Općeprihvaćeno je mišljenje da obitelji s više djece teško žive. Ali kako sam s vremenom upoznavala kršćanske obitelji s puno djece, ovaj mit je izgubio svoje značenje.
Još u vrijeme zaruka planirali smo imati više od dvoje djece. Danas, s vremenskim odmakom, mogu reći da je Bog ispunio naše najskrovitije snove.
U braku smo već 24 godine. Upoznali smo se na varšavskom hodočašću na Jasnu Goru. Imamo sedmero djece u dobi od 20 do 4 godine: Marysia, Monika, Zuza, Jasia, Małgosia, Zosia i Aniela. Dvije najstarije kćeri članice su Pokreta čistih srdaca. Treća, sa svojih 14 godina ne može dočekati da zadovolji formalnosti. Nadam se da će tako biti i s naše ostale četvero djece. Sve na to upućuje. Puno hvala osnivačima ovog Pokreta.
Otkad znam za sebe, slika braka i obitelji koju je naviještala Crkva uvijek me privlačila, za razliku od modela socijalističke obitelji koju je propagirao komunizam, odnosno sistema: dva plus dva. Tada je bilo općeprihvaćeno mišljenje da obitelji s puno djece jako teško žive. No s vremenom, kako sam upoznavala kršćanske obitelji s više djece i taj je mit srušen. Te su obitelji bile predivne, a život im se nije razlikovao od života mnogih drugih prosječnih obitelji. To me je jako privlačilo. Prije vjenčanja planirali smo – i moj zaručnik je bio istog mišljenja – da ćemo imati više od dvoje djece. S vremenskim odmakom mogu reći da je Bog ispunio naše najskrovitije želje.
Na godišnjem zaručničkom tečaju u crkvi sv. Ane u Varšavi savjetovali su nam da se oženimo što prije da bismo imali dovoljno vremena osigurati životne uvjete, što znači staviti zajednički život na čvrste temelje prije nego stignu djeca. Tako smo i učinili. Iako smo oboje bili iz grada, odlučili smo preseliti se na selo u blizinu Krakova u kuću koju je muž naslijedio. Glavni razlog bila je želja stvoriti uvjete dostojne za život. U Varšavi nije postojala nikakva šanse da nađemo vlastiti stan. Na selu nam je najveći problem bio slaba povezanost s molitvenom grupom Obnove u Duhu Svetom kojoj smo pripadali u Varšavi. Zato smo kupili auto i otišli na duhovne vježbe tzv. kućne crkve. Na taj način smo se pridružili zajednici Oaza obitelji.
Nakon rođenja trećeg djeteta mogao se već čuti „katolički glas u tvome domu“. Radio Marija nam je jako pomogla i u fizičkom i duhovnom razvoju naše obitelji.
Nisam zaposlena. Brinem se za svoju djecu i svoj dom. Svoje zadaće prema djeci ne ograničavam samo na pripremu obroka, pranje i čišćenje. Djeca imaju svoje kućne obveze. A ja velik dio vremena posvećujem pomoći djeci oko njihovih školskih obveza. Nitko mi ne može predbaciti da sam zapustila svoje zvanje i svoje znanje koje sam stekla na studiju. Upravo suprotno, ono se u ovom slučaju pokazalo neophodnim. Posebno kad se radi o prirodoslovno-matematičkim predmetima. Zahvaljujući katoličkim medijima i odgovarajućoj literaturi upoznajem istinu o povijesti i vrlo lako otkrivam podmetanja i laži koje se pripisuju npr. povijesti Crkve ili francuskoj revoluciji. Upućujem djecu u odgovarajućem smjeru i sve im postaje jasno. Razgovori s djecom o temama o kojima čitaju u lektiri pokazuje se kao prava prilika provjeriti kakve stavove i poglede na svijet lektira u njima razvija. Na ovaj način mogu provjeriti kako na moju djecu utječe toliko snažna soc-liberalna propaganda (utilitarizam, konzumerizam, hedonizam). Svi smo pod njenim utjecajem, i treba se čuvati da joj ne podlegnemo, a osobito su djeca i mladi u opasnosti.
Često su me strašili da ako ih budem tako pazila da će se još više pobuniti i početi raditi upravo suprotno od onog što im nastojim usaditi. Ali se to pokazalo kao pust priča. Takav stav, tzv. teorija zabranjenog voća, čini da se roditelji ne bave vlastitom djecom da bi se njima mogli baviti liberali i činiti s njima što žele. Trudimo se odgajati ih u skladu s naukom Crkve i klasičnom teorijom odgoja koju prenose katolički mediji. I zaista, možemo se radovati dobrim plodovima.
Mi smo sasvim obična obitelj. Prije je obitelj sa sedmero djece bila sasvim uobičajena. Ljudi su savršeno dobro izlazili na kraj, iako nisu imali blagodati koje danas nude mnogovrsna tehnička pomagala u domaćinstvu. Iako sve to zahtijeva i vrijeme i novac. Situacija nas primorava činiti ono najvažnije, a to je brinuti se za djecu. Uvijek kažem da nemamo vremena za gluposti i sve sam više uvjerena da čovjeku ne treba puno u životu da bi bio istinski sretan.
Brojne obitelji imaju milost iskusiti Božju stvarateljsku snagu. Imamo priliku pratiti rast i razvoj svoje djece i pomagati im u tom razvoju. Možemo promatrati kako se razvijaju talenti koje je Bog dao svakome od njih. Svako je dijete drugačije. Treba svu našu pozornost i treba ga odgajati kao jedinku. To je jedna od brojnih poteškoća koja nas potiče da tražimo Božju pomoć. U puno drugih stvari vidimo da sami ne bismo uspjeli. Stoga možemo reći da nas to što imamo puno djece još više približava Bogu. Za pomoć molimo Blaženu Djevicu Mariju, sv. Josipa i druge svetce. Svake večeri molimo zajedno. Za vrijeme praznika idemo na duhovne vježbe „kućne crkve“. Članovi smo i Žive Krunice. Katolički temelj je najvažniji. Primijetili smo da s godinama sve više zahvaljujemo Bogu za sve što nam je dao u životu.
Agnieszka
Miłujcie się, 3 (2017), 47-48
prijevod s poljskog jezika: Jelena Vuković