U Dnevniku sv. Faustina piše: O, kako umiruće duše trebaju molitvu. O Isuse, nadahni duše živih da često mole za umiruće. (Dn 1015)
U jubilejskoj Godini Milosrđa češće se razmišljalo na čemu se temelji Božje milosrđe. Svi bismo ga željeli imati u izobilju. Ne da se živjeti bez njega. Ali moramo naučiti i kako ga pokazati. Blago milosrdnima! Radost davanja je veća nego radost primanja! Osim toga, tko daje, taj i prima. Je li molba sv. Faustine Gospodinu Isusu da nadahne duše da mole za grješnike i dalje aktualna? Sigurno – jako aktualna!
Na svijetu živi preko 7 milijardi ljudi. Od toga od starosti umire oko 160.000 godišnje (ako se ne dogodi neka velika katastrofa: potres, tsunami i sl.). U vremenu potrebnom za izmoliti Očenaš, s ovoga svijeta ode oko 50 ljudi, a dok se izmoli desetica krunica – oko 500.
„Odlaze“ je bolja riječ od „umiru“, jer umire samo materijalno tijelo, dok nematerijalna duša (jastvo, samosvijest) živi i dalje nakon smrti tijela. Sam Gospodin Isus uči nas pravilno se izraziti. Dok se opraštao, prije razapinjanja, Isus govori: „Odlazim k Ocu.“ (Iv 16, 17) Prije toga Petar Ga pita: »Gospodine, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovara: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« (Iv 13, 36)
Posljednja bitka
Sve velike religije vjeruju da se čovjekov život nakon smrti nastavlja, a njegova kvaliteta ovisi o kvaliteti života ovdje na zemlji. Vječna radost povezana je s učinjenim dobrom, a vječna nesreća s učinjenim zlom. Postoji spasenje i prokletstvo, nebo i pakao.
Krist, znači Spasitelj. Spasitelj nam govori kako postići spasenje. „Ti imaš riječi života vječnoga“ – kaže sv. Petar Isusu (Iv 6, 68). Katolik koji umire ima mogućnost primiti sakramente (pomirenje, bolesničko pomazanje, Euharistija) jer želi da Krist bude s njim u posljednjim trenutcima njegova zemaljskog putovanja i u posljednjoj bitci.
Do zadnjeg trenutka svog zemaljskog puta čovjek ima mogućnost pokajati se za sve učinjeno zlo i vratiti se Bogu koji želi spasiti svu svoju djecu. Ali to zna i naš vječni neprijatelj – sotona. Zato posljednji trenutci vremenitog života, koji su odlučujući za vječnost, mogu bit, osobito za teške grješnike, dramatična borba. S jedne strane – čuje posljednji poziv na obraćenje, a s druge – đavla kojemu je dotada bio poslušan i koji ga ne želi ispustiti iz svoga „zagrljaja“.
Gospa je u Fatimi rekla da su mnogi ljudi „osuđeni“ jer nema tko bi za njih molio i prikazivao žrtve i tako im isprosio milost spasenja. Fatimski vidioci imali su upravo taj zadatak: molitva i žrtva za spas duša od vječnog prokletstva. Isti poziv uputio je Gospodin Isus sv. Faustini govoreći: „Kćeri moja, želim Te poučiti kako ćeš spašavati duše žrtvom i molitvom. Molitvom i žrtvom spasit ćeš više duša nego misionari svojim radom i propovijedanjem.“ (Dn 1767) I dalje: „Moli što više možeš za umiruće. (…) I znaj, milost vječnog spasenja nekih duša u posljednjem času ovisi o tvojoj molitvi.“ (Dn 1777)
Poziv Gospa Fatimske i Gospodina Isusa upućen je i svakome od nas… Vječni usud nekih ljudi ovisi o našem djelovanju. Imamo jako odgovoran zadatak.
Prije nekog vremena na televiziji je bio prilog o muškarcu koji je u posljednji tren majku i dijete spasio iz automobila koji je padao u rijeku. Spasiti nekome vremeniti život (dakle, produljiti ga na neko vrijeme) velika je stvar. O, koliko je veća stvar spasiti nekoga od prokletstva, spasiti mu život za blaženu vječnost…. I MI to možemo. Možemo učiniti tu neizrecivo veliku stvar!
Molitva koja je uvijek uslišana
Sestra Faustina piše: „Kćeri moja, pomozi mi spašavati duše. Pođi k umirućem grješniku i moli ovu krunicu, tako ćeš mu isprositi povjerenje u moje milosrđe, jer već očajava. Iznenada sam se našla u nepoznatoj kolibi u kojoj je umirao neki stariji čovjek u strašnim mukama. Oko njegova kreveta bilo mnoštvo sotona i uplakana obitelj. Kad sam počela moliti, razbježali su se duhovi tame, sikćući i prijeteći mi. Duša se pak umirila i puna pouzdanja otpočinula u Gospodinu.“ (Dn 1797-1798) Stara poslovica kaže: „Kakav život, takva smrt.“ U duhovnom prostoru nema praznine. Ako se netko odvraća od Boga potpadajući pod utjecaj ideologija koje niječu i progone vjeru, ravnodušan je, zanemaruje vjeru i ustraje u grijehu, na taj način daje prostora demonima da djeluju. Kako je već koji čovjek izabrao, a Gospodin Bog poštuje naš slobodnu volju i izbor, pa makar bili i najtragičniji. Ljubi nas i strepi nad grješnicima, boli ga svaka duša koja propada: „Gubitak svake duše nasmrt me žalosti“ rekao je sv. Faustini, i dodao: „Uvijek me tješiš kada moliš za grješnike. Najdraža mi je molitva za obraćenje grješnih duša. Znaj kćeri moja, da je ta molitva uvijek uslišana.“ (Dn 1397)
Viđenja sv. Faustine govore nam kako veliku ulogu ima molitva za umirućeg grješnika. Može ga izliječiti i spasiti; rastjeruje demone i donosi milost koja pomaže grješniku da se lakše obratiti k Bogu. Obrati li se doista? Hoće li s Božjom pomoću biti u stanju svladati posljedice zanemarivanja Evanđelja, možda čak i neprijateljstva prema njemu kroz godine, desetke godina? Ne znamo. Sestra Faustina nas ipak potiče da nikada ne gubimo nadu i da do kraja ustrajemo u molitvi Ocu za pomoć. Piše: „Božje milosrđe često dopire do grješnika u posljednjem trenutku na neobičan i tajanstven način. Izvana se čini kao da je sve izgubljeno, no nije tako.“ (Dn 1698)
Ove riječi nas ipak ne bi smele uljuljati. Mnogi misli da je Bog „beskrajno milosrdan“ i da se čovjek ne mora osobito truditi. Fatalna pogrješka. Naravno, Bog je milosrdan, ali i na nama je odgovornost za vlastitu sudbinu i onu naših bližnjih. Imamo slobodu, ali i odgovornost. Sveti Ivan Pavao II. je rekao: „Bog je povjerio ljudima spasenje ljudi. (…) Svakomu je povjerio svakoga.“ (Prekoračiti prag nade)
Pratiti umiruće
Sestra Faustina je često „pratila“ duše na umoru moleći za njih onu milost „koja uvijek pobjeđuje“ (Dn 1698). A što ta milost pobjeđuje? Demonsko ropstvo, posljedice grijeha i nehaj, slabost. Svetica je pratila ne samo fizički, odnosno bdijući uz umiruće sestre u svom samostanu, nego i na duhovan način moleći za umiruće ma gdje bili na svijetu u određenom trenutku. Mi možemo činiti isto to.
Gospodin Isus je naglasio da je posebno djelotvorna u spašavanju umirućih grješnika Krunica u čast Božjega milosrđa. „Svaku dušu koja bude molila ovu krunicu, ili kada je drugi budu molili uz umiruću dušu, branit ću u času smrti kao svoju čast – i primit će oprost.“ (Dn 811) Na drugom mjestu kaže: „Kada se ova krunica bude molila uz umiruće, stat ću između Oca i umiruće duše da joj ne bude pravedni Sudac već milosrdni Spasitelj.“ (Dn 1541)
Tako dobismo jednostavne upute i poticaj. Molitva ove Krunice traje oko 7 minuta i u tom vremenu dok je molimo sa svijetu u vječnost ode oko 700 ljudi (punih 14 turističkih autobusa!?). Među njima su vrlo različiti „putnici“: oni sakramentima okrijepljeni i pripremljeni za odlazak, kao i oni koji za sakramente nisu ni čuli.
Pobudimo u sebi nakanu: „Molit ću se za sve one koji umiru u vrijeme dok molim ovu Krunice, a osobito za one koji se nalaze u opasnosti biti osuđeni na propast. Isuse, stani između Oca i ovih duša kao Milosrdni Spasitelj i ne dopusti da propadnu za vječnost.“
Mogao bi se tko upitati: jesmo li uopće dužni moliti za razne militantne ateiste, teroriste, pristalice pobačaja, dilere i sl.? Zaslužili su pakao, to će i dobiti. Pravednosti mora biti!… No, kada u bolnicu dovedu teško oboljelog čovjeka, liječnik ne razmišlja je li ovaj zaslužio da ga se spasi. Ako imamo priliku u posljednjem trenutku izbiti đavlu plijen iz ruku, Bogu hvala! Velike li radosti! A prevedenost? Pravednosti nema na ovom svijetu (znamo to dobro iz vlastitog iskustva), ali generalno gledano ima. Pravednost postoji i „Sudac pravedni koji dobro nagrađuje, a zlo kažnjava.“ Nisu se obratili na zemlji, morat će dati zadovoljštinu, naknadu u čistilištu. Čistilište nije šala, ondje se podnosi velika muka! Taj bolan proces čišćenja učinit će ono što ljudi dobrovoljno nisu htjeli učiniti. Istovremeno će nastupit i pravedna kazna za neokajane grijehe i apsolutno učinkovita „resocijalizacija“ i duhovna obnova. Čistilište, kolikogod dugo trajalo, na kraju najveće nitkove pretvara u svetce. Da je samo dospjeti u čistilište!
Sljedeće pitanje koje nam se u ovdje može nametnuti je: trebamo li moliti za priznavaoce drugih vjera: budiste, hinduiste, muslimane itd.? Oni imaju svoje „bogove“, svoj put, svoja sredstva spasenje i ne trebaju našu pomoć. Neki čak misle i govore da su sve vjere jednako dobre… Vrlo čudno bi to bilo, ako bi koji kršćanin tako mislio. Kršćanin koji ne vjeruje u ono što kaže Bog? Jer Božja riječ je vrlo jasna: Isus je jedini Spasitelj svijeta: „I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.“ (Dj 4, 12)
Molitva djeluje…
Znamo li kako molitva djeluje na umirućega? O tome zanimljivo svjedoči Andrzej Duffek u nedavno objavljenoj knjizi i DVD-u S druge strane života. On je doživio tešku prometnu nesreću i dva mjeseca je bio na rubu života i smrti. Životne funkcije umjetno su održavali medicinski aparati. Mnogi su molili za njega. U knjizi iznosi svjedočanstvo kako je doživio ove molitve: „To je kao da skupite nekoliko stotina ljudi na jedno mjesto i od njih tražite da svi u isti glas izgovaraju neki stih; u konačnici se čuje samo jedno veliko ‘bzzzzz’. No iz tog velikog šuma počeli su se izdvajati pojedinačni glasovi. Jasno sam razabirao neke od njih: Zdravo Marijo, milosti puna…, Oče naš koji jesi na nebesima…, itd. Čuo sam svoju ženu, čuo sam svoju sestru (…). Tada bih se u duhu u jednom trenutku našao na mjestima gdje su molili za mene. Sve se to događalo brzinom misli (…). Čuo sam molitve za vrijeme sv. Mise koju su služili za mene. Ne znam zašto sam imao osjećaj da se ta Misa služila u Krakovu. (…) Tek nakon niza godina saznao sam da se u Krakovu doista služila jedna Misa za mene …“
Gospina krunica
Majka Božja nas moli da molimo Krunica za grješnike. Ispunimo joj tu želju. U vremenu koje je potrebno da se izmoli jedno otajstvo, tj. pet desetica Krunice, s ovoga svijeta ode oko 3 tisuće ljudi (tri velike crkve dupkom pune). Želimo ih pratiti u najvažnijim trenutcima života. Naša molitva donijet će svakomu od njih blagotvorne učinke. Ponizno molimo za veliku milost koja im je potrebna. Tako je radila sv. Faustina.
Osobito je važno te duše na samrti predati Bezgrješnom Srcu Marijinu, jer kako je Gospa sama rekla, pobjeda će se dogoditi po Njezinom Srcu: „Majko Božja, Tvome Bezgrješnom Srcu predajem i povjeravam sve one koji će umrijeti za vrijeme molitve ove Krunice. Molim Te, obrani ih od svih utjecaja zlih duhova i isprosi toliko potrebnu milost spasenja.“ U svaku izmoljenu Zdravomariju možemo duhovno (ne moramo ga izgovarati) uključiti ovaj čin predanja umirućih Bezgrješnom Srcu. Tako ih uvijek iznova po i u svakoj Zdravomariji stavljamo pod moćnu zaštitu One pred kojom dršću demoni, a koja je istovremeno i Posrednice svih milosti. Što bismo bolje mogli učiniti za ovu našu braću i sestre?!
Nakon molitve vrijedi dozvati u svijestiti što se zapravo događalo dok smo molili. Tijekom tih 30-ak minuta sa svijeta je u vječnost otišlo nekoliko tisuća ljudi. Nema ih više među nama. A ti si „bio“ s njima, pratio ih u posljednjim trenutcima. Tvoja molitva pomogla je svima, a možda je pomogla spasiti mnoge od vječne propasti… Nitko te zbog toga neće prikazati na televiziji, a neće ti dati ni nagradu, ni medalju. Tim bolje! Jer u tom slučaju nagradu ćeš primiti „kod uskrsnuća pravednika“ (Lk 14, 14). Najbolje vrijeme, najbolje mjesto i najbolja nagrada!
A ovi spašeni će tek sada spoznati kakav im je život bio. Vidjet će sve svoje krivice i zlo koje su nanijeli drugima i sebi. Vidjet će i pakao iz kojeg su spašeni u posljednji trenutak. To će ih ispuniti neizmjernom zahvalnošću prema Bogu i prema tebi – najvećom mogućom zahvalom. Istina o općinstvu svetih osvješćuje nam ovu duhovnu povezanost s onima koji su otišli. Duše u čistilištu ne mogu pomoći same sebi, ali se mogu zauzeti za Crkvu na zemlji. Za koga će moliti? Naravno, prije svega za one koji su im pomogli spasiti se za vječni život. S njihovim dobročiniteljima povezivat će ih najsnažnija veza koja će trajati zauvijek – zahvalnost! Tako smo zadobili vjerne prijatelje i zagovornike. A možemo im i dalje pomagati.
Moliti za umiruće možemo na različite načine. Sami možemo odabrati molitve koje želimo ili su nam posebno drage; pritom imajući na umu da Isus predlaže posebno Krunicu Božjega milosrđa, a Gospa – Ružarij.
Prikazati trpljenje
Duše možemo spašavati i prinoseći za njih svoje napore, rad, trpljenja, dobrovoljno odricanje da bismo im po toj žrtvi isprosili potrebne milosti. „Dan sam prikazala za umiruće grješnike.“ (Dn 873) Na drugom mjestu: „Kriste, daj mi duše. Pripusti na me što hoćeš, a u zamjenu daj mi duše. Želim spasenje duša…“ (Dn 1426)
Svakodnevni križevi ne daju se izbjeći. Manje ili veće tjelesne i duhovne patnje pratit će nas dok god živimo na zemlji. Uvijek se isprepliću dobro i zlo, radost i žalost i razna trpljenje. Ta prognanici smo iz rajskoga vrta. Muka će prestati tek kada se onamo vratimo.
Naši križevi mogu biti od velike pomoći za spas umirućih, ako ih svjesno prikazujemo Bogu. Najbolje je to činiti za vrijeme sv. Mise, a posebno u trenutku pretvorbe, kada se uprisutnjuje nevidljiva Kristova Žrtva na križu: „Oče, sva svoja djela, napore i trpljenja ovoga tjedna (dana) sjedinjujem s Kristovom mukom i prikazujem za grješnike na umoru. Molim Te, daj potrebne milosti onima koji danas (ovoga tjedna) odlaze s ovoga svijeta da budu spašeni za vječnost.“
„O kako je neshvatljivo Božje milosrđe da mi Gospodin dopušta pomagati umirućima mojom nedostojnom molitvom.“ (Dn 800) Svetica ovdje govori o sebi. Zašto osjeća da je toliko obdarena?… Zato što je Gospodin poziva na iznimno važno poslanje – spašavati život bližnjih. I to život vječni! Pruža joj priliku da osvoji velike, neshvatljive zasluge. Jer čovjekov život ima neizmjernu vrijednost. Ovi spašeni služit će joj na čast u dan suda i bit će joj radost dovijeka. Blago milosrdnima!!!
I nama Gospodin Bog želi na isti takav način iskazati „neshvatljivo milosrđe“. I mi možemo odgovoriti na Njegov poziv i spašavati umiruće grješnike. Tko odgovori, žet će jednoga dana velike plodove: „Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri.“ (Gal 6, 9-10)
Jan Bilewicz
Miłujcie sie 4 (2016), 34-37
prijevod s poljskog jezika: Jelena Vuković