Zdravlje pod svaku cijenu?

Svi bi htjeli biti zdravi, bogati i mladi. Bog je stvorio čovjeka zdravog i sretnog – tek od trenutka kada je osim dobra želio upoznati i zlo, čovjek je u svijet uveo grijeh, a zajedno s njim bolesti, trpljenje i smrt.

Ponekad se čovjeku čini da je pronašao način kako izbjeći trpljenje i bolest, a u stvarnosti samo produbljuje stanje grijeha u kojem se nalazi kršeći prvu Božju zapovijed: „Nemaj drugih bogova uz mene.“ (ups. Izl. 20, 3)

Nema sumnje: Bog je uistinu toliko ljubio čovjeka da je u u osobi Isusa Krista postao pravi čovjek i podnio strašnu smrt za naše grijehe. Bilo bi nestvarno očekivati da Bog „ukine“ svako trpljenje na ovom svijetu. Svako trpljenje posljedica je istočnog grijeha, kao i osobnih grijeha. Bog, poštujući našu slobodu, dopušta nam donijeti vlastitu odluku: prihvatiti Krista potpuno mu predajući svoj život sa svim trpljenjem i smrću kako bi nas u trenutku naše smrti mogao osloboditi od svakog trpljenja i dati nam radost vječnog života; ili pak, odbaciti Krista i ostati u svojim grijesima, s posljedicom nesnosnih trpljenja u vječnoj smrti.

Božji način u bolesti i trpljenju

Neoboriva je činjenica da Bog može ozdraviti na nadnaravan način. Biblijska svjedočanstva su neosporiva: konačno i u kasnijim vremenima ponavljala su se često čudesna ozdravljenja. Za primjer navest ćemo samo dva posebno spektakularna: ponovno izrastanje noge nakon amputacije, što je opisano u knjizi Znak za nevjernike ili potpuno ozdravljenje Glorije Polo koju je udario grom (usp. Ljubite jedni druge!, 2009.)

Ipak, imamo priliku često se uvjeriti da ozdravljenje tijela nije toliko glavni cilj Božjeg djelovanja koliko ozdravljenje duše. Naša je duša bolesna od grijeha i naša navezanost na grijeh je istinski problem. Zato i Isus Krist, ozdravljajući uzetoga, prvo mu kaže: „Ohrabri se sinko! Oprošteni su ti grijesi!“ (Mt 9, 2) Taj je čovjek povjerovao Kristu i primio milost otpuštenja grijeha, a fizičko ozdravljenje od uzetosti bilo je samo znak tog ulaska u novi život.

Osim toga Bog želi da bolest i trpljenje za ljude budu prilika za suosjećanje, za milosrđe i izražavanje uzajamne ljubavi. Sveti Pavao uči: „ Nosite bremena jedan drugoga, te ćete tako ispuniti zakon Kristov!“ (Gal 6, 2) Svatko tko nosi utjehu i olakšanje bolesnome drag je Bogu. Bog daruje i odgovarajuće znanje i sposobnost po liječničkim rukama: „Katkad je spas u ruci njihovoj, jer se i oni Bogu utječu, da im poda milost izlječenja i lijek za spas života.“ (Sir 38, 13-14)

Liječnik ne može zauzeti Božje mjesto

Ipak Sveto Pismo sadrži i upozorenje vezano uz liječnje. Druga knjiga ljetopisa (16, 7-10) govori o kralju Asi koji se nije oslonio na Boga i koji je u tamnicu bacio proroka Hananiju. Kada je nakon toga kralj obolio, imao je prilike zamisliti se nad sobom i obratiti Bogu, pa ipak: „ni u bolesti nije tražio Gospodina, nego liječnike.“(16, 12) Što mu vrijedi što su ga sahranili u grobnici koju je „ispunio miomirisima i mastima zgotovljenima mastilačkom vještinom“ (16, 14) kada više nije bio živ i nije mu to pomoglo vratiti život? Nažalost, problemi trpljenja, grijeha, pobune protiv Boga neće biti riješeni uz pomoć bilo kakvih tehnika liječenja ili medicinskih preparata.

Štoviše, uvijek su postojale, a i danas postoje, metode liječenja koje su povezane s poganskim običajima i praksama, pa čak i s demonskim kultovima, i nemaju ništa zajedničko s Bogom. Teško je za očekivati da bi Bog djelovao po rukama liječnika koji javno krši prvu Božju zapovijed.

Primjerice, kineska medicina je u posljednje vrijeme sve više u modi kao drevno sredstvo koje osigurava unutarnju/duševnu harmoniju na putu postizanja ravnoteže energija. Čitava filozofija kineske medicine temelji se na demonskim religijama, na ideji da je čitav svijet sazdan na dva međusobno prožeta počela – svjetlosti i tami (kineski jang i jin), čije je sjedinjenje dovelo do nastanka svemira. Na tom principu utemeljena je filozofija o šest energija, pet promjena (pokreta), pet elemenata i mnogih drugih stvari koje bi trebale odlučivati o čovjekovu zdravlju ili bolesti. Dovoljno je uzeti u obzir raznovrsne „astrološke faktore“, magijske, ekološke, društvene itd., kako bi stvarali harmoniju tih energija i pokreta u sebi, a samim tim stanje „zdravlja“. Očito je da liječenje i profilaktika koji se temelje na kineskoj medicini zahtijevaju (u najmanju ruku od liječnika) prihvaćanje tog svjetonazora u kojem mjesto Boga zauzima energija, dok je temeljna istina o Bogu iskrivljena.

Istina je pak samo jedna: „Bog je svjetlo i nikakve tame nema u njemu“ (1 Iv 1, 5). Tama je nedostatak svjetlost, i grijeh je uništavanje svega što je Bog stvorio dobro. Za razliku od te istine poganske religije pokušavaju nam podmetnuti da je tama ravnopravna svjetlosti i da je proniče. Ipak Bog se toj koncepciji suprotstavlja. Krist je svjetlost koju tama nije obuzela (Iv 1, 5), koja pobjeđuje i rastjeruje tamu i daje ljudima svjetlo života. Odbacuje li tko tu objavljenu istinu počinje vjerovati u laži – a laži potječu od sotone koji: „nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži“ (Iv 8, 44).

Opasnost alternativne medicine

Biblija upozorava: „Nije ni čudo, jer se sam sotona pretvara u anđela svjetla“ (2 Kor 11, 14). Demoni rado djeluju ondje gdje čovjek očekuje nadnaravne pojave. Vrlo jasno govori o tome sv. Pavao u 1 Kor 10, 19-20: „Zar oni koji jedu žrtve nisu u zajednici sa žrtvenikom? Pa što želim reći? Da je meso žrtvovano idolima nešto? Ili da je idol nešto? Ne, već da ono što pogani žrtvuju, ‘žrtvuju vrazima, a ne Bogu’. A ja neću da vi budete u zajednici s vrazima.“ Idol je ništa, poganska praksa je ništa – ali demon može prevariti čovjeka pripuštajući prividna ozdravljenja i odvraćajući ga od Boga.

Homeopatija, u najmanju ruku prema shvaćanju njezina tvorca, dopire u sfere duše i duha, odnosno sfere koje su vlastite samo i isključivo Bogu. Ne čini se samo meni sumnjivim nedostatak bilo kakvih znanstvenih objašnjenja o djelotvornosti homeopatije. Stajalište skupine stručnjaka Državnog liječničkog savjeta Poljske je sljedeće: „Nakon uvida u trenutno stanje spoznaje o temeljima, sigurnosti i posljedicama homopatske prakse, utvrđuje se da ta metoda liječenja ne ispunjava zahtjeve koji se stavljaju pred metode suvremene medicine i da njezini temelji nisu sukladni s aktualnim znanjem medicine“ (4. travnja 2008.). Prema navođenju 15 ozbiljnih znanstvenih zamjerki koje se odnose na osnove homeopatskog liječenja, Udruga stručnjaka „jednoglasno utvrđuje da liječnici ne trebaju sugerirati te metode. Obaveza liječnika je savjesno informirati pacijente koji zahtijevaju primjenu homeopatskih proizvoda, o njihovoj medicinskoj neučinkovitosti.“ Toliko sa strane znanosti.

Dok sa stajališta suvremene medicinske znanosti homeopatija nije uspješna metoda liječenja, s duhovnog stajališta stvar je vrlo jasna: homeopatija može biti djelotvorna jedino na način da se demonske sile zla prikrivaju kroz nekakvu nedefiniranu energiju u koju čovjek vjeruje i kojoj treba vjerovati. Želiš – vjeruj homeopatiji, zatvarajući svoju dušu i duh na djelovanje Božje. Sjeti se samo da ni Hahnemann, a ni Lozowski (utemeljitelji i pobornici homeopatije), niti bilo koji drugi entuzijast s područja homeopatije nije svoj život dao za tebe kao što je to učinio Isus i to iz ljubavi prema tebi. Razmisli tko je dostojan tvoga povjerenja…

Ista je stvar i s bioenergijom. Mehanizam njezina djelovanja je tipično okultni jer kod „ozdravljenja“ angažira „opće duhove“ koje nazivaju nevidljivom „energijom“. Otac Joseph-Marie Verlinde, koji je ozdravljao metodama energoterapije, svjedoči u svojoj knjizi Bog me iscijelio da se te metode temlje na postizanju stanja medijske pasivnosti. Tada se đavao mogao služiti njime i djelovati na pacijenta. Otac Verlinde bio je dugo godina učenik jednog hinduističkog gurua i dosegao status osobe od iznimno visokog stupnja povjerenja. Platio je to opsjednutošću zlim duhovima od kojih se uspio osloboditi tek nakon devet godina od trenutka obraćenja. I tada se pokazalo da je potpuno izgubio „moć ozdravljanja“ bioenergijom.

Također za čovjeka može biti vrlo opasna hipnoza, a koja se često primjenjuje u „liječenju“. Problem kod hipnoze je što ona djeluje na podsvijest, odnosno zadire u duhovno počelo našeg „ja“. „Mislite li da uzalud Pismo veli: ‘Ljubomorno čezne za duhom što ga je nastanio u nama’?“ (Jak 4, 5). Nažalost, sviđalo se to nama ili ne, naša duša i duh su područje koje je isključivo pridržano Bogu.

Ponekad se kaže da je radi zdravlja korisno baviti se jogom. Nažalost, instruktori joge su izmislili svoja pravila oslanjajući se, također, na pogansku filozofiju koja eliminira Boga-Osobu, i nadomješta ga „bogom-energijom“. Bojim se da nije slučajno da je ta energija koja se treba probuditi u čovjeku i dovesti ga do sjedinjenja s kozmosom kod učitelja joge u znaku „zmije“…

Ne daj se zavesti

„Stara zmija“, nazvana još i đavlom i sotonom, učinila je sve da zavede i uništi čovjeka već na samom početku svijeta. Iz mržnje prema čovjeku poseže za najvećim lukavstvima i lažima te mami čovjeka iluzijom o zdravlju, sreći i radosti koje je u stvarnosti bez Boga nemoguće ostvariti. Idući za sotonom, udaljuješ se od Boga, a samim time srljaš u vječnu propast i trpljenje.

Isus Krist je upravo suprotno – iz ljubavi prema nama uzeo je na se teret naših grijeha i trpljenja. Odaberimo dakle onoga tko je imao hrabrosti trpjeti s nama, onoga tko je pobijedio sotonu i tko ima moć obdariti nas životom vječnim. Predajmo mu sebe potpuno, prikazujmo njemu svoje trpljenje i po njegovu križu sudjelujmo u otkupljenju svijeta.

Mirosłav Rucki
Ljubite jedni druge XII(2013), 42-44; prema: Miłujcie się LJJD 2/2012, 30

prijevod s poljskog: Jelena Vuković