„Zbog tebe ću udijeliti blagoslov cijeloj Zemlji“ (Dn 39)
Sveta Faustino, Božji dare našem vremenu, dare za cijelu Crkvu, isprosi nam da mognemo shvatiti dubinu Božjega milosrđa i pomozi nam da ga osobno doživimo i svjedočimo našoj braći. Tvoja poruka svjetlosti i ufanja neka se širi po čitavom svijetu, neka vodi grješnike obraćenju, neka ublažava svađe i mržnju, neka daruje svim narodima snagu da djelatnu ljubav i međusobnu solidarnost. Mi, danas promatrajući zajedno s tobom lice Krista Uskrsloga, ponavljamo tvoje riječi pune povjerenja i pouzdanja: Isuse, uzdam se u Tebe! (Ivan Pavao II.)
Tko je ta zbog koje je Bog blagoslovio Poljsku i cijeli svijet? Nije rođena u kraljevskoj palači, nije bila bogata, nije imala akademsku titulu, nije osvojila Nobelovu nagradu, nije bila političarka ni društvena aktivistica, niti je obnašala važne društvene funkcije. Njezino ime, dok je još hodala zemljom, nije se spominjalo u medijima. Vodila je skroman redovnički život unutar zidina samostana Družbe sestara Naše Gospe od Milosrđa u brojnim poljskim gradovima, ispunjavajući revno svoje svakodnevne obveze
Poljakinja, čiji su život i poslanje snažno utjecali na sudbinu cijele Crkve i cijeloga svijeta. Riječ je o sv. Faustini, Heleni Kowalskoj, Isusovoj tajnici i Apostolu Božjega milosrđa, čije ime danas poznaje cijeli svijet. Ona se ubraja među najveće mistike Crkve, među proroke koje je Bog slao čovječanstvu sa svojim porukama, velike zagovornike pred Bogom. Upravo je njoj Isus izrekao ove riječi: „Čini što želiš. Dijeli milosti kako želiš, komu želiš i kada želiš“ (Dn 31).
Rodila se u vrijeme kada Poljska kao država nije postojala na karti Europe, u selu Głogowiec, u župi Świnice Warckie, 50 km od grada Łódźa, u vrijeme ruske okupacije. Rođena je 25. kolovoza 1905. godine kao treće dijete u obitelji Marianne i Stanisława Kowalskih, u kojoj su se njegovale vjera, kršćanske vrijednosti i ljubav prema domovini.
Unatoč siromaštvu koje je vladalo u obiteljskoj kući, otac je vodio brigu o kućnoj knjižnici s knjigama na poljskom jeziku iz kojih je ukućanima redovito čitao nedjeljom popodne.
Godine 1917. u Świnicama Warckim otvorena je škola u kojoj su djeca učila poljski jezik i ostale predmete. Među učenicima je bila i Helena Kowalska. Nakon tri godine, iako je bila odlična učenica, morala je napustiti školu kako bi radom pomogla obitelji. Sljedećih pet godina služila je kod bogatih obitelji u Aleksandrovu pokraj Łódźa, u Łódźu te u Ostrówku blizu Klembówa.
Poslušna Isusovu pozivu, 1. kolovoza 1925. godine, stupila je u Družbu sestara Naše Gospe od Milosrđa u Varšavi, u Žitnoj ulici. Prilikom polaganja prvih zavjeta dobila je ime s.Marija Faustina, pod kojim je postala poznata. Za života u Družbi služila je u brojnim samostanima, a najduže u Krakovu, Płocku, Vilniusu i Varšavi, gdje je obavljala razne dužnosti: bila je kuharica, prodavačica u pekarnici, radila je u vrtu i na porti samostana.
Njezin bi se život na prvi pogled mogao učiniti vrlo sivim i monotonim jer je sve bilo podređeno samostanskom ritmu. No, ova izvanjska “monotonost” skrivala je dubok duhovni život. Doživjela je brojna mistična iskustva, sjedinjenje s Bogom i stanovnicima neba. Susreti s Isusom, Majkom Božjom, anđelima i svetima bili su za nju toliko uobičajeni i stvarni kao i svijet koji opažamo svojim osjetilima.
Bolovala je od tuberkuloze i trpjela želučane tegobe, no veće su joj muke zadavali zadaci koje joj je sam Isus povjerio. Ti zadaci obuhvaćali su proročku misiju i žrtvu njezina života za obraćenje grešnika, posebno za duše koje su izgubile svako povjerenje u Božje milosrđe i kojima je prijetila vječna propast. Tijekom svog zemaljskog života postigla je vrhunce sjedinjenja s Bogom u mističnim zarukama i mističnoj ljubavi.
Izvanredno duboko poznavanje Boga i Njegove milosrdne ljubavi, zadobila je putem poruke Milosrđa koju je zapisala u svom Dnevniku. Njezin Dnevnik smatra se dragocjenim biserom mistične literature. Kardinal John Tong Hon iz Hong Konga u uvodnoj riječi za izdanje Dnevnika na kineskom jeziku napisao je: „Najdragocjeniji Božji dar svijetu… duhovno blago za cijelu Crkvu.“
Papa Ivan Pavao II. nazvao je Dnevnik „Evanđeljem milosrđa“, dok je profesor i velečasni Józef Tischner rekao: „Mislili smo da smo ‘cijelo kršćanstvo’ već prošli i da nas više ništa ne može iznenaditi, a ipak, u svjetlu Dnevnika, ponovno je potrebno iščitavati Evanđelje i dublje ulaziti u njegove misli. Pred nama je, dakle, bolje razumijevanje kako kršćanstvo treba izgledati i što nas još čeka.“
Sestra Faustina preminula je na glasu svetosti u samostanu sestara Naše Gospe od Milosrđa u Krakovu-Łagiewnikima 5. listopada 1938. godine, nešto više od godinu dana prije početka Drugog svjetskog rata čije je strahote nagovijestila. Njezin duhovni život i proročka zadaća tijekom zemaljskog života bili su poznati samo ispovjednicima i duhovnicima u Vilniusu i Krakovu i nekim poglavaricama. Teško ratno razdoblje bilo je „pogodno“ za širenje poruke o Božjem milosrđu i njezinoj svetosti.
Glavno mjesto širenja pobožnosti bila je i ostala kapelica Družbe sestara Naše Gospe od Milosrđa, gdje je, nakon smrti s. Faustine, bilo sakupljeno sve duhovno blago koje je primila od Boga. Posebno su značajni vidljivi znakovi Božje milosti: slika Milosrdnog Isusa i njezin grob – koji su postali središte štovanja.
Godine 1968. kardinal Karol Wojtyła, metropolit krakovski, upisao je samostansku kapelicu na popis svetišta, a kasnije je s. Faustinu, Tajnicu Božjega milosrđa, proglasio blaženom i svetom. Kada je prvi put kao papa došao u Łagiewnike, na njezin grob u kapelici, zahvalio je Bogu što mu je dano da se uključi u njezino poslanje i da ustanovi svetkovinu Božjega milosrđa u Crkvi, koja je u to vrijeme obvezivala samo Crkvu u Poljskoj.
Priznao je da je poruku o Božjem milosrđu, koju je Bog povjerio s. Faustini, ponio sa sobom na Petrovu Stolicu te da je ta poruka oblikovala njegov pontifikat.
Tijekom svog posljednjeg hodočašća u Domovinu, u kolovozu 2002. godine, u krakovskim Łagiewnikima, papa Ivan Pavao II. posvetio je cijeli svijet Božjemu milosrđu. Na velikom okupljanju na poljani Krakow-Błonia, rekao je: „Crkva od svojih početaka, oslanjajući se na otajstvo Križa i Uskrsnuća, naučava o Božjem milosrđu, koje je jamstvo nade i izvor spasenja čovjeka. Čini se, ipak, da upravo u ovom vremenu čovjek s pouzdanjem treba zazivati Božje milosrđe i naviještati ga cijelom svijetu. Ne smijemo odustati od toga, ako nas Bog poziva kroz svjedočanstvo svete Faustine.”
Sveti papa Ivan Pavao II. nazvao je s. Faustinu „Božjim darom za cijeli svijet“, darom poljske zemlje cijeloj Crkvi, jer je u njezinu povijest unijela ne samo poruku Božjega milosrđa, već i bogatstvo nove škole duhovnosti.
Iz te karizme i mističnog iskustva rodio se u cijeloj Crkvi Apostolski pokret Božjega milosrđa, koji nastavlja njezinu misiju naviještanja svijetu milosrdne Božje ljubavi.
Njezin ogroman utjecaj na život Crkve vidljiv je u širokoj praksi pobožnosti u čast Božjega milosrđa, u oblicima koje nam je prenijela, kao i u zazivima koje molimo u toj pobožnosti.
Sveta Faustina zaštitnica je mnogih škola, župnih Caritasa, različitih zajednica i udruga.
Mnogi roditelji daju ime Faustina svojim kćerima pri krštenju, a mnoge djevojke biraju to ime pri svetoj potvrdi, uzimajući tako sv. Faustinu za svoju zaštitnicu. Njezine relikvije nalaze se u više od 130 zemalja svijeta, uključujući pravoslavnu crkvu u Bukureštu i anglikansko svetište Božjega milosrđa u Engleskoj.
Diljem svijeta održavaju se simpoziji posvećeni Božjem milosrđu. Štovanje Božjega milosrđa duboko utječe na živote mnogih ljudi, donoseći im duhovni rast i služeći kao sredstvo za spasenje.
Sveta s. Faustina proglašena je Poljakinjom stoljeća. Božji je dar svijetu koji treba doprijeti do svakoga čovjeka te pripremiti svijet za Kristov konačni dolazak.
s. M. Elżbieta Siepak, ZMBM
(s poljskog je preveo p. Andrzej Wośko, SCJ)