ZA MJESEC RUJAN 2024.
U GODINI ZAHVALE ZA SLIKU MILOSRDNOG ISUSA I DNEVNIK SV. FAUSTINE O 90. OBLJETNICI NASTANKA
„Čudesna molitva“ – baš ovako o Krunici Božjega milosrđa govore svi koji je mole ne samo riječima i koji primaju mnoštvo milosti. Ova je druga molitva, nakon Očenaša, koju nas je sam Isus naučio. Naime, sam Isus je naučio s. Faustinu moliti ovu molitvu u samostanu Družbe Sestara naše Gospe od Milosrđa u Vilniusu i to na poljskom jeziku jer ona nije znala drugi; stoga je ona vjerno zapisala sve Njegove riječi. Uz usklik: Isuse, uzdam se u Tebe!, Krunica Božjega milosrđa danas je najproširenija molitva. Moli se na svim kontinentima i na raznim jezicima i narječjima, moli se na misijskim područjima… Ovu molitvu mole ne samo katolici, već i pravoslavni i protestanti… Ona povezuje sve koji vjeruju u Krista.
U svome Dnevniku sv. Faustina točno je opisala okolnosti u kojima je primila molitvu Krunice od Isusa. Bilo je to u petak 13. rujna 1935. godine. Navečer je u svojoj ćeliji imala viđenje Anđela koji je došao kazniti zemlju zbog grijeha. Kada je vidjela Božji gnjev, molila je Anđela da se zaustavi na neko vrijeme i da će svijet činiti pokoru. A kada se u mističnom iskustvu našla pred Prijestoljem Presvetog Trojstva, nije se odvažila ponoviti svoju molbu. Tek kada je u duši osjetila Isusovu milost, onda je počela ponavljati molitvu koju je čula u svojoj nutrini: „Dok sam tako molila, vidjela sam nemoć Anđela. Nije mogao ispuniti pravednu kaznu koja je odgovarala grijesima.“ (Dn 475)
Sljedeći dan, na blagdan Uzvišenja Svetog Križa, kada je ušla u kapelicu Gospodin Isus još jednom joj je ponovio riječi molitve i točno ju poučio kako treba moliti (usp. Dn 476).
Svaka riječ ove molitve je jako važna. Ponavljajući iste riječi u svakoj desetici molitelj prikazuje Bogu Ocu: Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Njegova preljubljenoga Sina, Isusa Krista, predaje Njegovo Boštvo i Čovještvo, kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijeloga svijeta. Da bi molitva bila uslišana kod Boga, ovdje se pozivamo na najvažniji „argument“ – naime na ljubav koju Otac ima prema Svome Sinu, a u Njemu prema svim ljudima. Posebnu pozornost zaslužuje riječ zadovoljština, koja se u Svetom Pismu pojavljuje u svećeničkom kontekstu. Moleći Krunicu Božjeg milosrđa, laici – snagom krštenja – sudjeluju u Kristovu svećeništvu prikazujući Bogu Ocu Utjelovljenoga Sina Božjega kao duhovni dar zadovoljštine za grijehe naše i grijehe cijeloga svijeta.
Gospodin Isus ne samo da je dao s. Faustini molitvu Krunice, nego joj je dao i obećanje, naravno uz uvjet da se Krunica moli s vjerom i pouzdanjem u Boga (po vršenju Njegove volje) i u duhu milosrđa prema bližnjima. Isus je rekao sv. Faustini: Kćeri moja, potiči duše da mole Krunicu koju sam ti dao. Onome tko je bude molio rado ću dati sve što od mene bude tražio… (Dn 1541), te dodao: Po njoj možeš izmoliti sve što trebaš, ako je u skladu s mojom voljom. (Dn 1731)
Posebna obećanja vezana su uz trenutak smrti, bolje rečeno uz sretnu i spokojnu smrt, uz prelazak s ovoga svijeta na drugi u stanju milosti posvetne – što znači bez straha i očaja. Takve milosti mogu primiti ne samo osobe koje s pouzdanjem mole Krunicu, nego i umirući za koje ili uz koje drugi mole ovu molitvu.
„Kada sam se vratila u osamu svoje sobice, čula sam ove riječi: Svaku dušu koja bude molila ovu krunicu, ili kada je drugi budu molili uz umiruću dušu, branit ću u času smrti kao svoju čast – i primit će oprost. Kada se ova krunica moli uz umirućeg, ublažava se Božji gnjev, i neizmjerno milosrđe obuhvaća dušu. Nutrina mojega milosrđa biva potresena zbog pregorke muke mojega Sina.“ (Dn 811)
Milost sretne smrti, odnosno milost obraćenja i oproštenja grijeha, obećava Gospodin Isus čak i ako se samo jednom izmoli ova Krunica, ali u duhu pobožnosti u čast Božjeg milosrđa, što znači u pouzdanju u Njega i u milosrđu spram drugih. Silne milosti koje su povezane s ovom molitvom izražavaju riječi Isusa Krista rečene s. Faustini: Približit ćeš mi čovječanstvo po molitvi ove krunice (Dn 929) te da svećenici mogu ovu molitvu moliti za grješnike kao zadnju slamku spasa (usp. Dn 687).
Krunicu Božjeg Milosrđa najprije je molila s. Faustina sama. Isus je tražio da tu istu molitvu moli i njezina Družba. U Krakovu godine 1937. tiskana je krunica na slikama Isusa Milosrdnog i u knjižicama Krist, Kralj milosrđa. Krunicu je dao tiskati vlč. Mihael Sopoćko.
Tu malu knjižicu dobile su ne samo sestre iz Družbe Sestara naše Gospe od Milosrđa i svećenici koji su držali misije po župama, već i svi oni koji su dolazili na portu samostana (usp. Dn 1519). Sveta Faustina je u jednom pismu vlč. Sopoćku napisala: „Majka Irena dijelila je na sve strane sličice i knjižice. Razgovarale smo i o tome da ćemo ih dijeliti i na porti.“
Brzo širenje pobožnosti u čast Božjeg milosrđa dogodilo se nakon smrti s. Faustine, za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ovu molitvu sestre i njihove štićenice nisu samo molile, već su je i širile dijeleći sličice s tekstom Krunice Božjeg Milosrđa na porti i šaljući ih u paketima zatvorenicima u konclogorima. Pošto je prva naklada podijeljena, vlč. M. Sopoćko dao ih je ponovo tiskati u Vilniusu. Vremena su bila teška pa su se ljudi okretali Bogu moleći Ga za milosrđe, koristeći tu „Čudesnu molitvu“.
U vrijeme Drugog svjetskog rata tekst Krunice u čast Božjeg milosrđa u velikoj nakladi tiskale su sestre felicijanke [Družbe Sestara sv. Feliksa iz Cantalicea, prim. prev.] i oci marijanisti u SAD-u na poljskom i na engleskom jeziku, a u Meksiku na španjolskom. A kada se nikako nije moglo doći do sličice s molitvom, ljudi bi je prepisivali jedni od drugih ili bi je učili napamet od onih koji su je već znali.
Potresno svjedočanstvo iznio je vlč. Franciszek Cegiełka koji je u koncentracijskom logoru u Dachauu na komadićima njemačkih novina prepisivao ovu molitvu. U svom svjedočanstvu iznosi da kada je bio jako bolestan i ležao u krevetu s visokom temperaturom, prišao mu je drugi svećenik, župnik iz Krotoszyna vlč. Ogrodowski, i rekao mu: „Vi ćete sigurno ozdraviti, dočim širite ovu molitvu. Tada me vlč. Ogrodowski upitao: ‘Otkud Vam ova Krunica?’“ – piše dalje u svojim sjećanjima. „Donijeli su je sa sobom zatvorenici koji su nedavno stigli u logor. S vlč. Dominikom Sieraszuskim, koji se nalazio u istoj skupini kao ja – počeo sam moliti ovu Krunicu s komadića papira. Krunica Božjeg milosrđa u logoru Dachau postala je za mene i za mnoge zatvorenike Poljake štit jakosti i pouzdanja.“
Nakon rata Krunicu je naveliko počeo širiti p. Józef Andrasz, SI – krakovski duhovnik sv. Faustine. Njegova knjižica Milosrđe Božje – uzdamo se u Tebe!, u kojoj govori o oblicima pobožnosti u čast Božjeg milosrđa koje je primila s. Faustina – među ostalima i o Krunici Božjeg milosrđa – bila je prevedena na nekoliko jezika i tiskana u zemljama Europe, SAD–a i u drugim zemljama, a posebno u zemljama Južne Amerike.
S prolaskom godina Krunica Božjeg milosrđa brzo se proširila po cijelomu svijetu. I postaje ‘sve poznatija’ i prevođena je i na manije poznate jezike i narječja. Danas se ova Krunica moli po čitavome svijetu, na samo privatno, već i po mnogim crkvama, kapelicama, u obiteljima i među članovima raznih zajednica i putem medija. Sveti papa Ivan Pavao II. Veliki, među ostalim, spomenuo je „Čudesnu molitvu“ u tekstu Čin posvete svijeta Božjemu milosrđu na Trgu sv. Petra u Rimu, a papa Franjo preporučio ju je hodočasnicima govoreći: „Nemojte zaboraviti ovaj lijek ponijeti i imati uza se, jer je dobar za srce, za dušu i za sav naš život!“
s. Elżbieta Siepak ZMBM
(Orędzie Miłosierdzia, br. 77, 2015; str. 4-5)
Preveo s poljskog p. Andrzej Wośko, SCJ
koordinator Koordinacije ŠBM
Lektura: Marija Vuković
