ZA MJESEC VELJAČU 2024.
U GODINI ZAHVALE ZA KRUNICU BOŽJEGA MILOSRĐA O 90. OBLJETNICI OBJAVE
(listopad 2024. – listopad 2025.)
https://bozjemilosrdje.net/godina-zahvale-za-krunicu-bozjega-milosrdja/
Sveta Faustino, Božji dare našem vremenu, dare za cijelu Crkvu, isprosi nam da mognemo shvatiti dubinu Božjega milosrđa i pomozi nam da ga osobno doživimo i svjedočimo našoj braći. Tvoja poruka svjetlosti i ufanja neka se širi po čitavom svijetu, neka vodi grješnike obraćenju, neka ublažava svađe i mržnju, neka daruje svim narodima snagu da djelatnu ljubav i međusobnu solidarnost. Mi, danas promatrajući zajedno s tobom lice Krista Uskrsloga, ponavljamo tvoje riječi pune povjerenja i pouzdanja: Isuse, uzdam se u Tebe! (Ivan Pavao II.)
Isus govori sv. Faustini: „Ti si radost moja, ti si milina srca mojega.“ A sv. Faustina nastavlja: „Od tog trenutka osjetila sam u srcu – u svojoj nutrini – Presveto Trojstvo. Na osjetan način osjećala sam se ispunjena svjetlom Božjim. I od toga trenutka moja je duša razgovarala s Bogom kao dijete sa svojim ljubljenim Ocem.“ (Dn 27)
„Bila sam bolesna i nisam mogla ići na sv. Misu. Već zarana, oko sedam sati, vidjela sam svog ispovjednika kako slavi sv. Misu za vrijeme koje sam vidjela i Dijete Isusa. Na kraju sv. Mise viđenje je nestalo i našla sam se, kako i prije toga, u svojoj ćeliji. Obuzela me neizreciva radost jer sam slušala sv. Misu iz vrlo udaljene crkve, budući da nisam mogla biti u našoj kapelici. Isus sve može učiniti.“ (Dn 447)
Sveta s. Faustina nije samo prorok našeg vremena koji svijetu prenosi Božju poruku, koji govori o milosrdnoj Božjoj ljubavi prema čovjeku, već u tijek kršćanstva unosi također novu školu duhovnosti. Ona odgovara na egzistencijalne i duhove potrebe suvremenog čovjeka, a u isto je vrijeme univerzalna i duboko evanđeoska, poruka koja seže do samih temelja kršćanstva.
Ovu školu duhovnosti formira otajstvo Božjega milosrđa – poznavanje i kontemplacija tog Otajstva u svakodnevici, stav pouzdanja u Boga milosrdnoga i vršenja milosrđa prema bližnjima, a dopunja ju: ljubav prema Crkvi, Euharistija i pobožnost prema Majci Milosrđa.
Što možemo naučiti u ovoj školi?
Ova duhovna škola nas prvenstveno uči upoznavati Bogu u otajstvu Njegove milosrdne ljubavi prema drugom čovjeku.
Sestra Faustina je duboko ušla u biblijsku istinu vjere koju pomaže upoznati svijetu na nov način. Najprije onako kako je dostupno svakom kršćaninu, tj. razmatranjem Riječi Božje i otkrivanjem načina objave milosrdne Božje ljubavi u našem životu. Uz to, kroz kontemplaciju je imala milost upoznati Božju ljubav prema svakom čovjeku.
Na Isusov poziv pisala je Dnevnik koji je, možemo reći, svojevrstan komentar Svetog Pisma, a pisan je na temelju mističnih iskustva. Čitanje tog djela, koje spada u bisere mistične literature, duboko je utjecalo na život mnogih kršćana u cijeloj Crkvi. U zadnje se vrijeme promijenila slika/percepcija samoga Boga koji više nije „gledan“ samo kao Pravednost – Onaj koji „dobro nagrađuje, a zlo kažnjava“, već i kao milosrdni Otac koji je pun nježnosti i brige za sudbinu svih stvorenja, naročito Svoje djece. „O, Bože – napisala je u svome Dnevniku s. Faustina – kako je velikodušno razliveno milosrđe Tvoje. Sve si to za čovjeka učinio. O, kako silno moraš ljubiti čovjeka kad je sve to Tvoja ljubav za nj učinila.“ (Dn 1749)
Poznavanje Boga kao Oca koji ljubi, koji ništa ne traži, već samo čovjekovu sreću na zemlji i u Vječnosti – mijenja perspektivu gledanja ne samo na vlastiti život, već i na živote drugih i na cijeli svijet, unoseći u njih mir, radost i želju da ljube ljubavlju požrtvovnom i praštajućom.
U školi sv. Faustine možemo naučiti kako živjeti i kako provoditi kontemplaciju u djelo. Kontemplacija nije „rezervirana“ samo za samostane, već se tiče svih vjernika, a danas je posebno potrebna onima koji su jako angažirani u svijetu i koji su preduboko zauzeti stvarima ovoga svijeta.
Sveta Faustina, poznajući vrlo dobro stvarnost o kojoj piše sv. Ivan u Evanđelju, istinu o Bogu koji boravi u čistim ljudskim dušama, zapisala je: „Ne tražim sreću izvan nutrine u kojoj prebiva Bog. Radujem se Bogu u svojoj nutrini, tu trajno s Njim prebivam, tu sam s Njim posve sigurna, ovamo ne dopire ljudski pogled.“ (Dn 454)
U svijetu globalizacije, razvoja visokih tehnologija, a ujedno u svijetu mnogih opasnosti koje sobom donose izgubljenost, samoću, gubitak osjećaja osobne sigurnosti… otkrivanje istine o Bogu koji prebiva u čistim besmrtnim dušama i življenje svakodnevice s Njim jedini je put koji vodi smirenju, osjećaju sigurnosti te istovremeno čovjek postaje biće koje kontemplaciju provodi u djelo.
Upoznavanje Boga u otajstvu Njegova milosrđa i razmatranje o Bogu u svakodnevici rađa i razvija stav pouzdanja prema Njemu. Pouzdanje u školi sv. Faustine označava životni stav prema Bogu koji se prema van objavljuje u poslušnosti Njegovoj volji objavljenoj u Njegovim zapovijedima, u Božjoj Riječi, vršenju staleških dužnosti i u prepoznavanju nadahnuća Duha Svetoga. To je zapravo stav koji se u Svetom Pismu zove – vjera. Radi se o prihvaćanju Božjih zapovijedi, ne samo razumski, već se radi o njihovu svakodnevnom vršenju, o uvjerenosti da Bog postoji, da može sve i da upravo Bog ima najbolji plan za sreću svakog čovjeka.
Pouzdanje je posuda kojom zahvaćamo/grabimo milosti. Isus je rekao s. Faustini: „Milosti mojega milosrđa zahvaćaju se samo jednom posudom, a to je – pouzdanje. Što se više duša uzda, tim više prima.“ (Dn 1578)
Veličina posude ovisi od našoj vjeri, ufanju i ljubavi, o poniznosti i pokori te o svakodnevnom vršenju Božje Volje. Pouzdanje odlučuje zapravo o svemu: ne samo o našem odnosu prema Bogu, već i prema čovjeku i prema čitavom stvorenom svijetu. To čini čovjeka sretnim, jer ljubiti savršenom ljubavlju unosi red u hijerarhiju vrijednosti, uči kako gledati sebe, ljude, svijet Božjim očima, a ujedno je i izvor snage, moći, jakosti, požrtvovnosti i svega onoga što koristi ostalim krjepostima.
U školi sv. Faustine otkrivamo ljepotu i bogatstvo kršćanskoga milosrđa. U današnje se vrijeme susrećemo s različitim shvaćanjem milosrđa koje teolozi najprije povezuju s ljudskim dostojanstvom, a tek potom s potrebama čovjeka. Trebamo pak reći da je kršćansko milosrđe usko povezano s Božjim koje je izvor svih dobrih djela čovjekovih, čovjeku uzor i motivacija.
Ispravno shvaćati pojam milosrđa znači imati na umu da se ne radi o nekim djelima ljubavi učinjenim od vremena do vremena, već o dubokoj svijesti o čemu je tu uistinu riječ.
„Želim se sva pretvoriti u Tvoje milosrđe da bih tako bila živa Tvoja slika, o, Gospodine – piše u svom Dnevniku sv. Faustina. Neka ova najveća Božja osobitost, Tvoje neizmjereno milosrđe, … dospije do moga bližnjega kroz moje srce i moju dušu.“ (Dn 163)
Sveta Faustina je molila da njezine oči, uši, jezik, ruke i noge, a iznad svega da njezino srce bude milosrdno.
Suvremeni politički filozof prof. Zbigniew Stawrowski napisao: „Najlakše je manipulirati kršćanima, vući ih za nos zbog krivog shvaćanja i prihvaćanja milosrđa.“
O tome kako razumijemo pojam milosrđa, ovisi i kako ćemo ga provoditi u djelo. Ispravno shvaćanje milosrđa donosi divne plodove koji na neki način formiraju osobu i čine ju sretnom.
Vrlo dobar primjer toga imamo u životu sv. Faustine, sv. Ivana Pavla II., i kod tolikih drugih ljudi koji su, ispravno shvaćajući pojam milosrđa, rasli u svome čovještvu, u kršćanskom pozivu te su se upisali u dugu povijest ljudskog društva kao ljudi svetoga života, oni koji su bili sposobni podnijeti najveće žrtve i po cijenu života.
Svaki čin milosrđa ne samo da rađa plodovima u životu onoga koji ga čini, već utječe na njegovu svijest i na život društva u cjelini. Na dobro/ispravno poimanom milosrđu može se graditi zajednica: obiteljska, mjesna, međunarodna. Milosrđe zahtjeva pravdu i dobro za svakog pojedinca. Pravednost i milosrđe – dva su pravila koja je u životu pojedinca i društava potrebno vršiti zajedno, jer kako je primijetio sv. Toma Akvinski: „Pravednost bez milosrđa je okrutnost; milosrđe bez pravednosti je rasulo.“
s. M. Elżbieta Siepak, ZMBM
Orędzie miłosierdzia, 2020.; 114, str. 5/6
s poljskog preveo p. Andrzej Wośko, SCJ,
koordinator Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa
lektura: Marija Vuković
„Večeras sam vidjela raspetoga Gospodina Isusa. Iz ruku, nogu i boka tekla je presveta Krv. Doskora mi je Isus rekao: Sve je ovo za spas duša. Razmisli, kćeri moja, što ti činiš za njihovo spasenje. Znaj, kćeri moja, da tvoje svakodnevno tiho mučeništvo u potpunom predenju mojoj volji vodi mnoge duše u nebo… Razmatranje moje muke pomoći će ti da se uzdigneš iznad svega. Mnogo sam toga razumjela što mi je ranije bilo nejasno…“ (Dn 1184)