U listopadu 1937. godine, u Krakovu, u okolnostima koje s. Faustina nije pobliže opisala, zatražio je Gospodin Isus štovanje sata njegove smrti: Uvijek kada čuješ da otkucava tri sata, uroni u moje milosrđe, slavi ga i hvali. Zazivaj njegovu svemoć na cijeli svijet, a osobito na bijedne grješnike, jer je u tom času bilo širom otvoreno za svaku dušu. (Dn 1572)

Gospodin Isus prilično je jasno naznačio i način molitve uz ovaj oblik štovanja Božjega milosrđa: U tom satu – rekao je s. Faustini – obavi križni put ako ti to dopuštaju obveze; a ako ne možeš moliti križni put onda bar na kratko uđi u kapelicu i časti moje srce koje je puno milosrđa u Presvetom Sakramentu; a ako ne možeš otići ni u kapelicu, saberi se na molitvu ondje gdje jesi, pa bilo i samo na kratak trenutak. (Dn 1572)

Velečasni Różycki nabraja tri uvjeta da bi molitve upravljene u tom satu bile uslišane:

• molitva mora biti upućena Isusu,
• mora se moliti u tri sata popodne,
• molitva se mora pozivati na vrijednosti i zasluge Gospodinove muke.

U tom satu – obećao je Gospodin Isus – možeš isprosit sve za se i za druge; u tom satu sav je svijet zadobio milost: Milosrđe je pobijedilo Pravednost. (Dn 1572)