Dijalog o homoideologiji

prof. dr. sc. o. Dariusz Oko, Papinska teološka akademija u Krakovu, Odjel filozofije, foto: rp.pl

Na objavljeni članak Crkva o homoideologiji o. Dariusza Oka, profesora na Papinskoj teološkoj akademiji u Krakovu, u poljskom izdanju lista Ljubite jedni druge! (Miłujcie się), na adresu uredništva pristigle su brojne pohvale i pozitivna mišljenja, no i vrlo oštra i kritična pisma. Neki koji su stali u obranu homoideologije izjašnjavali su se katolicima. Donosimo prijevod posljednjeg članka u nizu u kojem o. Oko odgovara čitateljima. Autor izdvaja dijelove iz pristiglih pisama i daje odgovore koji se temelje na Nauku Katoličke Crkve.

Svi katolici trebaju znati da je, prema nepogrešivom nauku Crkve, svaki homoseksualni čin, u svojoj naravi smrtni grijeh koji isključuje iz Kraljevstva Nebeskog. Postavlja se pitanje težine krivnje onih osoba koje upadaju u to zlo. Tim stravičnije zvuči apel zagovornika homoideologije, a koji se smatraju katolicima da Crkva treba podržati institucionalizaciju smrtnog grijeha. Jedno je sigurno: ili ti “katolici” ne znaju u što vjeruju, ili se samo predstavljaju kao vjernici, a zapravo su bez istinskog identiteta.

1. “Homoseksualnost nije ideologija, već spolna orijentacija. Homoseksualci ne nameću drugima svoj način života. Nije moguće povezati homoseksualnost s seksualnom razuzdanošću.”

Homoseksualnost nije spolna orijentacija, već ozbiljan poremećaj spolne orijentacije. Homoseksualci s potpunim predumišljajem, i na silu, žele nametnuti svoj stil života. Ondje gdje imaju utjecaja i vlast naveliko započinju lov na “homofobe” i progon kršćana. Dijele im otkaze i smatraju da im je mjesto iza rešetaka. Spomenut ću samo talijanskog filozofa Rocca Buttigliona i švedskog pastora Åka Greena. Prema okvirima pravnog sustava Engleske, Francuske i Švedske, u zatvoru bi već sjedili pape Ivan Pavao II. i Benedikt XVI., svi biskupi i svećenici – zbog kritike homoideologije. Oni su bili odgovorni da Papa nije bio pušten na rimsko sveučilište La Sapienza. Kakvi su to “katolici” koji usrdno podupiru one koji progone Svetog Oca i druge kršćane?…

Dovođenje u vezu homoseksualnog i promiskuitetnog ponašanja, spolnih bolesti (AIDS, i druge venerične bolesti), prostitucije i pedofilije, logično je i zasniva se na temeljitim znanstvenim istraživanjima. Želim spomenuti da homoseksualci obolijevaju češće od AIDS-a i drugih veneričnih bolesti od prostitutki. Na raspolaganju mi je vrlo ospežna stručna literatura na tu temu. Nije to propaganda, već činjenice utemeljene u znanstvenim istraživanjima. Homoseksualna propaganda, nasuprot tome, neargumentirano osporava, viče i prijeti, a uza sve to pokušava igrati na kartu samilosti… (Moguće postoje neka istraživanja samih homoseksualaca koja su toliko “znanstvena” i “vjerodostojna” kao i istraživanja komunizma koja su vršili sami komunisti…).

Veza homoseksualca s jednim partnerom – rijetkost je: u pravilu je riječ o maksimalnom promiskuitetu i o darkroomu  (ideja darkrooma podrazumijeva utaženje svih niskih seksualnih pobuda, često s nepoznatim osobama, op. ured.).

Ponovno se vraćam na predmetnu literaturu. Ako je ona nedovoljna, moguće je pozornije zaviriti u gej-klubove, proboraviti koje vrijeme u njima, promatrati što se u njima događa. Moguće je pridružiti se i gej-paradama (brojni su učesnici koji završe u najbližim parkovima ili u grmlju…).

Razumljivo je da se zdravo i neizopačeno društvo, koje uspijeva odoljeti pranju mozga homoseksualnih lobija, kritički odnosi prema tom poremećaju, jednako kao što se žena i djeca kritički odnose prema mužu i ocu koji ima ljubavnicu ili je redovit gost javnih kuća. Slično će se i roditelji boriti za sina koji se zatvara u tamu darkrooma. To je akcija spašavanja čovjeka, poziv na obraćenje. Treba biti svjestan da je homoseksualcu najveća prijetnja upravo on sam sebi. Švedska su istraživanja pokazala da do nasilja najčešće dolazi u lezbijskim vezama. Javnosti su poznati slučajevi nasilja koji su se dogodili u Krakowu, iz ljubomore, zbog prijevare ili kao reakcija žrtve na doživljeni šok nakon silovanja.

2. “Autor teksta služi se teorijom urote.”

Nigdje ne koristim riječ “urota”. Jedino tvrdim da smo podvrgnuti masovnoj homoseksualnoj propagandnoj kampanji iza koje stoje snažna politička moć i silan novac. Odjednom, bez ikakvih ozbiljnijih argumenata i zaključaka, želi se ušutkati razum i ono najbolje što nam nudi kulturna tradicija te cijelo društvo preobraziti u homofanove. Prije svega vikom i prijetnjama, a sad holivudskim filmovima u kojima, posljednjih godina, obvezno mora biti zastupljena i gej populacija. Oni su najdivniji ljudi, a njihove se kritičare smatra “neljudima”. U toj propagandnoj kampanji ispiranja mozga prednjače ljevičarski ateisti, sluge marksizma – smrtni protivnici kršćanstva. Jasno, uzalud sva moja dodatna objašnjenja ako tko sam ne želi shvatiti i vidjeti. Kako i zašto uopće dokazivati da je dan – svjetao, a noć – tamna? Njihove kampanje, nažalost, mogu biti vrlo djelotvorne i uspješne. Uzmimo samo za primjer kampanje boljševika i nacista koje su ih dovele do vlasti. To je i razlog zbog kojeg se autentični kršćani suprotstavljaju homoideologiji, protive se toj utopiji – kao što su se prije protivili utopiji komunizma. Kritiziraju homoideologiju kao što su ranije Karol Wojtyła i Józef Tischner kritizirali marksizam. Na primjer, prilikom posljednjih predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama uspjelo se putem referenduma spriječiti pravno prihvaćanje homoseksualnih “brakova” u tri države (Kalifornija, Florida i Arizona). Plod je to zajedničkih ekumenskih napora brojnih kršćanskih zajednica, osobito Katoličke Crkve. Jasna je podjela, jasna linija fronte: kršćani protiv homoideologije, kršćanske protiv gej organizacija. A “katolik” koji podupire homoseksualnost – na kojoj se on strani barikade nalazi?

3. “Gej parade, gej literatura ili filmovi nisu ravnopravni s kršćanstvom. Homoseksualne osobe u Poljskoj progonjene su i nemaju mogućnost za normalan život.”

Svakom homoseksualcu, bilo ženi ili muškarcu, kao i svakom čovjeku treba iskazivati najdublje poštovanje kao osobi – i zasigurno se na tome treba još mnogo raditi, osobito među osobama s najnižom razinom obrazovanja i kulture. Poštivati čovjeka, ali odbacivati njegove zablude, zle riječi i čine. Stoga izrazi kao što su “peder” ili “tetkica” znače isto što i “budalo” i “glupane” u sv. Evanđelju. No, potrebno ih je braniti i spašavati kao što liječnici zbrinjavaju pacijente. Ipak, nepravedno je i nedopustivo kažnjavati cijelo društvo, vrijeđati ga zbog nemoralnosti njegova malog dijela. To, što se neki Poljaci ponašaju primitivno i vulgarno, ne daje za pravo reći da su svi Poljaci primitivni i vulgarni. Takvih ima u svakom narodu. Uz to, treba spomenuti kako je još od srednjeg vijeka Poljska jedna od najtolerantnijih zemalja u Europi. To je razlog da u nas nije bilo bitaka i vjerskih ratova, razlog da je u nas najbrojnija židovska zajednica – jer je u nas pronašla razumijevanje i ostvarila najbolje uvjete za razvoj.

U tom kontekstu, skandalozno je da nas predstavnici drugih naroda tako silno nastoje učiti toleranciji. Sigurno je da ne znaju kako svoju, tako ni našu povijest.  (…)

Homoseksualci bi se trebali poslužiti i zdravom logikom u svojim zahtejvima za tolerancijom. Tolerirati nekoga ili nešto znači podnositi nešto što smatramo lošim, a što nismo u stanju promijeniti, jer nemamo dovoljno snage i sredstava, ili, ako ih i imamo, ne služimo se njima, jer bi njihova uporaba donijela još više zla. Sama definicija tolerancije podrazumijeva protivljenje širenju onoga što toleriramo ili onoga što smatramo zlim. Crkva tolerira homoseksualnost, kao što tolerira prostituciju ili narkomaniju – nastoji te tužne, tamne strane društvenog života, u najmanju ruku, svesti na minimum, pri čemu se odlučno suprotstavlja homoideologiji i homopropagandi. To je zapravo tolerancija koja se očekuje i od drugih. Potrebno je samo malo logike i preciznosti u shvaćanju pojma! (…)

4. “Savjetovati liječenje homoseksualnosti, u najmanju je ruku neljudski i nehumano.”

Homoseksualnost je moguće liječiti… Terapija ovisi o dobroj volji, vlastitom angažmanu onog koji traži pomoć, o stupnju deformacije, a osobito o snazi vjere osobe koja pati od tog poremećaja. Zanimljivo je s kojom se mržnjom homoseksualci odnose prema izliječenim homoseksualcima, kako ih progone – jer takve su osobe vrlo opasne za njihovu propagandu. Žele u potpunosti zabraniti liječenja! Kako su glasni u zahtjevima za tolerancijom, a sami su zapravo vrlo netolerantni prema drugima – prema svojim bivšim drugovima! Osobito se treba brinuti za mlade ljude koji stoje na životnim raskrižjima; oni imaju najveću mogućnost spasiti se. Oni su upravo razlog mojih nastojanja. Promislimo: zatvori li se mladić zauvijek u tamu darkrooma, nije to toliko njegova osobna tragedija i tragedija njegove obitelji, već i tragedija žene koja bi trebala postati njegovom suprugom. Za nju to postaje čisto aritmetički nedostatak muškarca. Ona nikada neće upoznati radost stvaranja vlastite obitelji, radost bračnog života i majčinstva. To je nesreća, ne samo za njega, već i za nju. Spašavajući mladog čovjeka od takvih sklonosti, spašavamo i sudbinu drugih ljudi – njegovu sadašnju i buduću obitelj.

5. “Kršćanski časopis Ljubite jedni druge (Miłujcie się!) nije trebao objaviti tako agresivan sadržaj.”

Treba upamtiti da su praktični vjernici uvijek imali svoje smrtne neprijatelje – veliko dobro provocira djelovanje velikog zla. Dobro demaskira zlo već samom svojom prisutnošću. Zato je Kain i ubio Abela, farizeji mrzili Isusa, komunisti mrzili o. Popiełuszka – zato su ih i ubili. Stoga homoideolozi, ateisti, i drugi suvremeni farizeji, s neizmjernom mržnjom napadaju Ivana Pavla II., Benedikta XVI., biskupe, svećenike i sve kršćane koji svoju vjeru nastoje živjeti autentično, biti vjerni istini, Kristu, Bogu – usprkos svim prijetnjama i progonima. Ljudi koji drugima prijete smrću, sposobni su za svaki zločin, za svaku laž.

Branitelje homoideologije potičem da zavirite na internetske stranice gej udruga. Koliko li je ondje mržnje prema Papi, prema Crkvi, koliko užasavajuće perverzije i odvratnih vulgarnosti, koliko primitivnog svođenja smisla čovjeka samo na seksualnost! Borba traje vječno. Kao što je Isus odlučno branio čovjeka, branio dobro i istinu, odlučno skidao maske laži ondašnjih farizeja, tako i Crkva danas čini sa suvremenim farizejima – među ostalima i s homoideologijom. Tko vjeruje autentično, tko je na Isusovoj strani i na strani Crkve, ili tko je autentično na strani čovjeka – uključuje se u to djelo obrane, koliko mu to njegove snage omogućuju. Na tome počiva ljubav Isusova, ljubav kršćanska: spašavati čovjeka, liječit ga od bolesti duha koja može biti mnogo gora od najtežih bolesti tijela. “Ljubite jedni druge!”, činite najveće dobro svojim bližnjima, pomažite im, liječite ih, obraćajte ih, spašavajte ih – u Istini!

Nažalost, nisam uvjeren da će i ovi dodatni argumenti previše biti uvjerljivi homoideolozima, s obzirom da ih nisu mogli uvjeriti prvorazredni argumenti – Biblija, Nauk Katoličke Crkve i pape… Ovdje se radi o odbacivanju tih autoriteta, a ne mene osobno. Ja sam samo urednik koji nastoji govoriti istinu, iznositi nepobitne činjenice. Ako homoideolozi svjesno, javno odbacuju Božje riječi, učenja Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., nepogrešivo Učiteljstvo Crkve, razumna i znanstveno utemeljena učenja, dobar ukus itd., tim više odbacuju sve druge argumente. Katolici koji brane homoideologiju – velik su uspjeh homopropagande. Argumente kojima se oni služe već godinama slušamo u medijima. Neprestano ponavljaju vlastitu “istine” koja kod lakovjernih nailazi na plodno tlo. Katolik – promicatelj i podupiratelj homoseksulanosti – nelogičnost je kao i “željezno-drvo” ili “okrugli trokut”. Može biti ili jedno ili drugo. Ili istinsko obraćenje na kršćanstvo ili ponor u nečistoću…

Molim za pripadnike i zagovornike homoideologije da se otvore Istini, da Isusovo učenje stave iznad Marksova, da Pavlovo učenje stave iznad onoga Alfreda Kinseya, učenje Ivana Pavla II. iznad učenja Jerzya Urbana, učenje Benedikta XVI iznad učenja Adama Michnika. Milost i Istina oslobađaju, a nadohvat su svima!

prof. dr. sc. o. Dariusz Oko,
Papinska teološka akademija u Krakovu, Odjel filozofije
Ljubite jedni druge, IX(2010), 32-36; prema Miłujcie się, 2009

prijevod s poljskog: Jelena Vuković

VEZANI ČLANAK