Potpuno i bezgranično pouzdanje je najjednostavniji i najdjelotvorniji način da se doživi milosrdna ljubav Isusa Krista koji nam je, po muci, smrti i uskrsnuću, oprostio sve grijehe. Budem li Isusa držao na odstojanju ništa se u mom životu neće promijeniti. Isus mi ne može pomoći bez mog pristanka. On strpljivo čeka da se potpuno pouzdam u njega i učinim ga jedinim gospodarom svoga života.
Gospodin Isus želi nam pomoći da mu se potpuno predamo. Zato je po sv. Faustini dao poruku i sliku svoga milosrđa. To je opće poznata i u svijetu štovana slika uskrsloga Krista. Naslikana je na Isusovo traženje, nakon objave s. Faustini 1931. godine. Gospodin Isus uputio joj je tada sljedeće riječi: „Naslikaj sliku prema crtežu koji vidiš s natpisom: Isuse, uzdam se u Tebe. Želim da ta slika bude čašćena najprije u vašoj kapelici, a potom u cijelom svijetu. Obećavam da duša, koja bude štovala ovu sliku, neće propasti. Obećavam toj duši pobjedu nad neprijateljima već na zemlji, a osobito u času smrti. Ja sâm branit ću je kao svoju čast.“ (Dn 47-48)
Uskrsnuli Krist nas po objavi sv. Faustini podsjeća da je on „ljubav i samo milosrđe“. Gospodin Isus kaže: „Neka se ne boji približiti k meni niti jedna duša, makar joj grijesi bili poput purpura. (Dn 699) Veće je moje milosrđe od bijede tvoje i cijeloga svijeta… radi tebe dopustio da kopljem probodu moje presveto srce i otvorio ti izvor milosrđa; dođi i zagrabi milosti s tog izvora posudom pouzdanja. Ponizno srce nikada neću odbiti. (Dn 1485) Otvorio sam svoje srce kao živi izvor milosrđa, neka iz njega sve duše crpe život, neka se približe moru milosrđa s velikim pouzdanjem. (Dn 1520) Milosti mojega milosrđa zahvaćaju se samo jednom posudom, a to je – pouzdanje. Što se duša više uzda, tim više prima.“ (Dn 1578)
„Povjerovati u raspetoga Sina – pisao je sv. Ivan Pavao II. – znači ‘vidjeti Oca’ (usp. Iv 14, 9), znači povjerovati da je u svijetu prisutna ljubav koja je moćnija od svakoga zla u koje je upleten čovjek, čovječanstvo, svijet. Povjerovati dakle u takvu milost znači povjerovati u milosrđe. Milosrđe je naime neophodna mjera ljubavi, njeno drugo ime, a istovremeno istinski način njene objave i ostvarenja u odnosu na stvarnost zla koje je u svijetu, koje dotiče i okružuje čovjeka, koje se gura u njegovo srce i može ga ‘pogubiti u paklu (Mt 10, 28).’“ (Dives in misericordia)
Ljubav, objavljena po Kristovoj smrti i uskrsnuću, izražava se u beskrajnom milosrđu prema svakom čovjeku uvučenom u mnogostruko zlo. Oslobođenje iz strašnog ropstva grijeha i postizanje punine sreće moguće je jedino po predanju Isusu u potpunom djetinjem pouzdanju. To je bit poruke Božjega milosrđa. Ta se istina na poseban način treba proživljavati na prvu nedjelju iza Uskrsa, odnosno na svetkovinu Božjega milosrđa koju je tražio sam Gospodin Isus: „Želim da se slavi u prvu nedjelju po Uskrsu. (…) Želim da svetkovina Milosrđa bude utočište i zaklon svim dušama, osobito bijednim grješnicima. (…) Toga dana bit će otvorene nutrine mojega milosrđa i ja ću izlijevati mora milosti na duše koje se približe izvoru mojega milosrđa. (Dn 699) Tko god toga dana pristupi Vrelu Života (sv. Pričesti, a prije ispovijedi), taj će zadobiti potpuno otpuštenje krivica i kazni. Čovječanstvo neće naći mira dok se s pouzdanjem ne obrati mome milosrđu. (Dn 300) Duše ginu usprkos mojoj pregorkoj muci. Dajem im posljednju slamku spasa – moje sveto milosrđe. Ne obrate li se sa štovanjem momu milosrđu, propast će za vječnost. Tajnice moga milosrđa, piši, govori dušama o mome velikom milosrđu, jer bliži se strašan dan, dan moje Pravednosti.“ (Dn 965)
Najveće blago koje na zemlji možemo dobiti jest dar oproštenja svih grijeha u sakramentu pokore i blagovanje uskrsloga Krista u sv. pričesti. Gospodin Isus strašno trpi zbog nedostatka pouzdanja u njegovo beskrajno milosrđe i poradi ravnodušnosti, suhoće srca s kojom ga toliki primaju: „Znaj (…) kada dolazim u sv, Pirčesti u ljudsko srce, imam pune ruke svekolikih milosti i želim ih darovati dušama, ali duše čak ni ne obraćaju pažnju na mene, ostavljaju me samog i zaokupljene su drugim stvarima. Ah, kako sam tužan što duše ne žele upoznati Ljubav. (Dn 1385) Ah, kako me silno boli što se duše tako malo sjedinjuju sa mnom u sv. Pričesti. Žudim za dušama, a one su ravnodušne prema meni. Ljubim ih tako nježno i iskreno, a one mi ne vjeruju. Želim ih obasuti milostima – one ih ne žele. Ponašaju se prema meni kao da sam mrtav, iako je moje Srce puno ljubavi i milosrđa. Kako bi bar malo razumjela moju bol zamisli najnježniju majku koja silno ljubi svoju djecu, a majčinu ljubav ta djeca preziru; promotri njenu bol, nitko je ne može utješiti. To je samo blijeda slika u usporedbi s mojom ljubavlju.“ (Dn 1447)
Gospodin Isus poziva svakoga od nas da – bez obzira na težinu svojih grijeha – djetinjim pouzdanjem uronimo u more njegova milosrđa u iskrenoj ispovijedi i primanjem Krista u svoje srce u sv. pričesti; poziva nas na predanje svoje volje i na novi život. Treba radikalno prekinuti sa svakim grijehom, s prigodama koje u grijeh vode, sa zlim navikama i navezanostima. Potrebna je dakle disciplina po kojoj će svakodnevne obveze biti tako isplanirane da na prvom mjestu bude molitva, marljiv rad i odmor.
Pripremimo se za svetkovinu Božjega milosrđa: 1. svakodnevnom ustrajnom molitvom i devetnicom u čast Božjega milosrđa koja započinje na Veliki petak; 2. potpunim pouzdanjem u Isusa, iskrenim kajanjem za svoje grijehe, radikalnim prekidom sa svakim grijehom i bližom grješnom prigodom, u ispovijedi i sv. pričesti; 3. iskazivanjem milosrđa bližnjima – molitvom, riječju i djelom.
Kao i sv. Faustinu, Gospodin Isus moli svakoga od nas: „zagledaj se u moje milosrdno Srce i nasljeduj njegovo milosrđe vlastitim srcem i djelima da ti, koja naviještaš svijetu moje milosrđe, sama u njemu izgaraš.“(Dn 1688)
Vlč. M. Piotrowski, TChr
Miłujcie się, 2/2014, 34-35
Prijevod s poljskog jezika: Jelena Vuković
* ulomci iz Dnevnika sv. Faustine Milosrđe Božje u mojoj duši, Družba svećenika Srca Isusova (SCJ), Zagreb 2016.