Uz 25. obljetnicu posvete svijeta Božjemu milosrđu koju je izvršio papa Ivan Pavao II. u Svetištu Božjega milosrđa u Krakovu-Łagiewnikima (2002. – 2027.)
RAZMATRANJE ZA RUJAN 2026. (uz 22. u mjesecu)
2. JEDNOSTAVNO – MILOSRDAN (BOŽJE MILOSRĐE U STAROM ZAVJETU)
U prvom razmatranju postavili smo pitanje: Što je to milosrđe? Pozivajući se na definicije koje su nam ostavili sv. Faustina i sv. Ivan Pavao II., kao i na navode iz Svetog Pisma, nastojali smo objasniti da je milosrđe najbolji odgovor na čovjekovu bijedu, shvaćenu u najširem smislu. To je najbolji lijek koji je Gospodin Bog osmislio kako bi uzdigao „čovjeka iznad njegove slabosti prema beskrajnim visinama Božje svetosti”. Milosrđe, naime, nije ni bijeg od bijede, ni njegovo uništenje, nego drugomu daje upravo ono što mu je najviše nedostajalo, a taj je nedostatak bio uzrok njegova siromaštva, zla i grijeha.
U drugom ćemo razmatranju pobliže promotriti Božje milosrđe kako nam ga predstavlja Stari Zavjet, jer se upravo taj dio Svetog Pisma vrlo često povezuje sa slikom Boga koji nije milosrdan.
Milosrdni Bog
Bog je jednostavno milosrdan. Knjiga Izlaska opisuje Gospodina koji dolazi ususret Mojsiju na goru Sinaj: „Jahve prođe ispred njega te se javi: ‘Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću’.” (Izl 34, 6)
Prva značajka, svojstvo, osobina ili atribut Božji jest milosrđe. Te su riječi tim važnije jer ih je izgovorio sam Gospodin Bog. Izgovorio ih je dolazeći ususret Mojsiju, kao da predstavlja samoga sebe, kao da želi da ga upravo po tome prepoznaju Mojsije i njegov narod. Mogao je reći: „Jahve, Jahve, Bog pravedan i dosljedan”, ili „Jahve, Jahve, Bog strašan i zastrašujući”. Ali ne. Prva riječ kojom Bog govori o sebi, i to u kontekstu nevjernosti svoga naroda jest: „Ja sam milosrdan.”
Kao jeka ovdje odjekuju riječi koje je Gospodin Isus izgovorio objavljujući se sv. Faustini: „Budi uvijek milosrdna kao što sam ja milosrdan” (Dn 1695), a na drugom mjestu: „Moje se srce raduje tom naslovu Milosrđa. Reci da je milosrđe najveća Božja osobitost. Sva djela mojih ruku okrunjena su milosrđem.” (Dn 301)
Kako drukčije zvuče riječi svećeničke molitve iz Druge Knjige o Makabejcima: „Gospode, Gospode Bože, stvoritelju svega, strašni, jaki, pravedni, milosrdni.” (2 Mak 1, 24) Tu se doduše govori o Bogu koji je milosrdan, ali se prije toga kaže da je Bog strašan i pravedan. No, te riječi o sebi ne izgovara Gospodin Bog, nego tako o Bogu govore ljudi. Bog u Starom Zavjetu za sebe želi reći: „Prije svega, ja sam milosrdan.”
Tako je govorio i kada je razgovarao sa sv. Faustinom: „Prije nego dođem kao pravedni Sudac, doći ću kao Kralj milosrđa.” (Dn 83)
Tako o Bogu govore i drugi.
Tako govori Mojsije: „Ta Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan; neće te on zapustiti ni upropastiti niti će zaboraviti saveza što ga je pod zakletvom sklopio s ocima tvojim.” (Pnz 4, 31)
Tako govori i Nehemija: „U velikom milosrđu svojem ti ih nisi uništio, ni ostavio ih nisi, jer si ti Bog milostiv i pun samilosti.” (Neh 9, 31)
Tako moli Sara: „Blagoslovljen, Bože milosrđa…” (Tob 3, 11)
Naposljetku, tako više puta zaziva i psalmist: „No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost” (Ps 86, 15); „Nek’ me samo udari pravednik, ljubav je što me kara” (Ps 141, 5); „Milosrdan i milostiv je Jahve,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.” (Ps 103, 8)
Čak je i prorok Jona, premda nije mogao shvatiti Božje milosrđe, iskreno priznao: „jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ.” (Jon 4, 2)
Dakle, Bog Starog Zavjeta jednostavno je milosrdan. Štoviše, ne samo da jest milosrdan, nego takav mora i biti, o čemu je progovorio po proroku Jeremiji: „Zar mi je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka živo na njega mislim i srce mi dršće za njega od nježne samilosti – riječ je Jahvina.” (Jer 31, 20)
Kako Bog iskazuje milosrđe?
Budući da je Bog milosrdan i da je milosrđe najbolji odgovor na čovjekovu bijedu, shvaćenu u najširem smislu, pogledajmo nekoliko primjera kako je Bog u Starom Zavjetu odgovarao na ljudsku bijedu.
Kada se Josip, Jakovljev sin, našao u zatvoru, Bog mu je stekao naklonost upravitelja zatvora (usp. Post 39, 21).
Kada su Izraelci bili u Egiptu, Bog ih je u svojem milosrđu izveo iz ropstva, nije ih napustio u pustinji i uveo ih je u Obećanu zemlju (usp. Neh 9, 19-21).
Kada je zaraza pogodila mnoge u Izraelu zbog grijeha kralja Davida, milosrđem se naziva prestanak Božje kazne (usp. 2 Sam 24, 25).
Kada je narod zbog svojih grijeha bio odveden u ropstvo ili su ga tlačili neprijatelji, Bog ga nije napustio ni istrijebio, nego mu je slao izbavitelje. To se osobito vidi u Knjizi o Sucima, u izvještajima o ratovima sa susjednim narodima te u povratku iz babilonskog sužanjstva (usp. Jdt 7, 30; Neh 9, 27. 30-31; Sir 48, 20).
Bog je iskazao milosrđe Sari – Tobija nije umro kao njezini prijašnji muževi.
Milosrđem se često naziva i oproštenje grijeha (usp. Ps 51, 3; Sir 2, 11; Mih 7, 18-19).
Najljepši hvalospjev Božjemu milosrđu jest Psalam 136. Svaki njegov redak završava riječima: „jer je vječna ljubav njegova” – čak 26 puta. (U poljskom prijevodu Svetog Pisma: „bo Jego łaska na wieki” – „jer je njegova milost dovijeka”; bilj. prev.) Hebrejska riječ hesed prevodi se na različite načine. Ipak, Vulgata, drevni i časni latinski prijevod Crkve, svaki put ponavlja: „quoniam in aeternum misericordia eius” – „jer je dovijeka milosrđe njegovo”.
Čak i ovaj kratki niz primjera pokazuje da Bog odgovara kako na bijedu pojedinaca tako i na bijedu cijeloga naroda. I kad bi dosadašnja životna iskustva bila tako teška poput drame Sare koja razmišlja o samoubojstvu, ne smije se izgubiti vjera da je Božje milosrđe sposobno doprijeti do svake čovjekove bijede.
U Dnevniku sv. Faustine čitamo ove Isusove riječi: „I kad bi duša bila već poput raspadajućeg leša, i kad bi, ljudski gledano, oživljavanje bilo nemoguće i sve već izgubljeno – po Božjemu nije tako: čudo milosrđa Božjeg oživljava dušu potpuno. O jadnici, vi koji ne koristite to čudo Božjega milosrđa – uzalud ćete zazivati, već će biti prekasno.” (Dn 1448)
Granice Božjega milosrđa
Ipak, je li Božje milosrđe bezranično? Kako razumjeti potop, uništenje Sodome i Gomore, ubijanje djece i žena u ime Gospodina Boga? Kako osobito razumjeti riječi koje izgovara sam Gospodin Bog: „Evo, napunit ću pijanošću sve stanovnike ove zemlje, kraljeve što sjede na prijestolju Davidovu, i svećenike, i proroke, i sve Jeruzalemce. I porazbijat ću ih jednog o drugoga, očeve zajedno sa sinovima – riječ je Jahvina. Uništit ću ih bez samilosti, bez milosrđa i bez smilovanja.” (Jer 13, 13-14); „Da, ovako govori Jahve: ‘Ne smiješ ući u kuću žalosti, ne idi naricati niti ih sažalijevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj’ – riječ je Jahvina – ‘ljubav i samilost’.” (Jer 16, 5)
Nekoliko sljedećih načela moramo upoznati s obzirom na poteškoće vezane uz shvaćanje Božjega milosrđa u Starom Zavjetu:
- Božje milosrđe ne djeluje poput automata. Zato Tobija kaže: „Obratite se, grešnici, i činite pravdu pred njim. Tko zna hoće li pogled svrnuti na vas
i milost vam iskazati!” (Tob 13, 8) - da bi Bog iskazao milosrđe, moraju biti ispunjeni određeni uvjeti: stanovnici Ninive poste, Tobija i Sara mole se Bogu, narod mora podnijeti nekoliko godina ropstva;
- ono što se nama čini kao kazna, nemilosrđe ili kao nedostatak milosrđa, nepotreban napor ili formalnost, za ljude Starog Zavjeta lijek je koji donosi ozdravljajuću snagu Božjega milosrđa. Ono najčešće dolazi po postu, molitvi i podnošenju određene kazne čiji cilj nikada nije uništenje čovjeka ni naroda, nego uvijek njegovo obraćenje;
- zahtjev da ljudi surađuju s Bogom kako bi zadobili milosrđe izraz je velikoga Božjeg povjerenja u čovjeka i najbolji način da se čovjeka izbavi iz bijede. Samo ako čovjek i sam uloži nešto od sebe kako bi postao slobodan, njegovo će oslobođenje biti djelotvorno i trajno. Čak ni najbolji zubar ne može pomoći čovjeku ako ovaj ne želi otvoriti usta;
- Stari Zavjet nije posljednja Božja Riječ. O mnogim stvarima, pa tako i o Božjem milosrđu, ljudi na njegovim stranicama govore na nesavršen način. Zato svaku poteškoću treba razmotriti u svjetlu Gospodina Isusa. On će, primjerice, reći da Gospodin Bog ne ubija i ne zapovijeda ubijati ljude. Bog će prije dopustiti smrt svojega Jedinorođenoga Sina, nego ubiti ubojice svoga Sina. „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.” (Iv 3,16) Te riječi iz Svetog Pisma objašnjava bl. Michał Sopoćko ovako: „’Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus.’ (1 Tim 2, 5) Između Boga i ljudi vladala je beskrajna udaljenost, nedokučiv ponor i raskid svih prijateljskih veza poradi grijeha. Djetešce Isus staje između Boga i čovjeka i čini svojevrstan most između neba i zemlje, ponovno uspostavljajući zajedništvo između Boga i ljudi. U Isusu se, naime, božanstvo susreće s čovještvom, štoviše, obuhvaća ga i sjedinjuje u jednoj Osobi-Riječi.” (bl. Michał Sopoćko, Dnevnik 154)
Otvorena vrata milosrđa
Bilo bi dobro da iz ovoga razmatranja zapamtimo kako je Bog Starog Zavjeta prije svega milosrdan. Njegovo milosrđe ne poznaje beznadne situacije. A ako odgađa iskazati milosrđe ili ostavlja dojam da je „nemilosrdan”, onda je to samo zato što je takva etapa nužna u procesu izbavljanja čovjeka iz bijede. To je etapa koja čovjeku, između ostaloga, treba pomoći da se zapita želi li doista izići iz svoje bijede ili samo želi da se njegova bijeda ne naziva bijedom.
Bl. Michał Sopoćko u svojoj knjižici Upoznajmo Boga u Njegovu Milosrđu (izvornik: Poznajmy Boga w Jego Miłosierdziu) je napisao: „’Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja; nauči me odredbama svojim’”, kaže Psalmist, što znači da se čak i u vremenitim kaznama očituje Božje milosrđe, koje na taj način štiti čovjeka od vječnih kazni u budućem životu, koje po pravdi zaslužuje zbog teških grijeha.” (Citirani redak psalma u poljskom glasi: „Miłosierdzia Twego, Panie, pełna jest ziemia” – „Milosrđa tvojega, Gospodine, puna je zemlja” [bilj. prev.]) Božje milosrđe ne znači potpuno izostajanje kazne. Poput mane u pustinji, ono ima svoje određeno vrijeme nakon kojega takvo njegovo iskazivanje nepovratno prestaje. Prije strašne kazne potopa vrijeme Božjega milosrđa trajalo je sto dvadeset godina (usp. Post 6, 3), a za Ninivljane samo četrdeset dana (Jon 3, 4). Svakomu od nas određeno je vrijeme milosrđa i pokore za grijehe; jao duši koja ne mari za to vrijeme Božjega milosrđa.” (Poznajmy Boga w Jego Miłosierdziu, str. 80-81)
A u svojem je Dnevniku sv. Faustina zapisala ove riječi Gospodina Isusa: „Najveći grješnici [neka stave] nadu u moje milosrđe. Oni prvi imaju pravo pouzdanja u beskraj moga milosrđa. Kćeri moja, piši o momu milosrđu napaćenim dušama. Moja su radost duše koje se odazovu momu milosrđu. Tim dušama dajem milost iznad svih njihovih želja. Ne mogu kazniti ni najtežeg grješnika ako se prizove na moje smilovanje, nego ga opravdavam po svom beskrajnom i čovjeku neshvatljivomu milosrđu. Napiši: Prije nego dođem kao pravedni Sudac, otvaram širom vrata svojega milosrđa. Tko ne želi proći kroz vrata Milosrđa, morat će proći kroz vrata moje Pravednosti…” (Dn 1146)
***
Milosrđu Tvome, Gospodine pjevat ću dovijeka,
Pred svim pucima,
Jer ono je najveća Božja svojina,
i čudo za nas bez premca i kraja.
Izvireš iz Božje Trojakosti,
Ali iz jednog ljubavnog krila;
Gospodnje se milosrđe očituje u duši
U svoj punini kada padne koprena.
Iz izvora Tvog milosrđa, o Gospodine,
Teče sav život i sreća;
O, sva stvorenja i djela sva
Pjevajte pjesmu milosrđa u veselju.
Dubine Božjega milosrđa otvorene su za nas
Po Isusovu životu raspetu na križu;
O grješniče, ne sumnjaj i ne očajavaj
Uzdaj se u milosrđe, jer ti možeš postati svet.
Dva izvora, dvije zrake potekoše
Iz Isusova Srca,
Ni za anđela, ni Kerubina, ni Serafina,
Nego za spas grješnog čovjeka.
(Dn 522)
o. Wojciech Węgrzyniak
Małgorzata Pabis
Svetište Božjega milosrđa Krakov-Łagiewniki
Prijevod na hrvatski jezik: Jelena Vuković
(Koordinacija štovatelja Božjega milosrđa, Hrvatska)
ZA ISPRINT