Crkveno stajalište i praksa Katoličke Crkve su jasne – pedofiliji nulta stopa tolerancije! Ako se dogodi da duhovna osoba počini grijeh pedofilije takva se isti tren isključuje iz duhovnoga staleža.
Nalazimo se u vrtlogu izrazito snažne medijske manipulacije koja ima za cilj diskreditiranje autoriteta Katoličke Crkve.
Manipulacija puna licemjerja i laži, temelji se na činjenici da sredstva javnog informiranja potpuno prešućuju na desetke tisuća slučajeva pedofilije u različitim društvenim skupinama, dok glasno upiru prstom u malobrojne primjere unutar crkvenih krugova. Na taj način mediji stvaraju privid da najveću opasnost za djecu predstavljaju upravo svećenici. Kada se pedofilija tiče sekularnih krugova onda nitko ne poziva na odgovornost institucije kao što su škola, radno mjesto ili policija. Ako li je u slučaj upletena duhovna osoba, odgovornost za njene postupke prebacuje se na cijelu Crkvu.
Pogledajmo malo činjenice. Izvješće Children’s Bureau-a Vlade SAD-a navodi kako je 2011. godine na području SAD-a registrirano 61.472 slučaja seksualnog zlostavljanja djece. Od toga jedva 0,034 % učinile su duhovne osobe.
Istraživanje koja je proveo nezavisni John Jay College of Criminal Jusice otkriva činjenicu da je u razdoblju od 1950. do 2002. na području SAD-a za seksalno zlostavljanje djece osuđeno 6.000 učitelja tjelesnoga odgoja i sportskih trenera. U isto vrijeme u SAD-u je djelovalo 109.000 svećenika. Kroz te 52 godine za seksualno zlostavljanje maloljetnika pravomoćno je osuđeno manje od 100 svećenika, a koji su nakon toga isključeni i iz službe i iz Crkve. Od toga su 22 osuđena zbog pedofilije u užem smislu, dok ih je 78 osuđeno za seksualne prijestupe s osobama koje su već bile starije dobi. Treba znati da kanonsko pravo pod pedofilijom podrazumijeva spolne odnose s osobom mlađom od 18 godina života, dok prema civilnom zakonu u tu kategoriju spadaju odnosi s osobama mlađima od 15 godina.
Dalje, u SAD-u je zabilježeno 39.000.000 pedofilskih napada: u 60 % njih djeca su bila žrtve vlastitih očeva, očuha ili nekoga iz obitelji. To ukazuje na očiglednu posljedicu „seksualne revolucije“ i sveprisutne pornografije koje se bez ikakvih pridržaja promoviraju u medijima. Promicatelji pornografije, kontracepcije i vlasnici klinika za pobačaje i oplodnju in vitro, iz svoje rabote izvlače milijarde dolara prihoda. Njihovi su klijenti moralno izgubljeni ljudi i ovisni o seksu. Katolička Crkva koja poziva na obraćenje, na čistoću srca i potpuni prekid s nemoralom najveći je neprijatelj tog demonskog biznisa.
Upravo je zato Crkva postala predmet mržnje i kampanja prepunih laži, poluistina ili manipuliranih činjenica s ciljem falsificiranja istine o Crkvi i potpunog ruiniranja njenog ugleda i autoriteta. Paradoksalno je da mediji koji promoviraju razvrat, za razvrat osuđuju upravo svećenike koji ga prokazuju i koji se protiv njega bore. Najgore je ipak što se milijuni konzumenata te propagande nekritički daju zavesti i postaju žrtve čiste manipulacije. Zašto se prestajemo služiti vlastitim zdravim razumom?
U članku Činjenice u sjeni optužbi Marzena Nykiel piše: „Golim se okom može vidjeti da je cilj antiklerikalne kampanje oduzimanje Crkvi prava glasa u pitanjima morala, pobačaja, oplodnje in vitro, eutanazije, kontracepcije i seksualne razuzdanosti. Cilj je učiniti odvratnom Instituciju, oduzeti joj vjerodostojnost i tako poljuljati povjerenje vjernika. U tako dobro osmišljenom progonu koji će sigurno trajati sljedećih mjeseci i godina, mnogi će roditelji popustiti pritisku i dati se zavesti pitanjem koje se neprestano nameće u javnosti: je li moje dijete sigurno na vjeronauku, na ministrantskom sastanku ili na probi zbora? Tko se može oprijeti svakodnevnim naslovima i zaključku ‘svećenik = pedofil’?“
U shvaćanju metodologije antiklerikalnog djelovanja može pomoći niže naveden citat: „Svaki dan na vidjelo izlaze slučajevi seksualnog zlostavljanja koje si dopuštaju članovi katoličkoga klera. Nažalost, nije moguće više govoriti o pojedinačnim slučajevima, već prije o općoj moralnoj pošasti. Mnogi su svećenici i redovnici priznali krivnju. Bez sumnje ove tisuće slučajeva, otkrivenih zahvaljujući mjerama sigurnosti, čine samo djelić stvarnoga broja, ako uzmemo u obzir da je crkvena hijerarhija uspjela prikriti i zataškati brojne prijestupe.“
Otkuda to dolazi? Takve komentare slušamo u medijima svaki dan. Autor gornje izjave je sam šef propagande III. reicha, Joseph Goebbels, koji je ovaj svoj vatreni govor izrekao 1937. godine. Najjednostavnije je optužiti. U suvremenom zakonodavstvu, navodno zlostavljana osoba ne treba čak ni dokazati zlostavljanje. Zbog toga dolazi do neobičnih situacija u kojima ni žrtve ni njihovi najbliži, a niti sam optuženi, ne potvrđuju istinitost navoda, a postupak se pokreće. U slučajevima kada se radi o svećenicima, oni najčešće istoga trena dobivaju zabranu vršenja dušobrižničkih poslova, a mediji, i ne čekajući ishod suđenja, razapinju ih na očigled cijele javnosti. Medijska panika također od sudske parnice stvara veliki biznis. Jasno je to vidljivo na primjeru Sjedinjenih Država gdje je zahvaljujući slučajevima pedofilije izniklo mnoštvo „uspješnih“ odvjetničkih ureda.
Isus opominje: „Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. Čuvajte se.“ (Lk 17, 1-3) Crkveno stajalište i praksa Katoličke Crkve su jasne – pedofiliji nulta stopa tolerancije! Ako se dogodi da duhovna osoba počini grijeh pedofilije takva se isti tren isključuje iz duhovnoga staleža.
Pedofilija je zločin koji vapije u nebo. Borba s njom treba započeti poduzimanjem odlučnih koraka protiv javne erotizacije, a prije svega protiv pornografije jer je u njoj korijen pedofilije i svih drugih seksualnih zločina. Samo čisto ljudsko srce pomireno s Bogom, ono koje odbacuje svekoliki razvrat, može se odlučno suprotstaviti sve većoj navali pedofilije u našem društvu i uspješno je pobijediti.
Vlč. Miezcysław Piotrowski, TChr
Miłujcie się, 5/2013, 26-27
(prijevod s poljskog jezika: Jelena Vuković)