Ovakvu izvanrednu, savršenu milost – „poput drugog krštenja“ – kako ju je nazvao poznati dogmatik vlč. prof. Ignacy Różycki – može se dobiti samo kod sakramenta Krštenja ili na prvu nedjelju po Uskrsu, odnosno nedjelju Božjega milosrđa.
O kakvoj je milosti riječ?
O milosti oproštenja grijeha i kazna za grijehe.
„Želim da svetkovina Milosrđa bude utočište i zaklon svim dušama, osobito bijednim grješnicima. Toga dana… duša koja se ispovjedi i pričesti dobit će potpuni oprost od grijeha i kazna… (Dn 699) – čitamo u Dnevniku sv. s. Faustine.
U čemu leži izvanrednost te milosti? Primamo, modernim jezikom rečeno, „3 u 1“ – što znači da nam se istodobno: 1. brišu grijesi, 2. brišu kazne za grijehe, 3. oproštaju čistilišne kazne – kada se s vjerom pričestimo na Svetkovinu Božjega milosrđa. Potrebno je takvo raspoloženje srca spram Boga i bližnjega, a koje se temelji na pobožnosti u čast Božjega milosrđa.
S takvom velikom milošću susrećemo se jedino kod krštenja odrasle osobe. Katekizam Katoličke Crkve naglašava da Krštenje briše sve grijehe: istočni grijeh i sve grijehe počinjene u životu odrasle osobe kao i sve kazne za učinjene grijehe. Na takvima u trenutku Krštenja ne ostaje onda ništa što bi moglo onemogućiti ulazak u Božje Kraljevstvo (usp. KKC 1263).
Takvi postajemo i mi – Preporođeni – nakon primanja sv. Pričesti na Svetkovinu Božjega milosrđa.
Vrijedi se prisjetiti činjenice da nam se u svetoj ispovijedi opraštaju grijesi i vječna kazna koja je povezana s teškim grijehom.
Privremene kazne, koje se povezane s lakim grijesima, ostaju. Naravno da iz blaga Crkve možemo dobiti oproste: djelomične ili potpune, koji su povezani s određenim uvjetima, kao što su: nenavezanost na grijeh, pa i laki, sv. Pričest, molitva na nakane Svetog Oca, pohod određenoga mjesta ili crkve (npr. Jubilejski oprost) ili molitva Krunice Božjega milosrđa (što vrijedi samo u Poljskoj, bilj. ur.) ispred izloženog Presvetog Oltarskog Sakramenta.
Naravno da postoji jedan jako važan problem: tko je to od nas potpuno slobodan od navezanosti na grijeh? Ipak, treba imati pouzdanje u Božje milosrđe. Na Svetkovinu sigurno dobivamo nešto više, nego li je to „običan oprost“.
Vatikan je izdao Dekret u svezi potpunog oprosta na svetkovinu Božjega milosrđa o čemu možemo doznati više na mrežnoj stranici: faustyna.pl (za hrvatsko govorno područje: bozjemilosrdje.net; bilj. ur.)
Uz to dobro znamo da je Isus dobrostiv i Njegovo milosrđe je veliko, zapravo da sâm Bog izlazi prema čovjeku i daje mu još jednu priliku da postane lijep, čist i bezgrješan pred Njegovim Licem, isto onako kao što je čovjek u trenutku primanja sakramenta svetoga Krštenja. Moramo dodati i ovo – da svakodnevno ili vrlo često koristimo pojmove poput: krivnja i grijeh.
Nije svaka krivnja grijeh, ali svaki je grijeh krivnja (vlč. prof. Janusz Nagórny). Ima u nama pogrješaka, krivnji koje zapravo ne zapažamo, ne vidimo, a koje mogu biti odsudne za naše (ne)sjedinjene s Bogom.
Krivnje ne ispovijedam, jer one nisu grijeh. Ipak, kako piše sv. Ivan od Križa: „Dokle god je ptica svezana bilo debelim konopcem ili tankom niti, nije u stanju poletjeti prema gore.“ Stoga zla djela koja činimo, a da ih nismo svjesni, nisu bezazlena za dušu i oslabljuju ljubav.
Na poseban način o toj istini govori Ivan Pavao II. u svojoj enciklici Veritatis Splendor: „Postoje krivnje kojih ne vodimo, ali koje pored svega ne prestaju njima biti, jer nismo htjeli doprijeti do svjetla…“ (VS 63)
Koliko u svakome od nas ima duhovne lijenosti, sporosti da ljubimo Boga sve više i više, kao i bližnjega svoga.
Sve ovo sa sobom nosi tupost savjesti i duhovnog osjećaja za Boga. Zato Psalmist moli ovako: Od potajnih grijeha očisti me! (Ps 19, 13) (hebrejski: szagiot – pogreška, manjkavost, zla navika).
Nemojmo potratiti ovu veliku milost. Svake se godine pripremajmo za Svetkovinu Božjega milosrđa sudjelujući u Devetnici koja počinje na Veliki Petak, moleći svakodnevno Krunicu Božjega milosrđa i privodeći Isusu određene skupine duša (Dn 1210 – 1229) – da na takav način častimo Božje milosrđe.
Iskoristimo milost sv. ispovijedi. Možemo to učiniti i nekoliko dana prije. Osobito kada smo teško sagriješili. Kako je napisao vlč. Ignacy Różycki, postoje župe na kojima je samo jedan svećenik i toga dana ne bio mogao sve ispovjediti.
Kada smo u stanju milosti posvetne, možemo se pričestiti na Svetkovinu Božjega milosrđa te s velikim pouzdanjem i vjerom predati sebe Bogu koji nas „nanovo stvara“ da budemo sveti i bez mane pred njim (Ef 1, 4).
Godine 2026., 30. travnja navršilo se 26. godina od ustanovljenja Nedjelje Božjega milosrđa. Papa Ivan Pavao II. je ovu nedjelju proglasio Svetkovinom Božjega milosrđa za cijelu Katoličku Crkvu i na ovu svetkovinu proglasio s. Faustinu svetom.
s. M. Faustina Ciborowska, ZSMBM
Orędzie miłosierdzia br. 135., str. 4-5
s poljskog preveo o. Andrzej Wośko, SCJ,
koordinator Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa