„Njihova krv ispovijeda Krista. Prisjećajući se ove braće koja su podnijela smrt priznajući Krista, molim, da se uzajamno potičemo na daljnji hod putem ovoga ekumenizma koji nam daje utjehu – ekumenizma krvi. Mučenici pripadaju svim kršćanima.” (papa Franjo)
Zašto su ubijeni?
U Libiji 11. veljače 2015. godine, džihadisti su izvršili strašan pokolj. Oteli su 21 koptskog kršćanina i pogubili ih na plaži. Služeći za njih sv. Misu, 17. veljače 2015., sveti otac Franjo je istaknuo: „Ubijeni su samo zbog toga što su kršćani.”
Video materijali koje su ubojice objavile na internetskoj stranici potvrđuju: oteti Kopti mogli su spasiti svoj život pod uvjetom da prihvate islam. To bi značilo odreći se živoga Boga, Isusa Krista, koji je svojom smrću pobijedio naš grijeh, i svojim uskrsnućem pobijedio našu smrt. Nije li život nešto najdragocjenije? Zar bi netko htio umrijeti za legendu, mit ili bajku? Odabirući smrt za Krista, mučenici su dali snažno svjedočanstvo o Istini.
Snažna je i simbolika boja. Crna boja je boja islama, među ostalim jer je „anđeo tame“ dao Muhamedu Kuran upravo u noći, gušeći proroka i tjerajući ga da ga čita (kako to bilježi najstariji Muhamedov biograf, Ibn Ishaq, 106); upravo duboka noć najbolje je vrijeme za recitiranje Kurana (usp. sura 73:2-6), a i Alah je slao svoje anđele u liku crnih mrava da ubijaju nevjernike (usp. npr. Tabari IX:14; Ibn Ishaq, 572). Dok gledamo ljude obučene u crno kako ubijaju ljude obučene u narančasto, shvaćamo zapravo da nema kompromisa između svjetla i tame. Svatko od nas može birati: stati na stranu tame ili na stranu Isusa Krista, koji je Svjetlost svijeta (Iv 8, 12).
Ubojice su bile uvjerene da ubijajući one koji ispovijedaju Krista, vrše Alahovu volju. Nažalost, kako Kuran, tako i Muhamedove izreke sačuvane u hadisima pune su poziva na nasilje i drže ih u tom uvjerenju. Doslovno izvršavajući naredbe sadržane u Kuranu (sura 47:4), oteli su nevine ljude, vjerujući da će za nagradu dobiti raj u kojem će biti „obradovani hurijama džennetskim“ (sura 52:19-20). Općenito prihvaćena muslimanska egzegeza znači poziv muslimanima da trebaju „mrziti nevjernike i odnositi se prema njima kao prema neprijateljima dok ne povjeruju u Alaha“ (šeik Saleh Munadžid, Isalm Q&A, fatwa nr 11793). Nažalost, takva uvjerenja su sastavni dio islama i snažno su ukorijenjena u muslimanskom mentalitetu do te mjere da se muslimanske vlasti uopće nisu obazirale na sudbinu otetih Kopta.
Ubojstva, razapinjanja i odsijecanje udova
Ukratko prije toga događaja cijeli je svijet bio zgrožen zvjerstvom pripadnika ISIL-a koji su živoga spalili jordanskog pilota Muatha al-Kasaesbeha. Čak su se i muslimani uznemirili zbog toga. Profesor Ahmed al-Tajeb, imam Al-Azhar, objavio je fetvu u kojoj ističe kako za takav čin počinitelje treba kazniti ubojstvom, razapinjanjem i odsijecanjem udova. U nastavku je dodao da Kuran predviđa takvu kaznu za one koji se bore protiv Alaha i njegova proroka Muhameda.
Zato nas ne treba čuditi da islamski svijet nije čak ni „zabilježio“ da su samo dva dana kasnije u Egiptu muslimanska braća spalili živoga 18-godišnjeg Paula Mansoura Fawzija, jedinog hranitelja obitelji (skrbio je o bolesnom ocu, majci i sestri). Nitko nije pozvao na osvetu, čak se nije ni pokušalo pronaći počinitelje. Zašto? Zato jer je spaljeni mladić ispovijedao Krista. Ni Kuran, ni Muhamed, ni imami ne vide ništa loše u spaljivanju kršćana.
Treba reći da, za razliku od imama al-Tajeba koji je tražio kaznu za ubojice muslimana, obitelj spaljenoga 18-godišnjeg kršćanina nije tražila ni kaznu, ni osvetu; za ukop su mu priredili svečanu procesiju jer je kao mladić, nevina žrtva otišao u nebo. Njegova je majka svjedočila da moli za počinitelje da ne bi ponovili takvo što i rekla da ih ne mrzi.
U križu je pobjeda
Jednako su se tako ponijele i obitelji 21 mučenika – koptskih kršćana u Libiji. Među njima su bila braća Samuel (23) i Bišoj (25) Estefanos Kamel. Njihov brat Bišir upitao je svoju majku: „Što bi rekla kada bi sada susrela ubojicu svojih sinova?“ Odgovorila mu je: „Rekla bih mu: ‘Neka Gospodin prosvijetli tvoje oči! Pozivam te k nama, ugostit ćemo te jer si moje sinove doveo u Kraljevstvo Nebesko.’“ Bišir Estefanos Kamel, službeno je, u ime cijele obitelji, izjavio da ne prihvaćaju sućut – nego čestitke za mučeničku smrt braće. Bišir zahvaljuje ISIL-u jer iz snimke pogubljenja nije isključen zvuk te se čuje kako mučenici zazivlju: „Isuse! Gospodine“ – svjedočanstvo vjere njihove braće.
Među muslimanima je ovakav stav izazvao veliku ganutost. Ljudi nisu prestali zvati i posjećivati obitelji mučenika, pitajući se: „Tko ste vi?“ Muslimanu je, naime, osveta smisao života (usp. Kuran, sura 2:179), dok pred njima stoje svjedoci apsolutnog i bezuvjetnog oprosta. Molimo da Bog otvori njihove oči i srca te se obrate, jer ih je i sam Muhamed upozorio: „Najstrašnije imene za Alaha, na dan Uskrsnuća, bit će ime muškarca koji se naziva Kraljem nad kraljevima.“ (Zbirka hadisa al-Buharija, br. 6205 i 6206)
Sveto Pismo nam kaže: „Ratovat će protiv Jaganjca, ali će ih pobijediti Jaganjac – i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici – jer on je Gospodar gospodarâ i Kralj kraljeva.“ (Otk 17, 14) Vidimo kako se na naše oči događa pobjeda po vjeri i vjernosti svjedoka Isusa Krista. Pobjeda po križu, opraštanju i istinskom življenju ljubavi prema neprijateljima. Vidljivi znak te pobjede jest dekret premijera Ibrahima Mahlaba kojim se naređuje gradnja nove crkve u čast 21 koptskog mučenika u provinciji Al-Minja u središnjem dijelu Eigipta, južno od Kaira. Upravo odatle potječu u Libiji pogubljeni egipatski Kopti. Takvo što nije se čulo, ni dogodilo u posljednjih 1400 godina, od vremena kada su te krajeve zaposjeli muslimani.
Imran
Ljubite jedni druge, 2016, prema: Miłujcie się, 2/2015, 42-43
prijevod s poljskog jezika: Jelena Vuković