Euharistijska čuda (2): Sokółka – poljski Lanciano

U listopadu 2008., u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u poljskom mjestu Sokółka, zbio se čudesan događaj. Posvećena Hostija promijenila se u ljudsko srčano mišićno tkivo, koje živi, ali i neizmjerno trpi, u srce koje je u stanju agonije.

Promjena Hostije

U nedjelju, 12. listopada 2008. godine, u spomenutoj župnoj crkvi u 8.30 sati sv. Misu služio je vlč. Filip Zdrowski. Vlč. Jacek Ingielewicz došao mu je pomoći pričešćivati i u jednom mu je trenutku, bez da je primijetio, Hostija pala na stepenicu uz oltar. Uočila je to jedna žena koja je klečala u blizini. Odmah je upozorila vlč. Jaceka i on ju je isti tren podigao s poda. Vidjevši da je Hostija uprljana položio ju je u vasculum, malu posudicu s vodom koja stoji uz tabernakul (vasculum služi svećenicima za pranje prstiju nakon podjele sv. Pričesti).

s. Julia Dubowska

Po završetku Mise sakristanka s. Julia Dubowska donijela je vasculum s Hostijom u sakristiju, i sve što je u njemu bilo prelila u drugu posudu koju je potom zatvorila u sef. Ključ od sefa imali su jedino ona i župnik, vlč. Stanisław Gniedziejko. Važno je napomenuti činjenicu da je s. Julija pripadnica Družbe služavki Euharistijskog Isusa, čija je karizma širenje štovanja Isusa prisutnog u Presvetom Sakramentu.

Sestra Julija se po prvi put u životu susrela s ovakvom situacijom. Svakodnevno je pogledavala u posudu s vodom i provjeravala je li se posvećena Hostija već rastopila. U pravilu se to trebalo dogoditi već nakon nekoliko dana. Mislila je da će i u ovom slučaju biti jednako tako. Dana 19. listopada oko 8 sati ujutro, kada je s. Julia otvorila sef u sakristiji osjetila je miris kruha. Pomislila je tada kako se Hostija već potpuno rastopila i da će sadržaj vasculuma moći preliti u za to određen otvor smješten pod oltarom. Kada je pogledala u posudu zanijemila je od zaprepaštenja. Vidjela je Hostiju i u njenoj sredini nešto što joj se učinilo kao živi, krvavi komadić tkiva veličine između 0,5 i 1 centimetra. Kako su pokazala kasnija znanstvena ispitivanja bio je to uistinu mišić živog, ljudskog srca koje trpi, koje je u agoniji, pred sam srčani udar. Sestra Julija je s neizmjernim čuđenjem, ali i s iznimnim poštovanjem gledala u tu nadnaravnu pojavu. Priznala je kako se osjećala poput Mojsija dok je gledao u gorući grm u pustinji. Vlč. Filip Zdrodowski opazio je kako je s. Julija dulje vrijeme stajala kao ukopana dok je razmatrala promijenjenu Hostiju. Pošao je k njoj i upitao je što se događa. Tada je s. Julija objasnila što drži u svojim rukama i kako se posvećena Hostija tamo našla. Potom je položila posudu na stol kako bi župnik, zajedno s ostalim svećenicima koji su bili u sakristiji, mogao vidjeti promjenu na Hostiji.

Vlč. Stanisław Gniedziejko, rektor župe sv. Antuna Padovanskog u Sokółki

Župnik Stanisław Gniedziejko se sjeća kako je bio šokiran kada je na bijeloj Hostiji vidio krvavo crveno tkivo. Kaže kako je, gledajući izbliza ovu krvavu tvar u Hostiji, ona izgledala kao komadić mesa, kao kakvo živo zakrvavljeno tkivo.

Nitko nije dovodio u sumnju da je riječ o posvećenoj Hostiji u kojoj je uistinu prisutan Uskrsli Krist u svojoj slavnoj ljudskoj naravi. Počeli su si postavljati pitanja nije li možda ta crvena supstanca koja se pojavila na Hostiji rezultat nekih prirodih procesa ili pak natprirodni znak po kojem Krist želi svima poručiti nešto iznimno važno. Župnik je odmah upozorio da se ne smije bagatelizirati ta tajanstvena pojava i istog je dana o svemu izvijestio Njegovu Ekscelenciju, oca nadbiskupa Edwarda Ozorowskog. Ubrzo je otac nadbiskup došao u Sokołku. Pogledao je promijenjenu Hostiju i odredio da je se osigura i da se pomno prati što će se s njom dalje događati.

Dana 29. listopada, posuda s Hostijom prenesena je u tabernakul u kapelicu Božjeg milosrđa u župnom dvoru. Sljedećeg dana, na nadbiskupovu zamolbu, župnik je izvadio Hostiju iz vode i položio je na bijeli korporal koji je zatim stavio u kustodij te je u njemu pohranio u svetohranište. Ubrzo se Hosija „stopila“ – crvenkastosmećkasta krvava supstanca nekako se „sjedinila“ s korporalom i tako stoji do danas. Kroz tri godine Hostija je bila čuvana u kapelici. Tek je 2. listopada 2011. svečano prenesena u župnu crkvu i izložena na cjelodnevno klanjanje u kapelici Majke Božje, Kraljice sv. Krunice.

Ekspertiza dvoje glasovitih znanstvenika

Dana 5. siječnja 2009., prema nadbiskupovoj odluci Biskupska kurija u Białystoku uputila je pismo prof. dr. Mariji Sobaniec-Łotowskoj i prof. dr. Stanisławu Sulkowskom s Medicinskog fakulteta u Białystoku sa zamolbom za znanstvenom ekspertizom „uzorka koji je povezan s Pričešću, a koji se čuva u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Sokołki“. Također ih se moli da prema ovom pristupe kao prema „iznimno ozbiljnoj stvari, koja zahtijeva žurnost i diskreciju“. Treba istaknuti kako su profesori Sobaniec-Łotowska i Sulkowski istaknuti znanstvenici, poznati ne samo u domovini već i izvan nje. Histopatološkom dijagnostikom bave se preko 30 godina, specijalisti su najvišeg ranga na tom području s velikim znanstvenim opusom. Zaposleni su u zasebnim organizacijskim jedinicama na Medicinskom fakultetu u Białystoku – na Odjelu zdravstvene patomorfologije i Odjelu opće patomorfologije.

Dana 7. siječnja 2009., prof. Maria Sobaniec-Łotowska uputila se u Sokółku i u prisutnosti posebne komisije uzela uzorak za ispitivanje tajanstvene supstance koja se pojavila na Hostiji. „U trenutku uzimanja uzorka – svjedoči prof. Sobaniec-Łotowska – nije bilo poznato o kakvom je materijalu riječ. Odvojila sam maleni komadić. Bio je smećkaste boje i sljubljen s ulomkom Presvete Hostije koja je preostala.“

Prof. Maria Sobaniec-Łotowska i Stanisław Sulkowski dali su odvojene histopatološke nalaze uzetog uzorka s promijenjene Hostije, pridržavajući se svih znanstvenih zakonitosti pri čemu su morfološke nalaze vrlo detaljno opisali i fotografirali. Znanstvenici su prilikom ispitivanja koristili suvremene mikroskope: svjetlosni i transmisijski elektronski mikroskop.

Nalazi dviju zasebnih i neovisnih ekspertiza potpuno se podudaraju i kod znanstvenika su izazavali veliko čuđenje. Pokazalo se da je tajanstvena supstanca u koju se promijenio djelić Presvete Hostije, s potpunom sigurnošću mišićno srčano tkivo čovjeka, koje je uz to živo, koje neizmjerno trpi i koje je u stanju agonije, kao pred srčani udar.

Prof. Maria Sobaniec-Łotowska pojašnjava: „U tom malom uzorku koji smo ispitivali ustvrdili smo prisutnost brojnih karakterističnih morfoloških pokazatelja koji ukazuju da je riječ o srčanom mišićnom tkivu. Jedan od takvih pokazatelja je pojava segmentacije, tj. oštećenje vlakana srčanog mišića i pojava fragmentacije. Oštećenja su uočljiva kao brojna, sitna puknuća, kao zarezotine nožem. Takve promjene nastaju jedino na vlaknima žive osobe i odraz su brzih grčeva srčanog mišića pred samu smrt, u trenutku agonije. Drugi važan dokaz za to da je ispitivani materijal srčano mišićno tkivo jest glavni središnji položaj staničnih jezgri promatranih vlakana koji je karakterističan za taj mišić. Na nekim vlaknima pronašli smo i slike koje odgovaraju mišiću u kontrakciji. Kod ispitivanja transmisijskim elektronskim mikroskopom bili su uočljivi obrisi zalizaka i snop nježnih mikrofibrilnih vlakana. Sumirajući provedena ispitivanja u protokolu koji smo poslali nadbiskupskoj kuriji napisali smo: ‘Materijal koji nam je poslan na ocjenu (…) ukazuje da je riječ o srčanom mišićnom tkivu, i u najmanju ruku od svih živih organizama najviše mu nalikuje.’ I prema našem mišljenju važno je da materijal koji smo analizirali u cijelosti predstavlja to tkivo.“

Prof. Stanisław Sulkowski ističe kako se „materija od koje se radi Hostija, u dodiru s vodom brzo otapa. Međutim, Presveta Hostija iz Sokołke ne podliježe raspadanju iz razloga koji znanosti ostaju potpuno nejasni. A ono što najviše začuđuje je činjenica da se središnji dio Hostije promijenio u srčani mišić koji s ostatkom bijele Hostije tvori nedjeljivu strukturu.“

Mikroskopske fotografije su empirijski, znanstveni dokaz da apsolutno nitko od ljudi ne bi bio u stanju na takav način međusobno povezati te dvije strukture: srčano mišićno tkivo i kruh! Čak ni znanstvenici kojima je na raspolaganju najsuvremenija tehnologija nisu u stanju takvo što učiniti. Fragment Hostije je tijesno sjedinjen s vlaknima ljudskog srčanog mišića i oni se međusobno prožimaju. To u potpunosti isključuje bilo kakvu mogućnost ljudske ingerencije.

Pfor. Maria Sobaniec-Łotowska ističe činjenicu da je ta „neobična, tajanstvena pojava prožimanja materije bijele Hostije s vlaknima ljudskog srčanog mišića bila promatrana, ispitivana i fotografirana pomoću svjetlosnog i transmisijskog elektronskog mikroskopa. Oni isključuju bilo kakav ljudski zahvat. Potrebno je ukazati na još jednu neobičnu pojavu – a to je da je Hostija kroz dulje vrijeme stajala u vodi, a nakon što je izvađena iz vode položena je na korporal. U provedenim ispitivanjima nisu zamijećene promjene koje su trebale nastati kao posljedica dugog stajanja srčanog mišićnog tkiva u vodi. U duhu empirijskih znanstvenih ispitivanja nismo u stanju objasniti tu činjenicu. To su bila nesumnjivo najvažnija ispitivanja koja sam provela u svom životu. Njihovi nalazi bili su za mene šokantni – ukazali su na nadnaravnu pojavu koju sa znanstvenog stajališta apsolutno nije moguće protumačiti.“

U duhu razultata tih znanstvenih ispitivanja svaki neopterećeni, razuman čovjek može izvući jasan zaključak o natprirodnom karakteru neobične promjene dijela Hostije u ljudsko srčano mišićno tkivo koje se nalazi u stanju agonije.

Dovođenje u sumnju znanstvenih činjenica

Liberalni i ljevičarski mediji nastojali su dovesti u pitanje rezultate patomorfoloških ispitivanja Hostije iz Sokołke koje je provelo dvoje glasovitih znanstvenika. Mediji su se pozivali na ocjene i komentare pseudoeksperata koji nisu imali nikakav meritoran stav kako bi kompetentno govorili o tim  ispitivanjima. Tako je, primjerice, jedan od njih tvrdio da „to nije čudo, već čista biologija“. Drugi je naglašavao da se tu radi o bakterijama serratia mercescens koje su odgovorne za crvenu boju na Hostiji. Usudio se ocijeniti tu Pojavu mada je sam nije vidio, sam nije ispitivao čudesnu promjenu Hostije, a nije niti čitao dokumentaciju ekspertize. Takav stav nije samo zapreka znanstvenoj objektivnosti, već i uvreda zdravorazumskoj logici te kršenje elementarnih pravila znanstvene etike. Tim više, kako to naglašavaju prof. Salkowski i Sobaniec-Łotowska: „nijedna znanosti poznata bakterija ne stvara strukturu tkiva, a tim više nije u stanju načiniti tkivo sa značajkama ljudskog srčanog mišića, a upravo prisutnost takvog tkiva smo utvrdili u Hostiji.“ To je potvrda objektivne i neosporne činjenice. Nažalost, neki, vodeći se ideloškim mjerilima, odbacuju činjenicu koja dovodi u pitanje njihove ideološke stavove. Tada njihova mišljenja nisu objektivna, nisu znanstvene tvrdnje, već čista ideologija i lažna propaganda.

Pojavili su se također i drugi s apsurdnim optužbama. Skupina tzv. racionalista podnijela je Tužilaštvu tužbu za zločin jer je od znanstvenika ispitani uzorak ukazivao na to da je tkivo dio srčanog mišića umirućeg čovjeka!? Tužilaštvo je izvršilo određene istražne radnje no moralo je brzo odustati zbog „nedostatka bilo kakvih dokaza“. Ateisti koji odbacuju objektivne činjenice ponašaju se neracionalno. Zatvoreni su na spoznaju istine iz jednostavnog razloga: na stvarnost koja ih okružuje stavljaju ideološku brnjicu odnosno smatraju apsolutom svoju iracionalnu sigurnost da postoji jedino ono što je moguće spoznati umom – dakle uvjerenje da Bog sigurno ne postoji kao niti duhovni svijet. Kada se ipak pojave nepobitne i očite činjenice kao primjerice one u Sokołki, koje dovode u pitanje njihove ideološke stavove, tada, usprkos činjenicama, ti sami „racionalisti“ daju smiješna, iracionalna tumačenja tih činjenica.

Rezultati istraživanja patomorfoloških promjena Hostije iz Sokołke u ljudsko Tijelo predani su Metropolitskoj kuriji u Białystoku 21. siječnja 2009. Iz njih jednoznačno proizlazi da se djelić posvećene Hostije promijenio u mišić ljudskog srca koje proživljava agoniju. Struktura vlakana srčanog mišića i struktura kruha tako su snažno međusobno sjedinjene da je u potpunosti isključena bilo kakva intervencija od strane čovjeka.

Prof. Stanisław Sulkowski i prof. Maria Sobaniec-Łotowska ne kriju da su vjernici. Kao znanstvenici imaju osobitu svijest o nevjerojatnoj složenosti i smislu kako makro- tako i mikrokozmosa. Svjesni su da ništa ne može biti igrom slučaja i dolaze do logičnog zaključka – do priznanja postojanja Najviše Inteligencije – Boga u Presvetom Trojstvu. Istovremeno se i odbacivanje vjere u Boga upire u vjeri – ali takvoj koja odbacuje očite i logičke zaključke koji proizlaze iz spoznaje svijeta koji nas okružuje i iskustava povezanih sa životom, smrću i uskrsnućem Kristovim i s poviješću Katoličke Crkve i životom svetih.

Prof. Maria Sobaniec-Łotowska i prof. Stanisłav Sulkovski nisu se vodili svojom vjerom kod ispitivanja uzorka Hostije, već su ekspertizu proveli u skladu sa znanstvenom metodologijom ispitivanja koju su detaljno dokumetirali brojnim fotografijama.

Dana 4. studenog 2009., prof. Sulkovski i prof. Sobaniec-Łotowska dali su izjavu u kojoj još jednom potvrđuju rezultate ispitivanja uzorka Hostije na kojoj je došlo do promjene i izražavaju „duboko žaljenje zbog dovođenja u zabludu javnog mnijenja kroz predstavljanje hipotetskih mogućnosti pseudoznanstvenog objašnjenja pojave koju smo ispitivali, osobito od strane osoba koje ne poznaju obim provedenih ispitivanja, koje nemaju pristup promatranom materijalu i dokumentaciji i koje često ne posjeduju čak niti elementarno znanje o provedenim i primijenjenim tehnikama ispitivanja.“

Promjena posvećene Hostije u mišić ljudskog srca u stanju agonije znak je koji nas sve poziva na obraćenje, na svijest da se uistinu za vrijeme svake sv. Mise uprisutnjuje muka, smrt i uskrsnuće Isusa Krista, znak da je u posvećnoj Hostiji prisutan Bog u svom slavnom, uskrslom čovještvu, kako bi nam dao samog sebe i bio „lijek protiv smrti“.

Mieczysław Piotrowski, TChr
Ljubite jedni druge God. XII (2013), str. 22-25 prema: Miłujcie się 3/2012, 3-6

prijevod s poljskog: Jelena Vuković