Na stranicama svoga Dnevnika sv. Faustina, glasnica Božjega milosrđa, u nekoliko navrata zapisuje ono što joj govori Isus a odnosi se na posvećene, odnosno izabrane duše: svećenike, redovnike i redovnice. Kolika je ljubav Božjega milosrđa prema izabranim dušama svjedoči i činjenica o velikoj boli koju osjeća na i najmanju povredu koju mu one nanesu. Ta iz vlastitog iskustva znamo da nas najdublje ranjavaju oni koje najviše ljubimo… Isus sv. Faustini kaže:
Izabrane duše su svjetlila u mojim rukama koja bacam u tmine svijeta i rasvjetljujem ga. Kao što zvijezde rasvjetljavaju noć, tako i izabrane duše rasvjetljuju (6) zemlju. Što je savršenija duša to veće svjetlo širi oko sebe i ono dopire to dalje. Može biti skrivena, pa čak i najbližima nevidljiva, ali njena se svetost odražava u dušama u najudaljenijim krajevima svijeta. (Dn 1601)
A obraćam se i vama, o, vi, izabrane duše – zar ni vi ne razumijete ljubav srca moga? I ovdje doživljavam razočaranje: ne pronalazim potpunu predanost mojoj ljubavi. Toliko sumnje, nepovjerenja, toliko opreza. Tebi za utjehu: ima duša u svijetu koje me iskreno ljube i u njihovim srcima boravim radosno. No, nije ih mnogo. Ima i u samostanima takvih duša koje radošću ispunjavaju moje srce – u njihovu srcu je ucrtan moj lik i zato ih Otac nebeski gleda s posebnom naklonošću. One će biti čudo i anđelima i svetima. Jako ih je malo, a stoje kao štit pred pravednošću Boga Oca i kao oni koji će isprositi milosrđe svijetu. Ljubav i žrtva tih duša drže svijet. Nevjernost duše koju sam osobno odabrao najbolnije ranjava moje srce. Ta nevjernost je bodež koji neprestano probada moje srce. (Dn 367)
U posljednja dva dana karnevala vidjela sam veliko mnoštvo grijeha i krivica koji zahtijevaju kaznu. Gospodin mi je u samo jednom trenutku dao spoznati grijehe čitavoga svijeta učinjene toga dana. Onesvijestila sam se od užasa i makar sam poznavala svu dubinu Božjega milosrđa, čudila sam se što Bog dopušta postojanje čovječanstva. I Gospodin mi je dao spoznati tko je zaslužan za opstojnost čovječanstva: to su izabrane duše. Kada se ispuni broj izabranih, svijet više neće postojati. (Dn 926)
O, velika je svetost svećenika, ali i velika odgovornost. Mnogo ti je, svećeniče, dano, i mnogo će se od tebe iskati… (Dn 941)
Za vrijeme razmatranja živo me prožela Božja prisutnost i spoznala sam radost Presvete Djevice u trenutku Njenog uznesenja na nebo. (…) I u tom je trenutku svojim plaštem zaogrnula sve sestre naše Družbe. (…) Tada je Majka Božja rekla: „Svaka koja će u gorljivosti sve do smrti ustrajati u mojoj Družbi, izbjeći će čistilišnom ognju. Želim da se svaka odlikuje ovim krjepostima: poniznošću i blagošću, čistoćom i ljubavlju prema Bogu i bližnjima, smilovanjem i milosrđem.“ (Dn 1244)
Pri kraju križnoga puta dok sam molila, Gospodin Isus se počeo tužiti na redovničke i svećeničke duše, na nedostatak ljubavi u izabranim dušama. Dopustit ću da budu uništeni samostani i crkve. Odgovorila sam: „Isuse, ali toliko Te duša slavi u samostanima.“ Gospodin će na to: To slavljenje ranjava moje srce jer je iz samostana protjerana ljubav. Duše bez ljubavi i posvećenja, duše pune egoizma i sebeljublja, duše ohole i arogantne, duše pune podmuklosti i licemjerja, mlake, u kojima jedva da je nešto malo topline koja ih održava na životu. Moje srce to ne može podnijeti. (74) Sve milosti koje svakodnevno na njih izlijevam, slijevaju se kao niz stijenu. Ne mogu ih podnijeti jer: niti su dobri, niti zli. Samostane sam odabrao da po njima posvećujem svijet. U njima treba buktati snažan oganj ljubavi i žrtve. Ako se oni ne obrate i ne ražare prvotnom ljubavlju, pustit ću da ih svijet uništi…
Kako će preuzeti danu im vlast suditi svijetu kada su njihove krivice teže od onih svijeta – ni pokore ni zadovoljštine… Ah, srce koje si primilo mene na uranku, a o podne goriš mržnjom protiv mene u najrazličitijim oblicima. Ah, odabrana srca, zar zato da bi mi više muke zadali? Veliki grijesi svijeta kao da okrznu površinu moga srca, a zato grijesi izabrane duše potpuno probadaju moje srce… (Dn 1702)
Danas mi je Gospodin dao spoznati Svoj gnjev prema čovječanstvu i da je ono svojim grijesima zaslužilo skraćenje svojih dana, ali sam spoznala da su za opstojanje svijeta zaslužne izabrane duše; redovničke zajednice. Jao svijetu ako uzmanjka redovnika. (Dn 1434)
Uvečer, tek što sam legla u krevet, odmah sam zaspala, ali kako sam brzo zaspala tako sam se još brže probudila. Došlo mi je maleno Djetešce i probudilo me. (….) Reklo mi je: Pogledaj u nebo. Kada sam pogledala, vidjeh zvijezde kako sjaje i mjesec. Tada me Dijete upitalo: Vidiš li mjesec i zvijezde? Rekoh da vidim, a ono mi na to reče: Ove zvijezde su duše vjernih kršćana, a mjesec su redovničke duše. Vidiš, kako je različita svjetlost mjeseca i zvijezda. Tako je i u nebu velika razlika između redovničke duše i vjernog kršćanina. – I reče mi još da je istinska veličina u ljubavi prema Bogu i u poniznosti. (Dn 424)
Spoznala sam u Srcu Isusovu da za izabrane duše u samomu nebu postoji nebo u koje nemaju svi pristup, samo izabrane duše. Neshvatljiva sreća u koju će duša biti uronjena. O moj Bože, ni to ne mogu opisati, pa ni maleni djelić. (56) Duše su prožete Njegovim Božanstvom, idu iz svjetlosti u svjetlost, svjetlost nepromjenjivu, ali nikada monotonu, uvijek novu, koja ne gubi sjaj. O Presveto Trojstvo, dopusti da Te duše upoznaju. (Dn 591-592)
Sv. Faustino, moli za nas!
Sv. Ivane Pavle II., moli za nas!
Isuse, uzdam se u Tebe!
Pripremila: Jelena Vuković
* Izdanje: © Dnevnik sv. Faustine Kowalske, Svećenici Srca Isusova, dehonijanci, Zagreb 2016., prijevod s poljskoga: Jelena Vuković, imprimatur: Nadbiskupski duhovni stol, Zagreb, br. 2777/2015., Zagreb, 18. prosinca 2015., Za HKR uz odobrenje Nakladnika. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne suglasnosti Nakladnika.)