudima daje Milosrdni Isus.
Povijest nastanka ove crkve povezana je čudesnim Božjim zahvatom. Naime u X. stoljeću, muslimanski osvajač, kalif Ma’add al-Mu’izz li-Din Allah (932.–975.) naredio je da svi autohtoni Egipćani (Kopti) koji priznaju vjeru u Krista još od I. stoljeća, prijeđu na islam. Doktrina islama, koja vjerno izražava Muhamedovu zapovijed: „Naređujem borbu s ljudima dok ne priznaju da nitko ne može biti štovan osim Alaha i da je Muhamed Alahov prorok, i da moraju prikazivati molitve i darove. I kada sve to ispune, tek tada mogu sačuvati svoj život i svoje vlasništvo.“ (Sahih Al-Buchari, hadis br. 25) Izrugujući se kršćanstvu, ovaj je vladar ismijavao njihovu „naivnu“ vjeru: „Kažete da je vaš Isus rekao da je dovoljno imati vjere kao što je gorušičino zrno da bi se pomakla planina!?“ Kada mu je koptski patrijarh Abram ibn Zaraa († 979.) potvrdio da je Isus tako obećao, vladar je odmah zatražio: „Dokažite da vaša vjera ima moć premjestiti planinu! Ako to nije istina, ili ćete prihvatiti islam, ili ćete potpuno napustiti zemlju ili ćete umrijeti. Naređujem vam da svojom vjerom premjestite planinu Mokattam u Kairo.“
Očajni patrijarh proglasio je trodnevni post i molitvu na tu nakanu. Predaja govori da se za vrijeme posta patrijarhu objavila Majka Božja obećavši mu sutra pomoći. Ujutro se pojavio Šimun, zvani Postolar, koji mu je, upućen Božjom riječju, rekao da se sav kršćanski narod sabran u podnožju planine mora moliti za Božju milost riječima molitve Kyrie eleison. Kada su Kopti počeli moliti, gora Mokattam premjestila se – ne samo jednom, kako je tražio kalif, nego čak tri puta! Vladar je umro još iste te godine jer se drznuo izazvati Boga.
Post i molitva za milosrđe
Ova ukratko sažeta priča, od vjekova je poznata u Egiptu. Iako su neki povijesni detalji možda i nedovoljno jasno preneseni, ne može se zanijekati činjenica da su Kopti jedini kršćanski narod sjeverne Afrike kojima je dopušteno ispovijedati vjeru u Krista pod islamskom vladavinom. U liturgijskom životu Koptske Crkve vrijeme Adventa se produžuje za tri dana, što se povezuje sa spomenom na događaj trostrukog premještanja planine. U uskrsno vrijeme u spomen na taj događaj za vrijeme liturgije moli se molitva Kyrie eleison 400 puta dok se vjernici okreću prema istoku, zapadu, sjeveru i jugu. U svakodnevnoj molitvi višestruko se ponavlja ova sekvenca: 41 put Kyrie eleison u jednom danu. Tradicija kaže da se 39 zaziva odnosi na broj udaraca koje je Isus dobio bičem, jedan se odnosi na rane trnove krune i jedan na ranu Kristova probodenog boka.
Svijest o snazi molitve za smilovanjem sjedinjene s postom, imaju i progonitelji Kopta. Situacija kršćana u Egiptu je teška: sve je veći broj terorističkih napada na crkve i kuće Kopta, otmica žena i djevojaka uz prisilu na konverziju na islam i prisila na udaju za muslimana, politička i društvena diskriminacija. A kada Kopti navijeste i oglase opći post, muslimanski mediji (npr. Al Jazeera) prenose kako to znači da ne žele mirno rješavati probleme i da prekidaju pregovore s državom. Tako prema medijima molitvom i zazivanjem Boga te postom završava politički dijalog. A to što je stvar povjerena Bogu u ruke, situaciju između države i Kopta dodatno komplicira. Panika koju svake godine izazove odluka i poziv Crkve na post, samo dokazuje koliko protivnici Kopta drhte pred postom, te koliko istovremeno imaju snažnu svijest o tome da Bog, kojega zazivaju kršćani, ima stvarnu moć i da će ih zaštiti.
Potičem da se što češće utječemo Bogu i zazivamo njegovo milosrđe, ne samo da riješi naše probleme nego i za svoju Domovinu i progonjenu Crkvu, prija svega za obraćenje neprijatelja Crkve i njenih progonitelja. A Bog koji je „bogat milosrđem“ (Ef 2, 4) sigurno će uslišiti molitve i smilovat se nama i cijelomu svijetu.
Obraćenje džihadista, pripadnika ISIL-a
Mučenička krv kršćana na Bliskom Istoku rađa brojnim obraćenjima muslimana. U Siriji se prije nekoliko mjeseci dogodilo nevjerojatno obraćenje. Za vrijeme teških borbi jedan je džihadist ISIL-a bio teško ranjen. Slučajno su ga pronašli misionari; dali su mu prvu pomoć i pobrinuli se za umirućega.
Nakon nekoliko dana džihadist se povratio svijesti i svećeniku koji se brinuo o njemu ispričao o strašnom duhovnom doživljaju nakon kojega je želio primiti sv. krštenje.
„Džihadist mi je rekao – priča vlč. Groschlin – da je kao musliman bio uvjeren da mu mučenička smrt u borbi s nevjernicima otvara vrata rajskoga vrta. Kada se, za vrijeme njegove kliničke smrti duša odijelila od tijela, pojavili su se demoni koji su ga vukli u strahoviti ponor pakla. Počeo je osjećati strašno trpljenje uzrokovano nepravdom, progonom i zločinima koje je činio za svog života. Proživio je te trenutke pogubljenja utjelovljen u tijelu svojih žrtava. Krist mu je dao razumjeti: da sada umre, čekalo bi ga vječno prokletstvo. A sada ga vraća u život i dobit će priliku obratiti se i činiti pokoru za grijehe.“
Džihadist je potom zatražio da mu pričaju o Kristu. Pošto je odslušao nekoliko kateheza povjerio je Kristu sav svoj život i primio sakrament krštenja. Njegove su rane na čudesan način u nekoliko dana zarasle i ovaj je mladi čovjek ostao s misionarima kako bi im pomogao u evangelizacijskom poslanju u Siriji. Uvjeren je da treba moliti za muslimane, za njihovo obraćenje, da bi do njih doprla radosna istina o Isusu Kristu koji živi, djeluje, uči i ozdravlja u Katoličkoj Crkvi.
Ashraf Benyamin
Ljubite jedni druge, 2016, str. 38-39, prema: Miłujcie się, 5/2015, 12-14
prijevod s poljskog: Jelena Vuković