Euharistijska čuda: Sokółka – Kristova ozdravljujuća snaga

Isus,koji je neprestano prisutan u Euharistiji, poziva svakoga od nas da mu dolazimo sa svim svojim problemima: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ (Mt 11, 28)

Za susret s Isusom potrebno je najprije vjerovati u njegovu stvarnu prisutnost u Euharistiji. Euharistijsko čudo u Sokołki predstavlja snažan Božji glas koji svakoga od nas poziva da posvijestimo kako je Euharistija najdragocjeniji i najveći dar koji posjedujemo, jer je ona sâm uskrsli Gospodin u prinosu „samoga sebe, u svojoj osobi u njezinu svetom čovještvu, i u daru njegova otkupiteljskog djela“. (EE 11)

Ozdravljenja u Sokołki

U župi sv. Antuna u Sokołki stalno je izložen Presveti Oltarski Sakrament. Vjernici mogu dolaziti k Isusu za vrijeme sv. Mise i za vrijeme klanjanja i iznijeti mu svoje boli, radosti i probleme. Tek kada čovjek počne uklanjati sa svoga srca barijere i zapreke koje sprečavaju djelovanje svemoćne Kristove ljubavi, tek tada će on moći djelovati u njegovu životu i čudesno ozdravljati njegovu dušu i tijelo.

U župnom arhivu u Sokołki već se nalazi velik broj dokumentiranih svjedočanstava čudesnih ozdravljenja. Odabrao sam neka od njih ovdje za prikaz.

U Sokołku je došla žena iz Švedske koja je strašno trpjela uslijed uznapredovanog karcinoma. U molitvi pred Presvetim Sakramentom povjerila je Isusu čitavu svoju bol, sve svoje strahove. U sakramentu ispovijedi posve se uronila u ocean Božjeg milosrđa priznajući Isusu sve svoje grijehe. Dala je služiti sv. Misu na nakanu za ozdravljenje u kojoj je predala svu sebe u njegovo vlasništvo. Nakon Euharistije dugo je i žarko molila Isusa u Presvetom Sakramentu. Nakon nekoliko dana nesnosna bol počela je postupno jenjavati dok u konačnici nije potpuno nestala. Posebna liječnička ispitivanja pokazala su da je žena potpuno ozdravila – karcinomu više nije bilo ni traga.

Postoji i medicinska dokumentacija čudesnog ozdravljenja malenog djeteta, Jakuba Rapiera. Imao je vrlo tešku bolest, tzv. Aspergerov sindrom. Jakubova baka naručila je Misu na nakanu za dječakovo ozdravljenje koja je služena 29. srpnja 2011. u Sokołki. Ubrzo nakon te Mise roditelji su primijetili da su kod malenog Jakuba nestali svi simptomi bolesti. Liječnička ispitivanja potvrdila su da je dječak potpuno ozdravio. Roditeljima, baki i djedu bilo je posve jasno da je to bilo čudo djelovanja Kristove ozdravljujuće snage u Euharistiji.

Gospodin Isus prisutan u Euharistiji čini nevjerojatne stvari u životima onih koji mu se potpuno povjere, odričući se bilo kakve navezanosti na grijeh. Ako iz svog srca počnemo uklanjati sve prepreke tada Krist ozdravljujućom snagom svoje ljubavi prvo čini ono najvažnije – ozdravlja duh, a ako smatra potrebnim onda ozdravlja i bolesti našeg tijela. U arhivi se, među ostalim, nalazi i dokumentacija o čudesnom ozdravljenju 25-godišnje Anne Jazurek u srpnju 2011. godine od uznapredovale bolesti karcinoma dojke, potom mlade učenice Justine Popowcak koja je također bolovala od karcinoma. Liječnici se slažu kako s medicinskog stajališta nisu u stanju objasniti ta ozdravljenja.

Isusu koji je s nama u Euharistiji ništa nije nemoguće!

U kolovozu 2011., nedaleko Sokołke, na odlagalištu smeća dogodila se strašna nesreća. Jacek Dębko, djelatnik gradske čistoće, bio je zahvaćen drobilicom koja je tlačila smeće. Lubanja mu je bila smrskana. Kada je Jacek dovežen u mjesnu bolnicu liječnici mu nisu davali ni najmanju šansu za preživljavanje. Vlč. Staniław Gniedziejko, župnik župe sv. Antuna, potaknuo je tada obitelj na bezgranično pouzdanje u Krista, da pristupe sakramentu ispovijedi i svoju bol predaju Isusu, da sudjeluju u sv. Misi i da se zadrže u molitvi pred Isusom prisutnim u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Ozdravljujuće djelovanje Kristove ljubavi bilo je trenutno – dogodilo se čudo: pacijent smrskane glave potpuno je ozdravio.

Medicinska dokumentacija o tom nesvakidašnjem ozdravljenju nalazi se u župnom arhivu u Sokołki.

Ipak najvažnija su ona duhovna ozdravljenja koja Isus prisutan u Euharistiji čini u Sokołki – a to su obraćenja, oslobođenja od različitih ovisnosti i radikalno odbacivanje života u grijehu.

Poziv na obraćenje

Euharistijsko čudo u Sokołki je poziv upućen svima nama da shvatimo da je u svakoj crkvi u kojoj se nalazi svetohranište i kod svake sv. Mise u Euharistiji prisutan živi, uskrsli Krist koji želi ozdraviti naš duh i naše tijelo i voditi nas ravno put Neba. Treba dakle dolaziti Isusu, sudjelovati u žrtvi sv. Mise, klanjati mu se u Presvetom Sakramentu. „Kako je divno zadržati se s Njim – piše bl. Ivan Pavao II. – i poput ljubljenog učenika nasloniti glavu na njegove grudi (usp. Iv 13, 25), osjetiti dodir neizmjerne ljubavi njegova Presvetog Srca. Ako se kršćanstvo treba razlikovati u našim vremenima prije svega ‘umijećem molitve’, kako ne osjećati obnovljenu potrebu dužeg zadržavanja pred Kristom prisutnim u Presvetom Sakramentu – u duhovnom razgovoru, u tihoj adoraciji u stavu punom ljubavi? O, koliko sam puta, moja draga braćo i sestre, to iskusio i primio zahvaljujući tome snagu, utjehu i potporu!“ (EE 25)

Krist će moći pristupiti našem srcu kako bi ozdravio naše duše i tijela, tek onda kada s iskrenim žaljem i snažnom željom popraviti se, priznamo sve naše grijehe u sakramentu Božjeg milosrđa. Kada Isus učini čudo oproštenja svih grijeha tada će nas u otajstvu Euharistije moći ozdraviti svojom ljubavlju.

Pristupanje sv. Pričesti je najpotpunije sjedinjenje s osobom Uskrslog Krista koji nas želi ozdraviti na duši i na tijelu. Sjedinjenje, pak, izostaje ako čovjek ustraje u stanju teškog grijeha. Zato nas Bogu upozorava: „Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi.“ (1 Kor 11, 28-30) Blaženi Ivan Pavao II. u enciklici o Euharistiji, citirajući  sv. Ivana Krizostoma, poziva: „Također i ja uzdižem glas, molim, prosim i zaklinjem da se ne približavate tom svetom Stolu nečiste i ukaljane savjesti. Takvo pristupanje, pa da se i tisuću puta dotaknemo Kristova Tijela, nikada se neće moći nazvati Pričest, već, osudom, nemirom i povećanjem kazne.“ Slijedeći tu liniju čitamo u Katekizmu Katoličke Crkve: „Ako je tko svjestan teškog grijeha, prije pristupanja Pričesti treba pristupiti sakramentu pomirenja“ (…). Ako, dakle, kršćanin na savjesti osjeća breme teškog grijeha da bi mogao steći udio u euharistijskoj žrtvi, obvezuje se na put pokore po sakramentu pomirenja.“ (EE 36)

Bogu je sve moguće“ (Mk 10, 27)

Nedavno sam sreo doktora medicine koji mi je ispričao na koji način liječi svoje pacijente. Prije nego preporuči farmakološko liječenje, u vrijeme uzimanja anamneze, preporučuje pacijentima uspostavljanje osobnog kontakta s Bogom. Potiče ih oprostiti svima, da nikome ništa ne zamjeraju, da se ostave svih okultnih praksi, a prije svega prestati sa samosažalijevanjem i predbacivanjem Bogu zbog bolesti te da, upravo supratno, zahvaljuju Bogu za to iskustvo predajući mu svoje trpljenje i bolest. Nadalje preporučuje pacijentima da pođu na sv. Ispovijed, priznaju Kristu sve grijehe, da se pokaju, da se odluče popraviti i prime ga u svetoj Pričesti.

Taj mi je liječnik pokazao i liječničku dokumentaciju koja svjedoči o spektakularnim ozdravljenjima od neizlječivih bolesti mnogih njegovih pacijenata koji su prekinuli s grijehom i koji su se pomirili s Bogom, oslobađajući se svih blokada koje su onemogućavale djelovanje Božje ozdravljujuće ljubavi. Vidio sam rezultate pretraga i rendgenske snimke prije i nakon ozdravljenja bolesnih osoba u posljednjem stadiju bolesti karcinoma koja je potpuno nestala. Vidio sam medicinsku dokumentaciju jednog pacijenta koja svjedoči o nevjerojatnoj činjenici rasta jednog plućnog krila koje je nekoliko godina ranije bilo odstranjeno, te dokumentaciju drugog pacijenta koja je pokazivala obnavljanje moždane kore. Vidio sam i brojne druge slučajeve čudesnih ozdravljenja koja su znanstveno neobjašnjiva.

Bogu ništa nije nemoguće. Treba znati da su fizička ozdravljanja samo vanjski znak onoga što je najvažnije, naime, duhovno ozdravljenje.

Ako odbacimo i zamrzimo svaki grijeh, oprostimo sve svima i predamo se milosrdnom Bogu u potpunosti, tada ćemo sigurno biti duhovno ozdravljeni, vraćamo se na put izbavljenja. Tada Krist može ozdraviti i naše tijelo čineći to i kao znak za druge i potvrdu kako je najvažnije duhovno ozdravljenje, oslobođenje od nevolje grijeha i vlasti sotone. Gospodin ne ozdravlja kod svakoga tijelo, ali svima ozdravlja duh ako mu se to dopusti. Neke ljude poziva na posebno poslanje – ostavlja im bolest tijela kako bi se mogli s njim sjediniti u njegovu trpljenju za obraćenje i otkupljenje najvećih grešnika.

Gospodin Isus umro je i uskrsnuo za sve nas i obasiplje nas svojim neizmjernim milosrđem. Najveći grešnici imaju najveće pravo na njegovo milosrđe. Spasiti se neće jedino oni koji preziru i odbacuju njegovo milosrđe.

Kako bi se prepustili Kristovom liječenju potrebno je najprije u sakramentu Ispovijedi priznati sve svoje grijehe, a nakon primanja sv. Pričesti prikazati Kristu čitav svoj život kako bi on postao jedini naš Gospodin i najveća ljubav našega života. Potom je potrebno radikalno promijeniti svoje grješne navike i ovisnosti. Kako bi se to moglo ostvariti potrebno je načiniti raspored dnevnih aktivnosti u kojem će biti predviđeno vrijeme za molitvu, rad i odmor. Ako se radi o svakodnevnoj molitvi u nju bi trebala biti uključena desetica Gospine krunice, Krunica Božjeg milosrđa i čitanje ulomka iz Svetog Pisma. Ako je moguće, potičem na svakodnevnu sv. Misu i klanjanje Presvetom Sakramentu. Temelj na koji je potrebno obratiti pozornost je briga da se stalno bude u stanju milosti posvetne, jer ustrajnost u smrtnom grijehu je najtragičnija duhovna situacija koja čovjeka može snaći. Dakle u nama treba biti neprestano prisutna svijest i potreba da nakon učinjenog teškog grijeha pristupiti sakramentu sv. Ispovijedi.

Mieczysław Piotrowski, TChr
Ljubite jedni druge, God. XII(2013), str. 26-28 prema: Miłujcie się, 3/2012, 10-13

prijevod s poljskog: Jelena Vuković