Isusovo rođenje u Betlehemu povijesna je činjenica koja daje konačni smisao životu svakoga čovjeka i izvor je vječne radosti.
Bog s nama!
Božje rođenje posvješćuje nam radosnu istinu – da je Bog s nama. Druga Božanska Osoba, Sin Božji, uzeo je smrtno tijelo, rodio se od Marije Djevice i postao pravi čovjek da bi nas otkupio. Isus Krist u otajstvu Utjelovljenja uništio je beskonačnu distancu koja je dijelila Boga od stvorenja, jer
sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge (Fil 2, 7).
Blago onima koji vjeruju da je pravi Bog postao pravi Čovjek kako bi po Svojoj smrti i Uskrsnuću uništio naše grijehe (ups. 1 Iv 3, 5) i
da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. (Iv 3, 16)
Najveće blago
Utjelovljeni Bog Isus Krist trajno je prisutan u zajednici Katoličke Crkve. U sakramentu ispovijedi oprašta nam grijehe, kida okove našega ropstva. U sakramentu Euharistije liječi sve bolesti našega duha, osposobljava nas za ljubav i daje nam Život Vječni.
Doista, Katolička je Crkva Krist i svi mi zajedno, bijedni grješnici koji trebamo Njegovo milosrđe. Najveće blago našega naroda i svega čovječanstva jest Isus Krist koji nas poučava u Katoličkoj Crkvi, prašta sve grijehe i vodi nas u Nebo. Ne trebamo se dakle čuditi što je Katolička Crkva izložena tolikoj mržnji i progonstvu od strane sila zla.
Put do sreće
Isus Krist želi sve nas, grješnike, posvetiti i dovesti nas do punine sreće u Nebu. Prvi korak na tom putu je naš pristanak da Krista priznamo za jedinog Gospodina i Spasitelja.
Treba povjerovati da je u svijetu prisutna ljubav i da je ta ljubav snažnija od bilokakva zla, u koji je uvučen čovjek, čovječanstvo, svijet. Povjerovati u takvu ljubav znači povjerovati u milosrđe. (Dives in misericordia, 7)
Potrebno je također posvijestiti sebi da je izvor svih ljudskih nesreća smrtni grijeh koji se sastoji u tome da čovjek dobrovoljno i svjesno odbacuje Boga – jedini Izvor života i ljubavi.
Nakon svakog smrtnog grijeha treba odmah ustajati po sakramentu sv. ispovijedi da bismo uvijek bili u stanju milosti posvetne.
Ako Isusu skrušeno priznamo svoje grijehe i čvrsto odlučimo popraviti se, tada ćemo doživjeti najveće čudo Božjega milosrđa – neizrecivu radost zbog oproštenja grijeha.
Treba stalno ustrajavati u pokori uz stalnu svijest da smo grješni, skloni grijehu i sposobni činiti grijeh.
Sljedeći korak na putu do Neba je prepustiti se Isusovu liječništvu. Svi trebamo duhovno ozdravljenje od raznoraznih nutarnjih izranjenosti, ovisnosti, osjećajnih i osjetilnih zarobljenosti, egoistične usmjerenosti na same sebe, od nezrele ljubavi.
Gospodin Isus nam u Katoličkoj Crkvi dariva djelotvoran lijek za duhovno ozdravljenje. Samo trebamo pristati i potpuno Mu se predati u ruke.
Jedini lijek u toj terapiji je Isusova milosrdna ljubav. Lijek je potrebno uzimati svakodnevno u molitvi i u sakramentima.
Potrebno je također sastaviti program dnevnih obveza. U njemu treba biti predviđeno vrijeme za molitvu sv. Krunice (barem jedna desetica), za razmatranje tekstova Svetog Pisma, a ako je moguće i za svakodnevnu Euharistiju i za klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Samo na taj način Isus može doći do nas Svojom ljubavlju i ozdraviti nas. Treba samo biti strpljiv i nikada se ne prepuštati malodušju i bezvolji.
Gospodin Isus će te sigurno ozdraviti
Pietro je poslušao ispovjednika i započeo liječenje kako nam je gore preporučio Isus. Pietro je Talijan koji živi u Rimu. Ima ženu i troje djece. Proživio je veliku duhovnu krizu jer se zaljubio u svoju tajnicu. Njime su ovladali tako snažni osjećaji da mu se činilo da bez te žene ne može živjeti i da mu samo ona može pružiti sreću.
Osjećaji su nagonili Pietra da ostavi ženi i djecu i da se preseli k toj ženi. Na sreću, Pietro je otišao na ispovijed i Isusu izložio svoj problem. Tamo je čuo ove riječi:
Sine, to je jedna od najpodmuklijih napasti Zloga duha. Gospodin Isus će te sigurno ozdraviti, ali pod uvjetom da Mu to dopustiš. Prvo, sve ispričaj svojoj ženi i reci joj da si se zaljubio. A onda svaku večer zajedno molite deseticu Krunice.
Nadalje, svaki dan prije odlaska na posao otići ćeš na sv. Misu, a nakon posla sat vremena na klanjanje pred Presvetim. Gospodin Isus sigurno će te ozdraviti, ali se moraš strpljivo prepustiti Njegovu liječenju.
Kad je Pietro sve ispričao svojoj ženi, rasplakala se. Od tada su počeli svakodnevno zajedno moliti Krunicu. Pietro je svaki dan pribivao sv. Misi, a nakon posla išao bi ponovno u crkvu gdje je sat vremena provodio klečeći pred Presvetim.
Početak je bio jako težak. Pietro je proživljavao tešku duhovnu borbu. Jako se mučio, ali je ostao postojan u molitvi i Bogu prikazivao svoju bol. Iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, Pietro je osjećao kako Isus liječi njegove osjećaje i njegovo izranjeno srce. Svaka sljedeća ispovijeda snažila ga je i hrabrila da ustraje u molitvi.
Konačno nakon nekoliko mjeseci došao je dan u kojem se za vrijeme Euharistije Pietrovo srce raspalilo ljubavlju prema Isusu. Napokon je shvatio da je njegova zaljubljenost u tajnicu bila plod njegove nezrelosti i egoizma i nedostatak osobnog odnosa s Bogom.
Pietro je tada otkrio da on i njegova supruga imaju neizmjerno blago: Isusovu živu prisutnost u sakramentu Ženidbe. Shvatio je da sa svim svojim problemima treba uvijek ići k Isusu. Prepustio se duhovnom liječenju koje mu je preporučio ispovjednik. I – ozdravio je!
Svoju ženu ponovno je zavolio dubokom i čistom ljubavlju. I danas Pietro i njegova žena zajedno mole sv. Krunicu, sudjeluju u Euharistiji i u obične dane i klanjaju se Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Pietrov primjer pokazuje da je recept za ozdravljenje i sazrijevanje u ljubavlju i do punine sreće, vjera u Isusa i prepuštanje snazi Njegove ljubavi.
Svakom od nas do punine sreće potrebna je samo ta Ljubav kojoj je ime Isus Krist. Otvarajmo se Njegovoj ljubavi po svakodnevnoj ustrajnoj molitvi i sakramentu pokore i Euharistije da bi nas Isus ljubio, liječio i ozdravljao.
Otajstvo Božića nam posvješćuje da nam Bog dolazi kao istinski Čovjek da nas povede do punine sreće u Nebu. Nažalost, ima i onih koji ne žele primiti Isusa.
A svima onima koji Ga prihvaćaju, Isus daje snagu Svoje ljubavi koja ih mijenja, ozdravlja i čini da postaju djecom Božjom (usp. Iv 1, 1-3) i već tu na zemlji doživljavaju predokus one sreće koja nam je pripravljena u Nebu.
vlč. Mieczysław Piotrowski, TChr
miłujcie się
Prijevod s poljskog: Jelena Vuković