Naslikaj sliku prema crtežu koji vidiš s natpisom: Isuse, uzdam se u Tebe.
Svakoga 22. veljače pripada obljetnica povijesnog događaja povezanog sa štovanjem Božjega milosrđa – objavom Milosrdnog Isusa s. Faustini Kowalskoj u samostanskoj ćeliji Družbe Naše Gospe Od Milosrđa u Plocku. Naime, toga je dana s. Faustina čula Isusovu odredbu: „Naslikaj sliku prema crtežu koji vidiš s natpisom: Isuse, uzdam se u Tebe. Želim da ta slika bude čašćena najprije u vašoj kapelici, a zatim u cijelomu svijetu.“ (Dn 47) Isus joj se u toj viziji pokazao u bijeloj haljini, desnu je ruku imao uzdignutu na blagoslov, a lijevom je dodirivao haljinu na prsima odakle su izlazile dvije velike zrake, crvena i blijeda. Rekao joj je da natpis na slici ispod Njegovih nogu treba glasiti: Isuse, uzdam se u Tebe.
Nakon objave ove slike započela je misija sv. Faustine kojom je podsjećala svijet na milosrdnu Božju ljubav prema svakom čovjeku te pozvala da se još većom snagom pouzdajemo u Boga i činimo djela ljubavi prema bližnjemu: činima, riječima i molitvom.
Integralni dio ove poruke su „novi“ oblici odnosno načini štovanja Božjega milosrđa: slika Milosrdnog Isusa, svetkovina Milosrđa, Krunica Božjeg milosrđa, Sat Milosrđa (u času Spasiteljeve smrti na križu), te širenje štovanja Božjeg milosrđa. Sastavni, vidljiv znak ove poruke jest slika Krista raspetoga i uskrsloga s karakterističnim zrakama i natpisom: Isuse, uzdam se u Tebe.
Prva slika Milosrdnog Isusa nastala je 1934. godine u slikarskoj radionici Eugieniusza Kazimierowskoga u Vilniusu, na zamolbu vlč. Mihaela Sopoćka. Premda je rad osobno nadgledala s. Faustina, ipak nije bila zadovoljna i žalila se samome Isusu: „Tko Te može naslikati tako lijepoga kao što jesi?“ (Dn 313) Tada je čula odgovor, odnosno Isus joj je rekao ove riječi: „Veličina ove slike nije ni u ljepoti boje ni kista, već u mojoj milosti.“ (Dn 313)
Godinu dana kasnije slika je bila prvi put izložena na javno štovanje u Ostroj Brami u Vilniusu na završetak Jubilejske Godine Otkupljenja, gdje je – kako je o tome kasnije svjedočio vlč. Sopoćko – izgledala impozantno i privlačila pozornost svih i više od slike Majke Božje Ostrobramske.
Nitko tada nije ni razmišljao niti dopuštao mogućnost da se slika Milosrdnog Isusa reproducira, a još manje da bi kome palo na um da ju se stavi u crkvu Sv. Mihaela u Vilniusu – jer za takvo što trebalo je odobrenje crkvenih vlasti.
Usprkos svim tim „nemogućnostima“ vlč. Mihael Sopoćko je zamolio Luciju Bałzukievicz da napravi kopiju ove slike. Slikarica je napravila nekoliko kopija. A jedna od njih iskorištena je za javnu publikaciju, odnosno: po uzoru na nju otisnute su prve sličice s Krunicom u čast Božjega milosrđa te je stavljena na korice knjižice pod naslovom Krist, Kralj milosrđa.
Tako dakle povijest slike Milosrdnog Isusa, koja svoj početak ima u Plocku dana 22. veljače 1931. godine, svoj materijalizirani izgled dobiva u Vilniusu 1934. godine. A godine 1937. u Szewskoj ulici u Krakovu otisnute su prve sličice Milosrdnog Isusa s Krunicom u čast Božjega milosrđa. Ova ulica povezuje Glavni trg sa zaštitnim bedemom pa su taj dio grada ljudi nazvali Garbari, jer su u njemu bili mlinovi i kraljevske zgrade. Ove zgrade izgrađene su još u 16. stoljeću.
Iz istoga vremena potječu i zgrade pod „zajedničkim“ nazivom Kolegijata, a koje su 1910. godine preuređene i spojene u jednu na kojoj se nalazi kućni broj 22.
Naravno da nam i taj broj „govori“ i da je povezan sa slikom Milosrdnog Isusa; dakle nije ovo puka slučajnost (kako neki znaju reći), već je znakovito jer su baš u toj zgradi otisnute prve sličice Milosrdnog Isusa u svijetu.
Prizemlje ove zgrade s tiskarom knjiga i raznih molitvenika te skladištem nabožnih predmeta u najmu je imao tadašnji stanovnik Krakova, Josip Cebulski, koji nije samo tiskao sličice i knjižice vjerskog sadržaja, već je prodavao razne svete slike, kipove i druge nabožne predmete.
Njegovo je prezime – slično kao slikara Kazimierovskog i Hyłe – „upisano u povijest“ slike Milosrdnog Isusa, i to ne samo zbog spomenute tiskare i ostalih dobrih djela.
Naime, njegovu je tiskaru dana 27. rujna 1937. godine pohodila sama s. Faustina zajedno s poglavaricom samostana u Krakovu da vide otisnute primjerke sličica Milosrdnog Isusa i knjižicu s molitvama u čast Božjeg milosrđa naslovljenu Krist, Kralj Milosrđa.
Taj događaj sv. Faustina opisuje u Dnevniku pod brojem 1299.
Iz tiskare Josipa Cebulskoga, Faustina je otišla u crkvu Majke Božje (Marijacke) koja se nalazi na Glavnom trgu. Za vrijeme sv. Mise Isus joj je dao spoznati „kako će se velik broj duša spasiti po ovomu djelu“ (Dn 1300).
U pismu vlč. Mihaelu Sopoćku sv. Faustina piše: „Sličice nisu toliko lijepe kao što je lijepa ova velika slika. Ali nju uzimaju svi oni koje privlači milost Božja i tako tu sam Bog djeluje. Naša je Družba naručila puno ovih sličica. Majka Irena dijeli sličice, kao i knjižice, na sve strane. Dogovorile smo se da ćemo sličice dijeliti svima koji dođu na portu našeg samostana.“ (L 178)
Uz obljetnicu prvog tiskanja sličice Milosrdnog Isusa
Povodom 80. obljetnice (2017. godine) tiskanja prvih sličica Milosrdnoga Isusa u kolegijatskoj zgradi nadbiskup krakovski mons. Marek Jędraszewski blagoslovio je spomen ploču koja o tome svjedoči kao i o boravku sv. Faustine na tom mjestu.
Naglasio je kako je Krakov ovim činom postao bogatiji za još jedno mjesto više – vrlo važno mjesto – koje govori o „putovima sv. Faustine u ovom gradu“.
Istaknuo je dodatno kako se postavljanje ploče zbilo 28. rujna u 15 sati, dakle u danu i u vrijeme kada se na ulicama i trgovima gradova Poljske i svijeta održavala međunarodna akcija „Iskra milosrđa“ – molitva u čast Božjega milosrđa.
Dakle, prvo tiskanje sličica Milosrdnog Isusa zbilo se u spomenutoj tiskari Josipa Cebulskoga zalaganjem vlč. Mihaela Sopoćka, a danas ovu molitvu mole ljudi na svim jezicima svijeta i u najudaljenijim „zakutcima“ zemlje.
Velike i važne stvari započinju neprimjetno i skromno u svojoj sivoj svakodnevici. Najbolji primjer da je tome tako jesu život i misija sv. Faustine.
„Sve je počelo tako tiho i neprimjetno – svjedočila je generalna poglavarica Družbe s. Petra Kowalczyk – najprije u tišini samostana u kojem se Isus objavio s. Faustini i dao joj poruku o Božjem milosrđu; tri godine kasnije u maloj slikarskoj radionici u Vilniusu u kojoj je naslikana prva slika Milosrdnog Isusa, zatim u drugoj slikarskoj radionici u kojoj nastaju njezine kopije, da bi na kraju u malenoj tiskari u Krakovu bile otisnute prve sličice koje su ubrzo obišle cijeli svijet.“
Nakon njezine smrti, bez radija, televizije i interneta – vijest o slici doprla je u sve kutke svijeta. Danas ne postoji država ili regija za koju bi se moglo reći: ne znamo ništa o tome. Naprotiv. Ljudi poznaju sliku Milosrdnog Isusa i mole Krunicu Božjega milosrđa.
„I dobro je da se baš ovdje postavlja ploča koja o tome govori, govori o vrlo važnoj stvari tj. tiskanju prve sličice Milosrdnog Isusa“ – kako je naglasio zamjenik gradonačelnika Krakova Andrzej Kulig.
Szewska ulica je jedna od najprometnijih ulica grada Krakova, ulica kojom svakodnevno prolazi mnoštvo ljudi. Ova će ploča – umjetnički rad Piotra Idzija – govoriti stanovnicima grada i ostalim namjernicima da se baš iz kraljevskog grada Krakova, zahvaljujući tiskanju sličica Milosrdnog Isusa, počela velikom brzinom po svijetu širiti tako važna poruka – poruka o Božjem milosrđu.
s. M. Elżbieta Siepak, ZMBM
Orędzie miłosierdzia, 2018.; 105, str. 8/9
s poljskog preveo p. Andrzej Wośko, SCJ,
koordinator Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa
lektura: Marija Vuković