Svjedočanstvo Glorije Polo: Bog mi je darovao novi život! (2)

Stomatologinja iz Kolumbije, dr. Gloria Polo, doživjela je udar groma pri čemu je bila toliko opečena da su liječnici isključili svaku mogućnost da bi mogla preživjeti. Nekoliko je dana bila u komi, a na životu su je održavali medicinski aparati. Dok je bila u komi uvjerila se u postojanje života nakon smrti… Nakon čudesnog ozdravljenja svjedoči o Božjem milosrđu, o neponovljivosti našeg života na zemlji, o postojanju neba, čistilišta i pakla, o posljedicama grijeha abortusa, okultističkih praksi i odvraćanja od Boga…

Na vratima pakla

Odjednom sam ugledala kako se poda mnom otvorio bezdani ponor koji nisam u stanju opisati riječima. U njemu nije bilo ni mrvice nade. Ta jama zavisti i mržnje, snažno me usisala u sebe. Obuzeo me je smrtni strah. Znala sam ako se tamo nađem, past ću sve dublje i dublje bez mogućnosti povratka. Ono malo svjetla što je tinjalo u mojoj duši kao izraz žaljenja za grijehe koje sam još nosila na duši tako je iritiralo đavle koji su se nalazili u toj jami zla da su se svi obrušili na me. Njihova je zavist žarila i zadavala mi neopisivu bol i trpljenje. Nema riječi koja bi opisala taj užas. Odjednom sam osjetila kako me je sv. Mihael Arkanđeo snažno uhvatio i spasio od propasti u tom ponoru zla.

Isus mi je po ovom iskustvu dao shvatiti da me višegodišnje, svjesno i dobrovoljno padanje u najraznovrsnije grijehe dovelo do takvog duhovnog jada da sam bila vrlo blizu dosegnuti dno – ostati u tvrdokornom grijehu, bez trunke čovještva – da bih bila u stanju odbiti dar Božjeg milosrđa. Lekcija koju mi je Isus dao bila je jasna: ako grijesi u potpunosti unište u čovjeku otvorenost na ljubav, onda on postaje apsolutni egoist kojem ne preostaje ništa drugo doli zavist i mržnja. Takav će čovjek – kao i zli dusi – mrziti Boga i druge ljude, a u času smrti s mržnjom odbaciti Božje milosrđe i biti osuđen na vječnu propast u paklu.

Đavao i okultizam

Kad sam bila izvan svog tijela, cijeli moj život bio je podvrgnut Sudu. Bio je to u neku ruku ispit savjesti prema deset Božjih zapovijedi za vrijeme kojeg sam shvatila koliko veliko zlo leži u prakticiranju raznih oblika okultizma. Zao nas duh uvjerava da u odlasku vračarima i bioenergetičarima nema nikakva zla. Sotona obmanjuje i upravlja svime kako bi proveo svoj izvrsno osmišljen plan – obmanu! Okrećete li se okultizmu, tarotu, odlazite vidovnjacima, prizivate duhove, bavite se astrologijom i magijom, sudjelujete u seansama, znajte da Zli duh na vas utiskuje svoj pečat. Dopustila sam mu to učiniti kad sam zajedno sa svojom prijateljicom otišla vračari kako bi mi prorekla budućnost. (…) Dopustila sam da primitivna magija i vradžbine utječu na moj život. Izabrala sam božanstva, a odbacila vjeru u živoga Boga. (…) Od tada sam počela osjećati unutrašnji nemir, smetenost, imala sam noćne more, javili su se strahovi, muke, strepnje, užas… Obuzela me misao počiniti samoubojstvo. Nisam tada bila svjesna svih posljedica… Plakala sam, osjećala se nesretnom i bez mira u duši… Molila sam, ali Bog mi se činio tako daleko… Nije bilo one bliskosti s Bogom koju sam osjećala kao malo dijete… Sve mi je bilo teže moliti. Otvorila sam sotoni vrata svoga duha i ušao je u moj život u svoj svojoj snazi. (…) Razumjela sam, također, da sam radije vjerovala Merkuru, Veneri i inim drugim svemirskim tijelima, nego Bogu. Amuleti su mi bili važniji od Boga. Bila sam zaslijepljena astrologijom i čitanjem iz zvijezda i često govorila uokolo kako mi one utječu na život i pozitivno ga oblikuju. Nisam htjela povjerovati da je astrologija laž koju podastire sotona. Ona mi je postala važnija od Svetog Pisma i nauka Katoličke Crkve. (…) Nisam uopće bila svjesna da je Bog za mene platio visoku cijenu, da me je otkupio Svojom Predragocjenom Krvlju. Svega toga postala sam svjesna na Sudu.

Prekinuta veza

Najgore od svega, moja je duša propadala, bolje rečeno – gladovala – jer nije primala duhovnu hranu. Posvetila sam se jedino svome tijelu. (…) Nikad se nisam brinula za duhovni rast. Nikad se nisam hranila Božjom riječju jer sam vjerovala da onaj tko redovito čita Bibliju, prije ili kasnije, izgubi razum. Prestala sam ići na Ispovijed, jer mi se činilo besmislenim priznavati grijehe tamo nekim »starim, ishlapjelim tipovima«, koje sam smatrala gorima i grešnijima od sebe… Na taj me je način veliki Lažac i Spletkar – Đavao – držao podalje od Ispovijedi i sakramenata, (…) od očišćenja i oslobođenja moje duše. Svaki put kad bih počinila grijeh, sotona je utiskivao svoj pečat u moju dušu – crni znak svojeg kraljevstva tame. Moji su grijesi bitno utjecali na zdravlje i dobrobit moje duše.

Od svoje prve Ispovijedi nisam se više ispovjedila kako treba. (…) Svetogrdno sam primala Isusa u svoje srce. Hulila sam do te mjere da sam često drugima govorila: »To je Presveti Sakrament?! Kako je moguće da je svemogući Bog prisutan u komadiću kruha, u Hostiji? Ti bi svećenici trebali dodati bar malo kakve karamele pa da bar ima kakav okus, a ne tako bljutav!« I na taj sam način sve više tonula kidajući veze s Bogom, svojim Stvoriteljem.

Preljub

Uvijek me je obuzimao ogroman bijes kada sam morala gledati kako moj otac perfidno ponižava mamu pred očima cijelog svijeta. Boljela me je spoznaja da mi je otac tako velik ženskar. Osjećao bi se super i uvijek se naslađivao kad bi se mogao praviti važan i zapovijedati mami pred svima, pokazati kako je »mačo«, i imati puno žena… Usto je puno pio i pušio… (…) Kad sam odrasla i osamostalila se – i, naravno, imala puno novaca – počela sam vršiti pritisak na mamu, govoreći joj: »Mama, znaš što? Rastani se od tate! (…)« Mama bi mi uvijek odgovarala: »Ne, draga moja kćeri, neću se razvesti, iako je ponašanje tvog oca prema meni zlo i ponižavajuće… Prihvaćam tu žrtvu i trudit ću se izdržati jer sam vezana sakramentom ženidbe, i zbog vas, moje sedmero djece. Bolje da samo jedna osoba trpi. (…) Rastanem li se od tvog oca, tko će moliti za njegovo obraćenje, za spasenje njegove duše? Trpljenja i poniženja koja mi nanosi tvoj otac sjedinjujem s neizrecivim trpljenjem našeg Gospodina Isusa Krista na križu. Svakog mu dana kažem: To što moram trpjeti i podnositi, ništa je u usporedbi s trpljenjem koje si Ti za nas na križu podnio. Molim Te, da moje trpljenje ima smisla. Molim Te da ga mogu sjediniti s Tvojim i tako zadobiti milost obraćenja za svog muža i svoju djecu, da bi bili spašeni od vječnog prokletstva.«

Nisam to mogla shvatiti i samo bih odmahnula glavom zbog majčine »zatucanosti«. Jednostavno mi je to bilo neprihvatljivo. Bio je to pogled na svijet dijametralno suprotan mom načinu življenja i mišljenja.

Kako nisam bila sklona mijenjati partnere, već sam cijelo vrijeme bila vjerna svom mužu, za vrijeme ispita života ukazano mi je da bih svaki put otkrivajući svoje tijelo – gol trbuh, gole noge…– izazivala kod drugih muškaraca pohotu i navodila ih na grijeh. [»Čuli ste da je rečeno starima: Ne čini preljuba! A ja vam kažem da je svaki koji s požudom pogleda ženu već – u svom srcu – s njom učinio preljub.« (Mt 5, 27-28)]     

Također, jer sam stalno ohrabrivala druge žene da budu nevjerne svojim muževima (…) bila sam suodgovorna za te grijehe preljuba. Shvatila sam tada da su ti tzv. grijesi požude odvratni i da izravno vode u propast. (…)

Gubitak čistoće i abortus

Bog mi je pokazao vrlo jasno kako sam bila i bešćutni ubojica. Sudjelovala sam u ubojstvima onih koji su u Božjim očima najbespomoćniji – nerođena djeca. Kad sam imala 16 godina upoznala sam svog prvog zaručnika. Prijateljice su počele vršiti pritisak na mene jer sam bila među njima kao crna ovca zbog svoje nevinosti… Nisam ih se mogla otresti. Upitala sam svoju prijateljicu Estelu: »A što ako ostanem trudna kao ti?« Odgovorila mi je: »Ma, nećeš! Danas ima sigurnih metoda zaštite… Ima prezervativa…« Bilo mi je teško, ali sam »morala« izvršiti obećanje. Kada je sve prošlo, shvatila sam da je mama imala pravo govoreći da djevojka koja izgubi nevinost, vene… Osjećala sam kao da je nešto u meni umrlo, da sam izgubila nešto zauvijek i nepovratno. Iskustvo koje su mi »prijateljice« dočaravale kao senzacionalno, u meni je ostavilo razočaranje, gorčinu i tugu. (…) Bila sam ogorčena i ljuta na njih, i na sebe jer sam bila glupa i popustila i jer sam učinila nešto što nisam htjela… Bila sam kukavica… Iako sam poslušala savjete o zaštiti moje prijateljice Estele, nakon prvog snošaja ostala sam trudna! Možete li zamisliti strah 16-godišnje djevojke? Trudna!!! Primijetila sam odmah brojne promjene u svom tijelu. Unatoč strahu osjećala sam i sve veću nježnost prema tom djetetu koje sam nosila u sebi…

Sve sam rekla svom zaručniku. Bio je zaprepašten i prestrašen. Očekivala sam da će predložiti da se vjenčamo (imala sam 16, a on 17 godina), ali on je samo rekao da ne smijemo uništiti svoje živote i da bih trebala abortirati…

Bila sam utučena, iscrpljenja, tužna… Bila sam ljuta na Estel jer mi je obećala da se ništa neće dogoditi! O abortusu mi je rekla: »Ma, ne zamaraj se. Ne zaboravi da sam ja to učinila nekoliko puta. Nakon prvog puta bila sam malo tužna, drugi put je već bilo lakše, nakon trećeg više ništa ne osjećaš.« (…) Nitko ne može ni zamisliti kako sam se bojala i kako me je mučila savjest kada sam se uputila u tu bolnicu daleko od kuće kako bih učinila abortus. Liječnik mi je dao narkozu… Kad sam se probudila, više nisam bila ona stara… Ubili su moje dijete, a ja sam umrla s njim…

Kontracepcija

Bog mi je ukazao na još veća zla – niz abortusa – koja sam činila takozvanim planiranjem obitelji. Naime, koristila sam kao kontracepcijsko sredstvo spiralu, i to od 16.-te godine sve do dana kad me je udario grom. Izvadila sam je samo onda kad sam htjela zanijeti… (…)

Znate li što je zapravo spirala? Abortivno sredstvo! Da! Spirala čini abortus u trenu kad se oplođena stanica sprema ugnijezditi u maternici. Ta oplođena stanica već je čovjek! Ima potpuno oblikovanu dušu. To su ljudi kojima nisam dopustila živjeti!

Bilo mi je strašno gledati koliko sam takvih oplođenih stanica – zapravo živih bića – na taj način ubila. Ta sunca, »božanske iskre« ugašene su, ubijene… Vapaji i krici te djece u užasu upereni su prema nebu…

Najgore od svega što nisam mogla reći da to nisam znala. Znala sam… Upozorio me je na to jedan svećenik u svojoj propovijedi, ali nisam htjela slušati. (…) Čula sam jasno kako govori da spirala dovodi do abortusa i da nijedna žena koja ju koristi ne može pristupati svetoj Pričesti. Slušala sam ga i jako se ljutila na njega: »Što si ti svećenici zamišljaju? Otkud im pravo? Pa jasno, zato Crkva ne ide naprijed i zjapi prazna… Ne ide ukorak s vremenom, sa znanošću. Što to oni misle, tko su oni?« Ljutita, izišla sam iz crkve… Stoga na Sudu nisam mogla reći da nisam znala…

(…) Koliko sam djece tako ubila… Moje krilo, umjesto da je bilo izvor života, postalo je groblje, stratište moje nerođene djece. Zamislite, majka ubija vlastito dijete. Majka kojoj je Bog podario tako velik dar – biti nositeljicom života – koja bi trebala brinuti za dijete, čuvati ga od svakog zla – ta majka ubija vlastito dijete.

 Sotona je, po svojoj đavolskoj strategiji, dovela do toga da čovječanstvo ubija svoju djecu, a time i svoju budućnost. Počela sam shvaćati zašto sam stalno bila čangrizava, otresita, neljubazna, razdražljiva, isfrustrirana zbog svega i svačega. Jasno, pretvorila sam se u stroj za ubijanje nerođene djece. To me je još dublje vuklo u ponore pakla.

Sudioništvo u abortusu

Kaže se da ne krade samo onaj koji krade, već i onaj koji ljestve drži… Poslušajte dobro! Moć i utjecaj koje sam imala zahvaljujući svom imutku, doveli su me dotle da sam financirala, ne samo jedan, već mnogo, mnogo abortusa… Uvijek sam govorila: »Žena ima pravo odlučivanja o trudnoći! Njezin trbuh – samo je njezin!« I pogledajte! U mojoj »knjizi života« sve je bilo ispisano – crno na bijelom! Osjetila sam silnu bol kad sam shvatila u kakve sam se strašne stvari upetljala zbog svojih novaca… Nagovorila sam na abortus jednu djevojku. Imala je 14 godina. (…) Umjesto da sam je odvratila govoreći joj o Isusu Kristu, (…) dala sam joj mnogo novaca da ode u jednu od najboljih bolnica kako bi izbjegla bilo kakve moguće komplikacije. Financirala sam ih još nekoliko…

(…) Đavli su svalili na me krv mog vlastitog djeteta koje mi je bilo na savjesti, kao i krv djece onih kojima sam pomogla učiniti abortus. Moja isprva svijetla duša bila je zastrta tamom. Nakon abortusa izgubila sam osjećaj za grijeh. Istina, smatrala sam da nemam grijeha. (…) Ah, draga moja braćo i sestre, kako tužno! Koje li boli! (…)

Istina

Gospodin mi je pokazao sve stvari koje nismo u stanju sagledati vlastitim očima. (…) Svako dijete, odmah po začeću, dobiva dušu. (…) Bog ju stvara i potpuno oblikuje. U trenutku začeća, spajanja muške i ženske spolne stanice, javlja se neizmjerno lijepa iskra svjetlosti. Ona je poput sunca koje izvire iz žarke svjetlost Boga Oca i Njegove bezgranične ljubavi. U tom istom trenutku duša je potpuno zrela i odrasla. Ona je slika Boga! To mlado biće uronjeno je u Duha Svetog koji izvire iz Božjeg Srca. Utroba žene koja je začela prepuna je tog svjetla, bljeska sjedinjenja Boga i te novo stvorene duše.

Bog mi je pokazao što se događa kada liječnik čini abortus. Gledala sam ga kako drži nešto nalik kliještima kojima hvata dijete i komada ga… (…) I dok ti ubojice, osoblje klinike za abortuse, hvataju dijete kliještima i trgaju ga, ta mala bića vape u pomoć. Vidjela sam da je to grijeh vapijući u nebo. Kad se ubija dijete, ono tako glasno urla, viče, da cijelo nebo drhti i trese se. Kada sam dopustila da usmrte moje dijete slušala sam njegov glasan krik koji razdire srce.

Vidjela sam, također, kako je Isus plakao i trpio na križu zbog te duše i svake druge koja je bila abortirana i kojoj je oduzeto pravo na život. Isusov pogled na križu odavao je neizmjernu bol…

Da imate priliku vidjeti Njegovo trpljenje nikad se ne bi odvažili učiniti abortus.

Sotonska prijevara

Sotona čini da loše razumijemo stvari, da ih bagateliziramo kao da je sve to beznačajno i nevažno. Kao da je abortus najnormalnija stvar u tom bezbožnom svijetu… Znate li zašto to sotona radi? Zašto navodi na taj grijeh? Između ostalog jer su mu potrebne te žrtve. Svaki namjerno učinjen abortus osnažuje njegovu vlast u svijetu. (…) Abortus je najteži i najstrašniji grijeh između svih grijeha. Svaki put kada se prolije krv nevina djeteta prinosi se sotoni žrtva paljenica, a njegova moć u svijetu raste. (…) Dobrovoljan abortus predstavlja predaju svog života i svoje duše sotonskoj vlasti. Sotona nas izravno vodi u ponor jer prolijevamo nevinu krv. Dijete je (…) »nevini jaganjac« kao i Isus – »Jaganjac Božji koji umire za nas«.

Zbog tog grijeha sve veći broj sotona napušta paklene ponore i nastanjuje se na zemlji da bi uništili cijelo čovječanstvo. Otvaraju se, do tog trenutka, zapečaćena vrata, spadaju verige koje je sam Bog stavio kako bi nas od njih zaštitio. Svako čedomorstvo pušta ih na slobodu… Iz paklenih jama samo naviru…, napadaju nas, zavode i na koncu čine sve da bismo postali robovima vlastitih tijela, požude grijeha, skloni grijehu. (…) Kao da sami sotoni dajemo ključeve svog srca da bi mogli ući… I ulaze, njih sve više – đavli prostitucije, ateizma, samoubojstava, bešćutnosti i svekolikog zla s kojim se svakodnevno susrećemo… Svakim danom svijet postaje sve gori. Svakodnevna ubojstva djece pobjeda je pakla. (…)

Abortus svaljuje na nas teški jad i stvara neizmjernu bol koja nikad ne prolazi… Ah koje li strašne svijesti da smo ubojice vlastitog djeteta….

Znamo li uopće koliko se dnevno ubije djece na svijetu? Nismo u stanju ni zamisliti razmjere tog zločina… Ogrezli smo u zlu, u njihovoj krvi, a da toga nismo ni svjesni… (…)

Angažira li se netko u borbi protiv abortusa odmah ga se smatra fanatikom, konzervativcem, staromodnim i zatucanim. To je jedna od najvećih pobjeda sotone!

(…) [Kada ustrajemo u smrtnom grijehu], naš život sve dublje ponire u pakao.(…) Ipak mi, i samo mi snosimo krivnju jer smo grijesima otvorili pristup sotoni, grijesima koje nismo okajali i koje nismo ispovjedili. Na taj način dajemo im slobodu i dopuštenje da s nama čini što mu je volja. (…) Naš ljubljeni Bog nam ipak u svom neizmjernom milosrđu daje sakrament Ispovijedi i mogućnost pokajati se, priznati svoje grijehe u sv. Ispovijedi. Na taj način skida s nas sotonske okove, dokida jednom za svagda njegov utjecaj na naš život.

U sakramentu pokore, u Krvi Jaganjčevoj možemo oprati svoju dušu, a ja to nisam činila!

Izbor

Sigurno možete zamisliti stid i tugu koji su me obuzeli kad se zatvorila moja »knjiga života«. Bilo mi je toliko žao što sam u životu bila tako zla i nezahvalna Bogu Ocu, svom Stvoritelju. I, usprkos svih mojih teških grijeha, prljavštine moje duše i moje okrutnosti prema bližnjima Bog me je uvijek tražio, išao za mnom sve do posljednjeg trenutka… Čekao je znak moje dobre volje obratiti se… Neprestano je slao ljude u moj život koji su me poticali na obraćenje. Oduzeo mi je puno toga ne bih li se malo zamislila i vratila mu se… Slao mi je velike kušnje, razočaranja… Sve je to činio da me vrati u Kuću Očevu… Sve je pokušao, baš sve, do posljednjeg trenutka, nikad se ne namećući mojoj slobodnoj volji. (…) »Otac« kojeg sam sebi odabrala nije bio Bog, već sotona. Njemu sam pustila da me vodi…

Milosrđe

Kad je »knjiga života« bila zatvorena postala sam svjesna da visim glavom nadolje nad ponorom vječne propasti. Bila sam sigurna da ću pasti bespovratno u tu mračnu jamu, na dnu koje sam vidjela vrata koja su vodila u vječnu smrt. Počela sam iz sve snage vikati i zapomagati… Molila sam sve svete da me spase. (…) Najednom je nastupila grobna tišina. Ponovno sam počela osjećati neopisivu bol. Osjećala sam beznadežnu pustoš – osamljenost i napuštenost. Sjetila sam se da mi je jednom prilikom jedna moja pacijentica rekla: »Neka me gospođa doktor posluša i neka zapamti. Velik ste materijalist. Jednog dana ćete se sjetiti što sam vam rekla. Da, bit će vam to potrebno u trenutku velike opasnosti kojoj nećete umaći. (…) Ako se nađete u takvoj situaciji, obratite se Gospodinu našem Isusu Kristu i molite ga da vas zakrili i zaštiti svojom Predragocjenom Krvlju. Jer je i Vas Njom otkupio!«

S velikim stidom i velikim trpljenjem u srcu, počela sam vikati: »Isuse, smiluj mi se! Oprosti mi! Isuse, daj mi još jednu priliku!«

Tada sam doživjela najljepši trenutak u cijelom tom boravku u onostranom. (…) Iskusila sam da je On, naš Gospodin Isus Krist sišao dolje i izvukao me iz te crne, odvratne jame, iz tog strašnog ponora. (…) I s ljubavlju mi se obratio govoreći: »Vratit ćeš se na zemlju, dobit ćeš drugu priliku… Možeš se vratiti zahvaljujući molitvi mnogih ljudi s kojima nisi u srodstvu. Mnogo je običnih ljudi molilo za te iz dubine duše na tvoju nakanu i uznosilo mi svoje srce…« U tom sam trenutku ugledala sve ljude koji su saznali za moju nesreću iz novina, radija, TV-a, koji su dirnuti tom viješću molili za me. Bila je to demonstracija moći molitve izbavljenja… Vidite, sveta je Misa najveći dar koji možete nekom darovati. Jer, Euharistija nije djelo ruku čovječjih, već izravno Božje djelovanje u svijetu.

Obrati se!

Onda mi je Bog još rekao: »Vratit ćeš se na zemlju. O svom iskustvu nećeš pričati tisuću puta, već tisuće tisuća. Bit će onih koji se neće promijeniti. Takvima će biti suđeno s još više strogosti!«

Sve što sam vam danas rekla, draga braćo i sestre, nije zato da bih vas plašila ili vas ucjenjivala, jer Bog nas ne želi ni plašiti ni ucjenjivati… To što ste pročitali vaša je druga šansa, prilika za koju svi, i vi i ja, možemo zahvaliti jedino neizmjernoj Božjoj dobroti. Iskoristite tu priliku… Možda je to vaša posljednja šansa. Jer kad se jednom pred nama otvori »knjiga života«, kad umremo, svima nam je na Sud. Vidjet ćemo se onakvima kakvi uistinu jesmo, bez ikakvog uljepšavanja. U prisutnosti Boga vidjet ćemo i čuti svoje najdublje misli i najskrivenije osjećaje. Sve će biti jasno i ništa se neće moći sakriti. Najljepše u svemu je što će svaki od nas stati pred samog Boga, licem u lice.

On kao prosjak neprestano moli da se obratimo, da se vratimo u Kuću Očevu, da se vratimo Njemu i krenemo ispočetka.  On želi da postanemo novim stvorenjima, s Njim i po Njemu… Bez Njegove pomoći to neće biti moguće.

Gloria Polo
Ljubite jedni druge, VIII(2009), 36-45; prema: Miłujcie się, 5/2008, 4-10; 1/2009, 9-14

Prijevod s poljskog: Jelena Vuković