Apostol Božjega milosrđa, tajnica Milosrdnoga Isusa, Prorok naših vremena, velika mističarka, učiteljica duhovnoga života – sve su to nazivi koji se najčešće vežu uz sv. Faustinu Kowalsku, redovnicu Družbe sestara Naše Gospe od Milosrđa, jednu od najpoznatijih i najomiljenijih svetica te najvećih mističarki u povijesti Crkve.

Faustina Kowalska rođena je 25. kolovoza 1905. godine u selu Głogowiec kao treće od desetero djece u obitelji Stanisława i Marianne Kowalski. Dva dana kasnije, na krštenju u župnoj crkvi u Świnicama Warckim, dobiva ime Helena. U dobi od 9 godina pristupila je sakrametnu prve svete pričesti. U školu je išla jedva 3 godine, a potom polazi na službu u Aleksandrów i Łódź. Od sedme godine života osjeća Božji poziv, no roditelji izražavaju svoje neslaganje s takvim izborom. Potaknuta viđenjem izranjenog Isusa, u srpnju 1924., odlazi u Varšavu u potrazi za odgovarajućom redovničkom zajednicom. Godinu dana radila je kao kućna pomoćnica kako bi zaslužila skroman miraz potreban za ulazak u Družbu. Dana 1. kolovoza 1925. stupa u Družbu sestara Naše Gospe od Milosrđa u Varšavi u Żytnoj ulici. U Družbi je provela 13 godina boraveći u brojnim samostanskim kućama, a najduže u Krakovu, Varšavi, Płocku i Vilniusu, vršeći dužnosti kuharice, vrtlarice i vratarice. Bolovala je od tuberkuloze pluća, što je bio i razlog gotovo 9-omjesečnog boravka u bolnici na Prądniku u Krakovu. Svoje je patnje prikazivala Bogu kao dobrovoljnu žrtvu za grješnike i na nakanu širenja Božjega milosrđa. Doživjela je brojne izvanredne milosti: objave, ekstaze, dar bilokacije, skrivene stigme, dar čitanja ljudskih duša, mistične zaruke i mistično vjenčanje.

Osnovni zadatak s. Faustine bio je prenijeti Crkvi i svijetu poruku milosrđa koja je podsjetnik na biblijsku istinu o ljubavi milosrdnoga Boga prema svakomu čovjeku, poziv povjeriti Bogu svoj život, kao i na djelatnu ljubav prema bližnjima. Učinila je to i pišući, na poticaj svog duhovnika o. Michała Sopoćka, Dnevnik, dragulj duhovne literature suvremenog doba. Milosrdni Isus nije joj samo pokazao dubinu svoga milosrđa, već joj je dao i nove oblike štovanja: sliku s natpisom Isuse, uzdam se u tebe, svetkovinu Božjega milosrđa, Krunicu Božjega milosrđa, molitvu u času njegova umiranja na križu, tzv. Sat milosrđa. Ovim oblicima štovanja, kao i apostolatu širenja poruke Božjega milosrđa, pridružio je velika obećanja pod uvjetom nastojanja oko stava pouzdanja u Boga, odnosno vršenja njegove volje te iskazivanja milosrđa bližnjima.

Sestra Faustina umrla je 5. listopada 1938. godine u dobi od 33 godine u samostanu u Łagiewnikima u Krakovu. Iz njezine karizme i mističnih doživljala rodio se apostolski pokret Božjega milosrđa koji nastavlja njezino poslanje, naviještajući svijetu poruku Božjega milosrđa svjedočanstvom života, djelima, riječima i molitvom. Dana 18. travnja 1993. godine Sveti Otac Ivan Pavao II. uzdigao ju je na čast oltara, a 30. travnja 2000. pridružio svecima Katoličke Crkve. Njezine zemni ostatci čuvaju se u svetištu Božjega milosrđa u Łagiewnikima u Krakovu.