Sv. Faustina – Božji dar cijelomu svijetu (2)

Danas tebe šaljem cijelom čovječanstvu… (Dn 1588)

Sveta Faustino, Božji dare našem vremenu, dare za cijelu Crkvu, isprosi nam da mognemo shvatiti dubinu Božjega milosrđa i pomozi nam da ga osobno doživimo i svjedočimo našoj braći. Tvoja poruka svjetlosti i ufanja neka se širi po čitavom svijetu, neka vodi grješnike obraćenju, neka ublažava svađe i mržnju, neka daruje svim narodima snagu da djelatnu ljubav i međusobnu solidarnost. Mi, danas promatrajući zajedno s tobom lice Krista Uskrsloga, ponavljamo tvoje riječi pune povjerenja i pouzdanja: Isuse, uzdam se u Tebe! (Ivan Pavao II.)

Tridesetih godina 20. stoljeća, kada su se uzdizali totalitarni društveni sistemi poput fašizma i komunizma, Isus je uputio znakovite riječi s. Faustini: U Starom Zakonu slao sam proroke svome narodu s gromovima. Danas tebe šaljem cijelom čovječanstvu sa svojim milosrđem. (Dn 1588)

Njezina misija bila je podsjetiti čovječanstvo na biblijsku istinu i poruku o milosrdnoj Božjoj ljubavi prema čovjeku i poziv da se ova poruke širi što većom snagom među ljudima: riječima, djelima, molitvom i životom.

Glavni dio ove poruke čini pobožnost u čast Božjega milosrđa u svim oblicima koje je Isus dao s. Faustini: slika Krista s potpisom „Isuse, uzdam se u Tebe.“, svetkovina Božjega milosrđa u prvu nedjelju nakon Uskrsa te molitve u čast Isusove muke i smrti na križu: Sat milosrđa, Krunica Božjega milosrđa te širenje štovanja Božjega milosrđa. Sa svakim od navedenih oblika štovanja Božjega milosrđa Isus je povezao velika obećanja – pod uvjetom da se prakticiraju u duhu pouzdanja u Boga i vršenja djela milosrđa prema bližnjemu.

Nije nimalo slučajno da se ova poruka širila između 1931. i 1938. godine, u vrijeme kada je uz zapadnu granicu Poljske jačao fašizam, a na istočnoj strani komunizam, dvije najveće sile zla dvadesetog stoljeća.

Sestra Faustina – kako je napisao Ivan Pavao II. u svojoj knjizi Sjećanje i identitet – bila je glasnogovornica ove poruke. Tvrdio je da jedina istina koja može pobijediti i dati naknadu za ta dva zla – fašizam i komunizam – jest ona o Bogu bogatom milosrđem, odnosno istina o Milosrdnom Isusu.

Slika Milosrdnog Isusa, Krunica u čast Božjega milosrđa i molitve zabilježene u Dnevniku s. Faustine brzo su se širile tijekom Drugog Svjetskog Rata i za vrijeme komunističkog terora. Na širenje ove pobožnosti znatno je utjecala migracija ljudi uslijed ratnog vihora i bijede, prisilne deportacije, napuštanje domova i emigracije. U tim teškim vremenima ljudi su očajnički tražili svjetlo spasa i pouzdanja i našli ga u molitvi Božjemu milosrđu.

Sličice Milosrdnog Isusa, koje su vojnici često nosili uza se (često ih ušivajući u vojnu odjeću ili kape), stekle su veliku popularnost. Sličice i medaljice s likom Milosrdnog Isusa i Krunica u čast Božjega milosrđa širile su se po logorima i zatvorima. Molitve su se prepisivale ili jednostavno prenosile usmenim putem. Otisnuta u tiskari poznatog zapovjednika poljske vojske generala Andersa, već je 1943.  u Jeruzalemu bila poznata mala brošurica pod nazivom Isuse, uzdam se u Tebe s pobožnošću u čast Božjega milosrđa i popisom oblika štovanja kako ih je primila i prenijela s. Faustina.

Pobožnost u čast Božjega milosrđa snažila je mnoga srca, davala smisao svakom trudu i svakoj borbi, budila nadu u ljepše sutra. Ratni su dani bili teški za sve narode, a posebno opasni za sve one koji su s oružjem u ruci branili svoju domovinu. Smrt je vrebala svaki dan i na svakom koraku. Jedan od pripadnika Armije krajowe Janusz Brochiewicz Lewinski, zvani Gryf, često je gledao smrti u oči. Od dana kada su boljševici sredinom rujna 1939. godine napali Poljsku, samo nekoliko dana nakon Hitlerova ulaska, Janusz je vodio mnoge akcije i bitke protiv neprijatelja. Sličicu Milosrdnog Isusa uvijek je nosio uza se, kako je svjedočio nakon rata: „Sličica je išla sa mnom u logore u Njemačkoj (Lamsdorf, Munau u kojima je bio osam mjeseci, prim. prev.). Nakon oslobođenja, sličica je ‘išla’ sa mnom najprije u Francusku, a zatim u Englesku, gdje sam morao i na operaciju. Godine 1947. godine priključio sam se engleskoj vojsci u kojoj sam službovao dosta vremena. Bio sam član Kraljevske garde koja je čuvala kraljicu Elizabetu II. Ta ista sličica pratila me u Palestinu, Haifu, Sudan, Egipat, Siriju, Maltu, Grčku, Rumunjsku, Škotsku i Njemačku. Uvijek je putovala sa mnom i izbavila me od mnogih opasnosti. Naučio sam strane jezike, što mi je dobro došlo. Smatram da je pravo Božje čudo što sam ostao živ.“

Već tijekom Drugog Svjetskog Rata glavno mjesto štovanja Božjega milosrđa bilo je u Krakovu, u Łagiewnikima, gdje je umrla Tajnica Božjega milosrđa, s. Faustina.

Otac Józef Andrasz, isusovac, krakovski ispovjednik i duhovnik s. Faustine, dana 7. ožujka 1943. godine blagoslovio je sliku Milosrdnog Isusa koju je naslikao Adolf Hyła prema viziji koju je imala s. Faustina. Hyła je sliku darovao samostanskoj kapeli kao znak zahvalnosti što su članovi njegove obitelji ostali na životu tijekom rata. U isto vrijeme o. Andrasz započeo je s redovitim svečanim pobožnostima u čast Božjega milosrđa koje su privukle mnoge stanovnike grada Krakova i okolice.

U nedjelju Božjega milosrđa 16. travnja 1944. godine o. Andrasz je blagoslovio i drugu sliku koja je po svom formatu odgovarala i uklapala se u prostor okvira na bočnom oltaru kapele gdje je slika bila postavljana za vrijeme trajanja pobožnosti. Od 1959. godine ta slika je ondje smještena trajno i stoji i danas. I tako se ispunila želja koju je Isus izrekao s. Faustini: Želim da ta slika bude čašćena najprije u vašoj kapelici, a zatim u cijelomu svijetu. (Dn 47)  

Za vrijeme Drugog Svjetskog Rata i u vremenu poraća, poruka Božjega milosrđa spontano se proširila na sve kontinente. U mnogim kapelicama i u župnim crkvama pojavile su se slike Milosrdnog Isusa pred kojima su se mnogi molili i primali milosti za sebe i za cijeli svijet. Knjižica o. Andrasza, krakovskog ispovjednika i duhovnika s. Faustine, pod nazivom Božje milosrđe, uzdamo se u tebe!, koja govori o pobožnosti u čast Božjeg milosrđa sa svim njezinim oblicima koje je Isus predao sv. Faustini, prvi put je tiskana 1947. godine. Sljedeća izdanja su konfiscirale državne vlasti, ali su neki primjerci knjižice, tiskani na drugim jezicima, već bili poslani izvan granica Poljske.

Odluka Svete Stolice, izdana 1959. godine, kojom je zabranjeno širenje pobožnosti kako ju je primila s. Faustina na dugih 19 godina, znatno je usporila njezino daljnje širenje. Zatim je došlo vrijeme da se toj stvari pristupi s dubljim teološkim razumijevanjem. Kardinal Wojtyła zadužio je vlč. prof. Ignacija Różyckoga da prouči spise tj. Dnevnik s. Faustine. Różycki je napisao pravi teološki kompendij koji je poslužio kao temelj za daljnje širenje ove pobožnosti nakon što je Vatikan 1978. godine povukao zabranu.

Poruku o Božjem milosrđu, zapisanu u Dnevniku sv. s. Faustine, sv. Ivan Pavao II. predao je cijeloj Crkvi i svijetu u trećem tisućljeću. Pozvao je ljude da bolje upoznaju istinsko Božje lice i pravo lice samoga čovjeka.

Kada je posljednji put pohodio svoju domovinu Poljsku, u Svetištu Božjega milosrđa posvetio je svijet Božjemu milosrđu i zaželio da se ova poruka širi po čitavome svijetu i ispuni ljudska srca. Jer samo u Božjemu milosrđu svijet će naći mir, a čovjek sreću.

Put objave sv. Faustine Crkvi i svijetu kao Božjega „dara našem vremenu“, poljskoj zemlji i cijeloj Crkvi, nastavio je Papa Benedikt XVI.. On je istaknuo da je ova poruka „zahvaljujući svojoj duhovnoj snazi neophodna našem vremenu koje proživljava velike okrutnosti i širenje ideologija protivnih ljudskoj duši“ te da „nosi u sebi kršćansku  radost“.

Slično je 2016. godine govorio i Papa Franjo u Buli proglašenja Godine Milosrđa kao i u poruci upućenoj mladima povodom Svjetskog dana mladih u Krakovu kojem su sv. Faustina i sv. Ivan Pavao II. bili zaštitnici.

Poruka o Božjemu milosrđu danas dopire u sve zakutke svijeta. Pobožnost koju prakticira cijela Crkva, predstavlja „znak našeg vremena“. Ova pobožnost nije samo knjižica ili slika; ona je jedinstvena, naglašavao je kardinal Franjo Macharski, krakovski metropolit, dodajući: „Ova pobožnost u čast Božjeg milosrđa koja odlučuje o sudbini svijeta i cijeloga čovječanstva ne može se uspoređivati ni s kim i ni sa čim.“

s. M. Elżbieta Siepak, ZMBM

Orędzie miłosierdzia, 2020.; 113, str. 6/7
s poljskog preveo p. Andrzej Wośko, SCJ,
koordinator Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa

PRINT