Danas, 22. veljače, u prvu korizmenu nedjelju kad se spominjemo 95. obljetnice Velike objave Milosrdnog Isusa sv. Faustini u Płocku, a o čemu čitamo u njezinu Dnevniku (Dn 46 i 47) možemo razmišljati ne samo o neizmjernom otajstvu Božjega milosrđa već i zlu i Zlome u svijetu i kako ga pobijediti – poučeni iskustvom sv. Faustine.
Ovaj svijet sve rjeđe vjeruje u postojanje zla i Zloga. Stoga, dobro je prisjetiti se da duhovna borba nije samo apstrakcija. To je svakodnevica.
Na poseban način to pokazuje život sv. Faustine Kowalske – žene koja je svim srcem voljela Boga i zato je „skrenula“ na sebe ljutnju i mržnju pakla. Njezini zapisi u Dnevniku pokazuju kako izgleda istinska borba dobra sa zlom – ne u teoriji, već u svakodnevnom životu osobe koja živi vrlo blisko povezana s Bogom. Naslov „U ringu s đavlom“ nije metafora ili neka tamo priča. Sestra Faustina uistinu se borila s protivnikom koji sve mrzi i vodila bitku kojom je privodila ljude k Bogu.
Sotona gubi…
„Sotona… mrzi svaku dušu, posebno mržnju gaji prema tebi jer si mu ispod vlasti oduzela puno duša“ (Dn 412) – govorio je Isus Faustini. Ova je rečenica ključ za shvaćanje „duhovne oluje“ koja se događala oko nje. Nije riječ samo o tome da je imala objave, već i o tome da je svojom vjernošću i poniznošću uspješno branila duše. To što je činila, dovodilo je đavla do bjesnila.
Vidjela je kako zao duh poprima razne vidljive oblike, primjerice mačke, koja se velikom snagom bacala i skakala po njezinu krevetu, ili pak u nevidljivim oblicima koji se izgovarali prijeteće riječi i hule, nabacivali se teglama s cvijećem, pokušavali je zastrašiti i izazvati kod nje strah. Ali ona nije panično reagirala. Kao odgovor uzimala bi u svoje ruke krunicu i molila. Samo toliko – i upravo toliko. Pod brojem 412 u svome Dnevniku izvrsno opisuje ova zbivanja: „Oko podneva ušla sam na trenutak u kapelicu i ponovno je snaga milosti svladala moje srce. Dok sam šutjela u sabranosti, Sotona je uzeo jednu teglu s cvijećem i srdito je iz sve snage bacio na zemlju. Vidjela sam njegov bijes i zavist. U kapelici nije bilo nikoga pa sam ustala od molitve, pokupila razbijene dijelove tegle i presadila cvijet. Htjela sam je brzo vratiti na mjesto prije nego tko dođe u kapelicu. Ipak nisam stigla. Na vratima su već bile Majka poglavarica, sestra sakristanka i nekoliko drugih sestara. Majka poglavarica se čudila što sam uopće radila oko oltara da je tegla pala. Sestra sakristanka izrazila je svoje nezadovoljstvo. Nisam se trudila objasniti, niti sam se opravdavala. Navečer sam se osjećala vrlo iscrpljeno i nisam mogla obaviti Svetu uru. Molila sam Majku poglavaricu da mi dopusti ranije poći na počinak. Tek što sam legla, odmah sam i zaspala. No, oko jedanaest sati Sotona je počeo trgati moj krevet. Odmah sam se probudila i mirno počela molitvu svom Anđelu čuvaru. Tada sam ugledala duše u čistilištu kako trpe. Bile se poput sjena, a među njima sam vidjela mnogo sotona. Jedan je pokušavao uznemiriti me i bacao se u liku mačke na moj krevet i na moje noge, a bio je strahovito težak, kao da ima na desetke kilograma. Cijelo to vrijeme molila sam Krunicu. Pred zoru su ove prikaze nestale i mogla sam zaspati. Ujutro, kad sam ušla u kapelicu, čula sam u duši glas: Sjedinjena si sam mnom i ne boj se ničega. No, znaj, dijete moje, da te sotona mrzi. Iako on mrzi svaku dušu, posebnu mržnju gaji prema tebi, jer si mu ispod vlasti oduzela puno duša.“ (Dn 412)
Njezin je mir bio dokaz pobjede. Jer zli duh se najviše boji onih koji ga se ne plaše, već su puni pouzdanja i sjedinjeni su s Bogom.
Obična žena nesvakidašnje snage
Sestra Faustina nije bila osoba s velikim školama ili utjecajem. Ipak, preko nje sâm je Bog htio objaviti svijetu Svoju najveću želju – predati svijetu poruku o Svojem milosrđu. Njezin život je dokaz da Bog ne treba velikih heroja – On traži predane duše, vjerne i poslušne.
Samo je ovo bilo dovoljno da „ometa cijeli posao pakla“. U ovoj borbi nisu potrebni mišići ni jaki glas. Najviše se računa srce koje ljubi Boga iznad svega. Takva ljubav postaje duhovno oruđe koje pobjeđuje mnoga zla.
Izvela duše iz nevolje…
U Dnevniku s. Faustine nalazimo ne samo zanimljive opise objave (vizije) Milosrdnog Isusa, već i scene brutalne duhovne borbe. Sotona direktno govori: „Oduzela nam je sve za što smo tolike godine radili.“ (Dn 418) Nije ovo bajka ili neka slika. Ovo je stvarnost, duhovno borbeno polje na kojem je Faustina otela paklu – ljudske duše, one koje su se obratile zahvaljujući njezinoj molitvi, žrtvi i svjedočanstvu.
Ovo je važna pouka jer zlo djeluje podmuklo, dugotrajno, često nevidljivo. Ali dovoljno je jedno srce vjerno Bogu da bi ova „razapeta mreža-zamka“ bila uništena. Faustina je vidjela kako Isus u znaku slike Milosrđa prolazi iznad grada i uništava sve mreže koje su postavili zli duhovi.
Slika koja razbija tamu
Kada je prvi put bila izložena slika Milosrdnog Isusa na javno štovanje u Ostroj Brami u Vilniusu, zbilo se nešto vrlo zanimljivo. Faustina je vidjela kako sa slike struje zrake milosti i dodiruju ljudska srca – svako u drugoj mjeri, ovisno o njegovoj otvorenosti. Istovremeno, Sotona je izišao na put govoreći: „Oduzela nam je sve…“ (Dn 418)
Crkva još nije bila priznala sliku Milosrđa, ali je Isus ponavljao: „Želim da ta slika bude javno čašćena.“ (Dn 418) Danas se milijuni slika nalaze po cijelom svijetu i poruka o Božjem milosrđu naviješta se na mnogim jezicima. Onda je sve još bilo nesigurno, „skriveno“ – a tu Bog djeluje najjače.
Strah – najčešće oruđe zloga
Sotona ne djeluje spektakularno – ali djeluje uspješno. Njegovo je temeljno oružje – zaplašiti (strah). Pokušava reći (podvaliti) čovjeku da nema smisla pouzdavati se u Boga, da je grijeh odavno sve uništio i da smo sami, napušteni. Ali trebamo znati da se u ovoj tami pojavljuje svjetlo Milosrđa.
Faustina pokazuje da zlo nema zadnju riječ ni vlasti nad čovjekom, čovjekom koji je uz Isusa. Čak u trenutcima kad se sve trese, kada se čovjek jako boji i ne vidi svjetla – dovoljan je jedan čin čistog pouzdanja da bi se zli izgubio i nestao.
I mi smo u ovom ringu
Ovo nije samo priča sv. Faustine. Ovo je priča svakoga od nas. Svaki čovjek vodi svoju duhovnu bitku. I svatko može pobijediti – ali ne sam, već s Isusom.
Faustina nije bila nadčovjek. Bojala se, mučila, trpjela, doživljavala neshvaćanje. Ali je znala vrlo dobro jedno: „Ne bojim se udaraca – udaraca pravednosti Božje – jer sam sjedinjena s Isusom.“ (Dn 309) Ove su riječi poput „molitve-manifesta“ koja može vrijediti i u našem svakodnevnom životu. Ako se Zli ljuti – to je znak sa se nešto zbiva. Znak da vjeruješ, bdiješ, moliš se, pomažeš drugima – znači otimaš duše iz tame.
Milosrđe – najveća pobjeda
Sve što je Isus govorio sv. Faustini, priznato je od strane Crkve. Svetkovina Milosrđa, Krunica Božjeg milosrđa, Slika Milosrdnog Isusa – danas to više nisu samo privatne objave. Ovo je uistinu duhovna stvarnost kojoj svi imamo slobodan pristup. Jer – kako je pisala sv. Faustina – što veći grješnik, to veće pravo na Božje milosrđe. Neka, dakle, vjera naša ne bude samo tiha, ponizna, već i hrabra.
Jer smo pozvani da uđemo u ring – ne kao gubitnici, već kao oni koji se bore imajući Ljubav na svojoj strani. Isuse, uzdam se u Tebe, ne plašim se, ne bojim se!
s. Marija Trzcińska, ZSMBM
Orędzie miłosierdzia br. 135., str. 6-8
s poljskog preveo o. Andrzej Wośko, SCJ,
koordinator Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa