„Poljsku sam posebno zavolio“
Isus govori sv. Faustini: „Ti si radost moja, ti si milina srca mojega.“ Od toga trenutka osjetila sam u srcu – u svojoj nutrini – Presveto Trojstvo. Na osjetan način osjećala sam se ispunjena svjetlom Božjim. I od tog trenutka moja je duša razgovarala s Bogom kao dijete sa svojim ljubljenim Ocem.“ (Dn 27)
Sveta Faustino, Božji dare našem vremenu, dare za cijelu Crkvu, isprosi nam da mognemo shvatiti dubinu Božjega milosrđa i pomozi nam da ga osobno doživimo i svjedočimo našoj braći. Tvoja poruka svjetlosti i ufanja neka se širi po čitavom svijetu, neka vodi grješnike obraćenju, neka ublažava svađe i mržnju, neka daruje svim narodima snagu da djelatnu ljubav i međusobnu solidarnost. Mi, danas promatrajući zajedno s tobom lice Krista Uskrsloga, ponavljamo tvoje riječi pune povjerenja i pouzdanja: Isuse, uzdam se u Tebe! (Ivan Pavao II.)
Poljsku sam posebno zavolio. Ako bude poslušna mojoj volji, uzdignut ću je u snazi i svetosti. Iz nje će izići iskra koja će pripremiti svijet za moj konačni dolazak.“ (Dn 1732) Ove riječi potkraj svibnja 1938. godine, dakle nešto više od godinu dana prije početka Drugog svjetskog rata, čula je sv. Faustina kada se molila za Poljsku. Molila je često, zapravo svakodnevno. Na stranicama Dnevnika priznala je: „Moja ljubljena domovino Poljska, o kada bi samo znala koliko žrtava i molitava za tebe Bogu prinosim. … Nema dana, a da ne molim za te.“ (Dn 1038 / 1188)
Njezina se ljubav prema Domovini iskazivala najviše u molitvi, a zatim kroz svet život. Osobe koje radikalno žive kršćanske vrijednosti najveće su blago naroda, jer u nj unose sklad, mir i ljudsku solidarnost koja se ostvaruje u milosrdnoj ljubavi.
Sam je Isus poticao s. Faustinu da moli za Domovinu, štoviše to je i tražio od nje – da obavlja razne devetnice: „Idi poglavarici i reci joj da želim da sve sestre i djeca izmole ovu krunicu koju sam te naučio. Neka je mole devet dana u kapelici s nakanom da isprose oproštenje kod mojega Oca i Božje milosrđe za Poljsku.“ (Dn 714)
U jednoj viziji Isus joj je – kao nekoć Abrahamu – rekao da će kazniti najljepši grad u Poljskoj, a kazna će biti poput one koja je zatekla Sodomu i Gomoru. Naredio joj je da se kroz sedam dana nakon sv. Pričesti sjedini s Njim u Euharistiji i da prikazuje Nebeskom Ocu Njegovu Krv i rane kao zadovoljštinu za grijehe cijeloga svijeta. Nakon završetka sedmodnevne molitve čula je riječi: „Zbog tebe ću udijeliti blagoslov cijeloj Zemlji…“ (Dn 39)
Na neprestanu molitvu za Domovinu poticala ju je također i Majka Božja tražeći od s. Faustine „molitvu, molitvu i još jednom molitvu za svijet, a napose za tvoju Domovinu.“ (Dn 325)
Sestra Faustina u jednoj viziji ugledala je Mariju koja plačući, grudi probodenih mačem štiti Poljsku od strašne Božje kazne (usp. Dn 686).
U svojem vizijama s. Faustina često je vidjela kako se mnogi sveci u nebu mole za Poljsku. Jednoga je dana ugledala Prijestolje Jaganjca, a ispred Njega tri sveca: Stanislava Kostku, Andriju Bobolu i kraljevića Kazimira koji su se zalagali za domovinu Poljsku (usp. Dn 689).
Sestra Faustina nije molila samo za Poljsku, već je tražila Božje milosrđe za čitav svijet, a posebno za Španjolsku u kojoj je tada bjesnio građanski rat. Molila je i za Rusiju u kojoj je vladao bezbožni boljševizam i komunistički totalitarizam. Trpjela je zbog nje jer je iz svoje zemlje izbacila Boga i navukla nesreću na milijune svojih stanovnika.
Sestra Faustina je svoj život predala Bogu kao zadovoljštinu za obraćenje grješnika, naročito onih kojima je prijetila opasnost da se ne spase. Mnogima je željela sreću, i to već ovdje na zemlji, a osobito u Vječnosti, onu sreću koja se može postići jedino živeći u zajedništvu s Bogom.
Sveta Faustina nije molila samo onda, već se i danas zauzima za nas i za cijeli svijet pred prijestoljem Božjeg milosrđa i time je vrhunski ambasador svoje Domovine. Pripada skupini najpopularnijih i najpoznatijih svetaca Katoličke Crkve i izaziva sveopću simpatiju ne samo kod katolika. Njezino se ime izgovara po čitavom svijetu s velikom ljubavlju i poštovanjem. „Moje poslanje Milosrđa ne završava smrću – kako je proročki rekla za sebe – nego tek počinje.“ U ovom poslanju sudjeluju milijuni duhovnih i svjetovnih osoba koje svakodnevnim životom, riječju i molitvom naviještaju svijetu istinu o Božjoj milosrdnoj ljubavi.
„Misija sestre Faustine traje i dalje i donosi izvanredne plodove“ – rekao je sv. Ivan Pavao II. za vrijeme njezine beatifikacije.
„Njezina“ pobožnost u čast Božjega milosrđa na poseban se način širi po svijetu te privlači sve više ljudskih srdaca! Ovo je nedvojbeno znak našega vremena.
U cijelomu svijetu osobito je poznat njezin slavni Dnevnik koji je za milijune duša raznih naroda i kultura posebna duhovna hrana, istovremeno molitvenik i priručnik na putu duhovnoga života. Preveden je na mnoge strane jezike (i na hrvatski), važan je izvor za teološka promišljanja, nadahnjuje pisce, umjetnike različitih smjerova, a nadasve krijepi ljudska srca, jača u dobrim odlukama i pokazuje pravi put kojim nam je ići, osobito onima koji su otišli od Boga i napustili kršćanske vrijednosti.
Relikvije sv. Faustine nalaze se u preko 130 zemalja svijeta pa tako, između ostalih, i u Papua Novoj Gvineji, na Haitiju, Tajlandu, Indoneziji, Kini, Vijetnamu, Koreji, Gabonu…
Njezine sličice s relikvijom trećega stupnja mogu se naći po mnogim molitvenicima i novčanicima, među fotografijama najdražih osoba. Svi imamo u sv. Faustini velikog zagovornika pred Bogom bogatim milosrđem. Oni koji mole njezin zagovor, primaju mnoge milosti.
Grob sv. Faustine u Krakovu (Łagiewniki), postao je mjesto hodočašća ljudi iz cijeloga svijeta. Mnogi hodočaste u Poljsku samo zato što žele upoznati mjesto koje je Bog odabrao da u njemu bude sva ostavština Svetice. Neki hodočasnici nikad prije nisu ni čuli za Poljsku, ni za mjesto u kojem je umrla s. Faustina. No, zahvaljujući njoj kilometrima putuju da pohode mjesto gdje je živjela i umrla. Ovo mjesto privlači, jer se ovdje nalazi cijelo njezino duhovno blago. Ovo je mjesto mnogih Isusovih ukazanja sv. Faustini, kako je zabilježila u Dnevniku – čak 280, i ovo je mjesto gdje mnogi na osobit način dožive Božju prisutnost i Njegovu milosrdnu ljubav.
Vratimo se slavnim Isusovim riječima: „Poljsku sam posebno zavolio. Ako bude poslušna mojoj volji, uzdignut ću je u snazi i svetosti. Iz nje će izići iskra koja će pripremiti svijet za moj konačni dolazak.“ (Dn 1732)
Što možemo reći o ovom Isusovu obećanju nakon mnogo godina? U kontekstu povijesnih i društvenih zbivanja – čini se da se ovo obećanje danas ispunilo. Poljska je proživjela totalitarne režime nacizam i komunizam i izišla iz njih pobjednički: ostala je vjerna Bogu i, u usporedbi s drugim narodima, javlja se kao poseban kršćanski otok na Starom kontinentu. Poljska je dala svijetu mnoge svece poput sv. Ivana Pavla II. i sv. Faustine, koji su proslavili svoju Domovinu i snažno se upisali u povijest Europe i svijeta. I danas nam pokazuju put i smjer kako s drugim narodima živjeti u slozi, miru i sreći, za čim žudi svako ljudsko srce.
„Neka se vrši Isusovo obećanje – naglasio je sv. Ivan Pavao II. u krakovskim Łagiewnikima – da će odavde izići ‘iskra’ koja će pripremiti svijet za Kristov konačni dolazak“ (usp. Dn 1732).
Potrebno je ovu Božju ‘iskru’ raspirivati. Treba ovu ‘iskru’ milosrđa prenositi drugima. U Božjem milosrđu svijet će naći mir, a čovjek sreću.
Baš iz Poljske, a ne iz neke druge države, izišla je ‘iskra’ koja treba pripremiti svijet za konačni Kristov dolazak. Ova ‘iskra’ koja treba donijeti svijetu mir, a ljudima sreću, poruka je Božjeg milosrđa koju je Isus dao s. Faustini, a sv. Ivan Pavao II. predao svijetu kao Božji dar našoj epohi, dar poljskoj zemlji, dar čitavome čovječanstvu i cijeloj Crkvi. Kada se iz ove perspektive promatra sv. Faustinu i poruku o Božjemu milosrđu, lako se može vidjeti kakav je velik dar dobila Poljska i kakvu još misiju ima za ispuniti u Europi i u svijetu.
s. M. Elżbieta Siepak, ZMBM
Orędzie miłosierdzia, 2019.; 115, str. 6/7
s poljskog preveo p. Andrzej Wośko, SCJ,
koordinator Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa
Dodatak prevoditelja
„Ima trenutaka u životu kada je duša u takvom stanju da ne razumije ljudski govor. Sve je muči i ništa je ne može umiriti osim žarke molitve. U žarkoj molitvi duša pronalazi mir i sve kad bi i htjela razumjeti stvorenja, ona joj stvaraju samo još veću muku.“ (Dn 1387)
„Srž mudrosti – žrtva i trpljenje. Istina nosi trnovi vijenac. Molitva uključuje razum, volju i osjećaje.“ (Dn 1103)
„Ima trenutaka u životu kada duša jedino u dubokoj molitvi pronalazi mir. O, kad bi duše znale ustrajati u takvim trenutcima u molitvi, jer je to jako važno.“ (Dn 860)