Tko povjeruje, spasit će se!


Vjera u Kristovo uskrsnuće oslanja se na konkretne činjenice koje svi ljudi mogu upoznati. Zahvaljujući njima, mogu povjerovati i uspostaviti osobni odnos s uskrslim Gospodinom.

Isus Krist je zaista umro i uskrsnuo kako bi svakomu čovjeku dao udio u svojoj konačnoj pobjedi nad smrću, sotonom i grijehom. Bez vjere u Kristovo uskrsnuće nema spasenja. Zato Gospodin Isus kaže: Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. (Mk 16, 16)

Možemo biti sigurni da tekstovi Novog Zavjeta vjerno prenose Isusov nauk, dramu njegove muke i smrti te radosnu istinu o njegovu uskrsnuću. Ove su tekstove pisali ljudi koji su ili sami bili svjedoci Kristova djelovanja ili su vjerno predstavili odnose među osobama koje su Isusa pratile za vrijeme njegova zemaljskog života. Sveto Pismo je pouzdan izvor informacija o životu, nauku, smrti i uskrsnuću Isusovu. Profesor Clark H. Pinnock o vjerodostojnosti Biblije piše ovako: „Nema drugog dokumenta iz antičkoga svijeta koji bi bio potkrijepljen tako sjajnim zbirom tekstualnih i povijesnih dokaza i koji bi predstavljao tako vrstan izvor povijesnih podataka koje je moguće smisleno interpretirati. Čestit čovjek ne može odbaciti takvo blago. Skepticizam prema povijesnim spisima koji potvrđuju autentičnost kršćanstva temelji se na iracionalnoj predrasudi prema nadnaravnomu.“ (C. Pinnock, Set Forth Your Case, The Craig Press, New Yersey 1968., str. 58)

Znanstvena analiza evanđeoskih tekstova koji govore o Kristovu uskrsnuću potvrđuje da oni govore povijesnu istinu o onome što se uistinu dogodilo. Objektivna povijesna istraživanja potvrđuju činjenicu Kristova uskrsnuća. Svi oni koji odbacuju ovu činjenicu imaju predrasude, praznovjerni su i polaze od unaprijed prihvaćenih pretpostavki, a ne od objektivno utvrđenih istina.

„Vjera prve zajednice vjernika zasniva se na svjedočanstvu konkretnih ljudi koji su poznati kršćanima i većinom još živi među njima. Ti svjedoci Uskrsnuća Kristova prije svega su Petar i Dvanaestorica, ali ne samo oni: Pavao jasno govori o više od pet stotina osoba kojima se Isus ukazao svima odjednom, k tome o Jakovu i o svim apostolima.“ (KKC 642)

„Vjerujem samo svjedocima koji su dopustili da ih se ubije“ – napisao je B. Pascal, aludirajući na činjenicu da su skoro svi apostoli podnijeli mučeničku smrt naviještajući istinu o Kristovu uskrsnuću.

Tmine vjere uvjet su slobode

Radosna istina da je Isus Krist uskrsnuo i da je živ, da ozdravlja i po sakramentima mijenja ljudska srca, apel je upućen našoj slobodi. Bog nam daje prilično mnogo uvjerljivih znakova i svjetla da možemo vjerovati. Ipak, on ostaje „skriveni Bog“ (usp. Iz 45, 15) prisutan u „tminama vjere“ jer smo samo tada u odnosu s njim slobodni i sposobni za ljubav. Vjera je nužan preduvjet da bismo bili slobodni i mogli ljubiti. Zato Bog koji se objavljuje, ostaje skriveni Bog. Kada bi se objavio u čitavom svom veličanstvu, svemoći i ljepote, sve bi nas zarobio. Bog ne želi robove, već slobodne ljudi koji će kroz napor vjere s njim uspostaviti vezu ljubavi. „Skrivam se kako ne bih zarobio veličanstvenošću svoga dara“ – rekao je Isus Alicji Lenczewskoj. „Želim svima dati sreću kakvu nitko od ljudi nije u stanju ni zamisliti, ni poželjeti.“

Isus Krist nam daje snažne znakove koji potvrđuju da je uistinu uskrsnuo i da je s nama, ali ti znakovi nikoga ne primoravaju prihvatiti istinu o njegovu uskrsnuću. Uvijek se može naći dovoljan broj nepoznanica da bi se opravdalo svoju nevjeru. Moramo ipak znati da uzrok nedostatka vjere u uskrsnuće u puno slučajeva leži u našoj nevoljkosti da se radikalno odreknemo grijeha i živimo prema zapovijedima i Evanđelju.

Znak Jonin

Isus Krist je rekao da ljudima neće biti dan drugi znak doli znak Jonin – i da taj znak treba biti dovoljan za obraćenje, pokoru i promjenu života (usp. Mt 12, 39-42). Jednako kao i Jona koji je tri dana bio u utrobi kita, tako je i Isus nakon svoje smrti bio položen u grob da bi treći dan uskrsnuo od mrtvih, pobijedivši smrt i sotonu. U trenutku uskrsnuća Isus Krist nam je ostavio otisak svoga tijela u fotografskom negativu na platnu u koje je bilo umotano njegovo tijelo nakon smrti, kao i odraz svoga uskrsloga lica na rupcu od biserne svile koji je u grobu bio položen na njegovu glavu. Klaus Berger, glasoviti njemački bibličar je napisao: „Prema židovskoj tradiciji, da bi se nešto dokazalo na sudu, trebalo je dovesti dva svjedoka. I ovdje imamo upravo dva svjedoka – Ivana i Petra, ali i dva dokaza – dva komada platna: Torinsko platno i Lice iz Manopella. To su dakle dva stvarna dokaza uskrsnuća. Uskrsnuće je činjenica, nije teološka metafora. Uskrsnuće je stvarnost.“

Sveti Ivan Pavao II. rekao je (13. travnja 1980.) da trebamo prihvatiti argumente brojnih znanstvenika da je sveto Torinsko platno „najizvanredniji svjedok Pashe: muke, smrti i uskrsnuća. Nijem, a opet čudesno rječit svjedok!“ Slavni filozof Blaise Pascal piše: „Posljednji korak razuma jest priznavanje Otajstva; to je razborito prihvaćanje istine da postoji puno stvari koje nadilaze razum.“ 

U prosincu 2011. Talijanska nacionalna agencija ENEA sa svojim Institutom za nuklearna istraživanja u Frascati kod Rima objavila je da nakon pet godina intenzivnih istraživanja suvremena znanost nije u stanju napraviti repliku lika koji se vidi na Torinskom platnu.

Znanstvenici su izračunali da je bljesak tajanstvene energije koja je bila uzrok otisnuća slike na Platno imao snagu od 34 bilijuna vata ultraljubičastog zračenja. Na svijetu trenutačno ne postoji uređaj koji bi mogao reproducirati zračenje takve snage. Najsuvremeniji uređaji mogu generirati zračenje jakosti od nekoliko milijardi vata UV zračenja.

Smirna iz pomasti kojom je bilo pomazano Isusovo tijelo dovela je do lijepljenja platna za tijelo, a aloja je mjestimično izazvala rastvaranje zgrušane krvi. Zahvaljujući tome, sudski vještaci su mogli utvrditi da su Isusa u platno umotali dva i pol sata nakon smrti i da Isusovo tijelo nije bilo dulje od 36 sati u platnu i da za sobom nije ostavilo tragova raspadanja. Na platnu se vide netaknuti krvni ugrušci, bez tragova odvajanja platna od tijela. To svjedoči da tijelo nije bilo izvađeno iz platna. Na koji je dakle način tijelo izišlo kroz lanenu tkaninu ne mijenjajući njezinu strukturu? Koji je izvor zračenja koje je na platnu ostavilo otisak te čudesne, trodimenzionalne slike čitavoga tijela? 

Slika Isusova mrtvog tijela na Platnu i odraz njegova uskrsloga lica na Rupcu iz Manoppela su za nas znak Jonin, poziv na obraćenje koji Isus danas upravlja svakomu od nas. Krist želi da vjerujemo da je On uistinu uskrsnuo, da otvorimo srca njegovu beskrajnom milosrđu i da s njim uspostavimo osobni odnos u molitvi, a osobito u sakramentima pokore i Euharistije. Isus je doista umro i uskrsno. On je s nama kako bi nas oslobodio od ropstva grijeha i odveo u nebo.

Činjenica koja nadrasta povijest

Novi Zavjet predstavlja Kristovo uskrsnuće kao jedinstven i neponovljiv događaj. On je ukorijenjen u povijesti, ali je istovremeno nadilazi jer se odnosi na nadnaravnu dimenziju koja izlazi izvan okvira znanstvene spoznaje. Nitko od ljudi nije bio svjedok samog trenutka uskrsnuća. Ono se dogodilo u zapečaćenom grobu koji su čuvali hramski stražari. A glavari se svećenički bojahu „da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih!’ I bit će posljednja prijevara gora od prve“ (Mt 27, 64). Ustajući od mrtvih, Isus se ne vraća u zemaljski život kao što je to bio slučaj s Lazarom, mladićem iz Naina ili Jairovom kćeri koji su kasnije morali ponovno umrijeti.

Kristovo uskrsnuće je prelazak njegova čovještva iz smrti u potpuno sudjelovanje u otajstvu života Presvetog Trojstva. To je zajedničko djelo Oca, Sina i Duha Svetoga koje objavljuje svemoć Boga u Trojstvu (usp. 2 Kor 13, 4; Kol 2, 12; Fil 3, 10). Kristovo uskrsnuće potvrđuje sve ono što je naučavao i što je činio u vrijeme svog zemaljskog života, a prije svega predstavlja neoboriv dokaz da je Isus istinski Bog. Sinedrij je Isusa osudio na smrt zato što je tvrdio da je Bog. Uskrsnuće je potvrdilo da je Isus uistinu Bog i da se s pravom nazvao Bogom: „prije negoli Abraham posta, Ja jesam. (Iv 8, 58) Ja jesam ili istinski Bog i istovremeno istinski čovjek u kojem tjelesno prebiva sva punina božanstva (Kol 2, 9).

Uskrsnuće Kristovo je činjenica koja nadilazi, nadrasta povijest. Uskrsli Isus je s nama u zajednici Katoličke Crkve. Oprašta nam sve grijehe, oslobađa od svakoga ropstva i ovisnosti, dariva nas svojim uskrslim životom i ljubavlju u sakramentima ispovijedi i Euharistije. Ako u ispovijedi iskreno priznajemo svoje grijehe i čistoga srca primamo Isusa u sv. Pričesti, mi primamo „lijek besmrtnosti, protulijek smrti“, jamstvo našeg uskrsnuća. „Tko se hrani Kristom u Euharistiji – piše sv. Ivan Pavao II. – ne treba čekati zagrobni život da bi zadobio život vječni: posjeduje ga već na zemlji kao predokus buduće punine koja obuhvaća čovjeka do konca.“ (Ecclesia de Eucharistia, 18)

o. Mieczysław Piotrowski, TChr

Miłujcie się, 2 (2017), 4-7
prijevod s poljskog jezika: Jelena Vuković