Božić je uvijek bilo vrijeme posebne, duhovne povezanosti Faustine sa Svetom Obitelji. Nikada nije imala osjećaj da bi je izvanjski svijet ometao u pripravi za blagdan. Godine 1934. je zapisala:
„Badnjak. Rano za vrijeme sv. Mise osjećala sam blizinu Božju i duh je moj nesvjesno uronio u Boga. Tada sam čula ove riječi: Ti si mi milo boravište, moj Duh odmara u tebi. Nakon tih riječi osjetila sam Gospodinov pogleda u dubini svoga srca. Vidjevši svoju bijedu, ponizila sam se u duhu i divila velikom Božjem milosrđu po kojem se najuzvišeniji Gospodin spušta takvoj bijedi. (…) Čitav dan na poseban sam način osjećala Božju blizinu. Iako mi dnevne obveze nisu dopuštale ni za trenutak otići u kapelici, ipak ne bijaše ni časa u kojem nisam bila sjedinjena s Bogom. Osjećala sam Ga u sebi na osjetilan način više nego ikada ranije. (Dn 346)
Svake godine u vrijeme Božića s. Faustina primala je od Isusa objavu, koje bi se odnosile na jednu ili na više njoj bliskih osoba. Bile su to uvijek riječi pune ljubavi i brige za tu osobu. Tako se u „tajnici Božjega milosrđa“ formirala jaka svijest da Bog svakoga čovjeka cijeni vrlo visoko, bez obzira na to, koliko je grješan.
Ova jednostavna djevojka imala je dar shvaćanja dubokih istina vjere. Svake godine imala je viđenje u vrijeme ponoćke. Godine 1934. opisivala je svoj susret s Isusom: „Za vrijeme prinosa darova vidjela sam Isusa na oltaru u nestvarnoj ljepoti. Dijete je čitavo vrijeme gledalo sve oko sebe pružajući ručice. U vrijeme pretvorbe – Dijete nije gledalo u kapelicu već u nebo, a nakon pretvorbe ponovo je gledalo na nas, ali nakratko jer, kao i obično, svećenik ga je prelomio i pojeo. Imalo je bijeli pojas. Drugi dan sam vidjela to isto, a tako i treći. Radost koju sam osjećala u duši teško je izraziti. To se viđenje ponovilo za vrijeme svih triju sv. Misa.“ (Dn 347).
Navedeni odlomak u prvom se trenutku čini zapanjujuć. Sveta Faustina ipak, kako piše, osjeća radost, jer je svjesna da je to baš Isus došao: da nas otkupi, polažući sebe za žrtvu, da bi nam se potom darivao u Pričesti.
Na Badnjak s. Faustina imala je običaj lomiti i dijeliti neposvećenu hostiju -„kruh“ i moliti za svoje bližnje koje su bili daleko. U Dnevniku čitamo zapis iz 1935. godine: „Prije večere ušla sam na trenutak u kapelicu kako bih, do nogu Isusovih, podijelila božićnu hostiju s onima koji su daleko i koje Isusu jako voli, a kojim dugujem veliku zahvalnost. (riječ je o običaju poljskog naroda koji lomeći na sam Badnjak neposvećene hostije međusobno praštaju sve što nije bilo dobro kroz minulu godinu, bilj. p. AW). Kada sam, u duhu, lomila božićnu hostiju s određenom osobom, u duši sam čula ove riječi: Njegovo mi je srce nebo na zemlji. (Dn 574).
Vizija, koju je s. Faustina primila u vrijeme Polnoćke, donijela joj je veliku radost: „Za vrijeme sv. Mise ponovo sam vidjela maleno Dijete Isusa, neizmjerno lijepo, kako radosno pruža ručice prema meni. Nakon sv. Pričesti čula sam ove riječi: Ja sam uvijek u tvome srcu, ne samo kada me primaš u sv. Pričesti – uvijek. (Dn 575).
U daljnjem tekstu čitamo odgovor koji je Isus uputio s. Faustini, na njezino uzbuđeno pitanje, zašto je On Gospodar „ostavio svoje prijestolje“ da bi prebivao među ljudima: „Kćeri moja, ljubav me dovela i ljubav me drži. Kćeri moja, o, kada bi znala koliko veliku zaslugu i nagradu ima jedna čin čiste ljubavi prema meni, umrla bi od radosti. To ti govorim stoga da bi se neprestano sjedinjavala sa mnom po ljubavi jer je to svrha života tvoje duše. Taj čin je čin volje. Znaj ovo – čista je duša ponizna. Kada se ponižavaš i sagorijevaš pred mojim veličanstvom, tada te pohodim svojim milostima, koristim svoju svemoć da bih tebe uzvisio“. (Dn 576).
Učimo od Isusa, da je ljubav odluka, čin volje. Tada razumijemo smisao ljubavi unatoč raznim preprekama i poteškoćama, emocionalnoj suhoći i osjećaju duhovne praznine.
Opis Ponoćke iz 1936. godine svjedoči o velikoj blizini i dubokom odnosu s. Faustine sa Svetom Obitelji: „Časak prije pretvorbe vidjela sam Majku i malenog=a Isusa i starog Djedicu (sv. Josipa, bilj. p. AW). Presveta mi je Majka rekla ove riječi: ‘Kćeri moj, Faustino, evo ti dajem najdraže Blago’ – i dala mi malenog Isusa. Kada sam uzela Isusa na ruke, moja je duša doživjela tako neshvatljivu radost da to nisam u stanju opisati“. (Dn 846)
U njzinim zapisima, koje je u svome Dnevniku unijela godinu kasnije, nalazimo vrijedne upute koje se tiču stava koji bi vjernik trebao imati da bi shvatio koje planove Bog za njega ima:
„Badnjak. Nakon svete Pričesti Majka Božja dala mi je spoznati brigu koju je u Svom srcu osjećala za Sina Božjega. No ta je briga bila ispunjena miomirisom predanja Božjoj volji da bih je radije nazvala milinom nego brigom. Shvatila sam kako moja duša treba prihvaćati Božju volju. Šteta što to ne znam opisati onako kako sam to spoznala. Čitav dan je duša bila u velikoj sabranosti i ništa je nije moglo omesti, ni obveze, ni razgovori sa svjetovnim osobama“. (Dn 1437).
Božić godine 1937. godine bio je zadnji u njezinom životu. Bila je već jako bolesna. U listopadu 1938. godine umrla je od tuberkuloze pluća. Zadnji zemaljski trenuci bili su za nju vrijeme, u kojem je bila vrlo svjesna tajanstvene povezanosti i odgovornosti, kakve znaju biti između ljudskih duša:
„Prije večere ušla sam na trenutak u kapelicu kako bih u duhu podijelila božićnu hostiju s onima koje volim i koji su daleko, ali su blizu srcu mome. Prvo sam uronila u duboku molitvu i molila Gospodina milost za njih, a kasnije za svaku osobu pojedinačno. Isus mi je dao spoznaju da mu se to jako sviđa i moju je dušu ispunila još veća radost što Bog posebno voli one koje i mi volimo“. (Dn 1438)
„U tom blagdanskom vremenu osjetila sam da neke duše mole za mene. Radujem se da već ovdje na zemlji postoji takva duhovna povezanost i spoznanja. O moj Isuse, za sve neka Ti je čast i slava.“ (Dn 1444).
Te je godine s. Faustine bila preslaba za sudjelovanje u zajedničkom slavlju Božića. Unatoč tome, kako je sama pisala, velika božićna radost nije ju napustila niti na tren. Ta je radost bila čudesnim darom Novorođenoga Isusa.
Agata Firlej (Ljubite jedni druge, br. 3 /2004)
Usp. Miłosierdzie Boże – Adonai.pl
s poljskog je preveo p. Andrzej Wośko, SCJ,
koordinator Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa