KATEHEZE U GODINI ZAHVALE ZA SLIKU MILOSRDNOG ISUSA I DNEVNIK SV. FAUSTINE
(2023. – 2024.),
pripremaju: Sestre Milosrdnog Isusa (Sisak)
siječanj 2024.
Isuse, uzdam se u Tebe!
U ovom mjesecu razmatrat ćemo o Isusovoj ruci koja je podignuta na blagoslov. Isus nas želi blagoslivljati da i mi možemo blagoslivljati i slaviti Njega koji je izvor svakoga dobra, koji je jedina i najveća Ljubav. Njegova desnica nas drži da ne posrnemo, podiže nas kada padnemo, usmjerava kada zalutamo. Želi nas blagoslivljati na svim našim putevima, ne želi nas kažnjavati, već nas strpljivo natapa rosom blagoslova i čeka da Mu se vratimo. Važna Mu je svaka osoba, želi da se svaki čovjek spasi, da se vrati na izvor milosrđa koji se posebno očituje u sakramentima. I tu nas čeka u liku svećenika blagoslivljajući nas, sav radostan govori našim srcima: Tu sam te čekao, ništa ne tražim osim onoga što je jedino tvoje, a to su grijesi. Kako se Nebo sada raduje, kakva je gozba sada na Nebu.
To je ta ruka koja ne može dočekati da nas privine u svoj zagrljaj, da nas utješi, kako bismo mogli osjetiti koliko nas voli i koliko Mu je stalo do nas. Želi da budemo natopljeni Njegovim blagoslovom i milosti da preko nas može sve ljude blagoslivljati i dovoditi na izvor milosrđa, na put istine i ljubavi. Blagoslivljaj dušo moja Gospodina i sve što je u meni, sveto ime njegovo! Blagoslivljaj dušo moja Gospodina i nek’ je blagoslovljeno sveto Ime Isusovo. Ime nad svakim imenom. Neka nam Isusova uzdignuta desnica uvijek bude znak da živimo u Njegovoj prisutnosti i milosti, da se pouzdajemo u Njega i da nam Njegov blagoslov bude jedini put, istina i život, za nas i sve one koje susrećemo i s kojima živimo.
Blagoslov
Sveta Faustina, koja već na samom početku svoga Dnevnika navodi Isusov zahtjev i upute u kojima jasno objašnjava detalje slike, napisala je: Ugledala sam Isusa, Gospodina, u bijeloj haljini. Jedna ruka bila je uzdignuta na blagoslov, a druga je doticala haljinu na grudima. Iz otvora haljine na prsima izvirale su dvije velike zrake, jedna crvena, a druga blijeda. U tišini sam promatrala Gospodina. Moja je duša bila prožeta strahom, ali i velikom radošću.“ (Dn 47) U ovoj objavi sv. Faustini Isus pokazuje svu Svoju ljepotu i traži da nastane slika po Njegovim uputama kako bi Ga cijeli svijet mogao upoznati onakvim kakav uistinu jest. Kroz ovaj mjesec posebno ćemo se zadržati na promatranju Isusove ruke podignute na blagoslov.
Faustina se nije ustručavala moliti Gospodina da ju blagoslivlja, a svojim životom je jasno pokazala, a i nama ostavila primjer, što znači živjeti pod Božjom zaštitom i blagoslovom. Treba razumjeti da, bez obzira na sve blagoslove koje je primala od Gospodina, njezin život nije bio lagan. Ali tu se upravo krije ona bitna činjenica po kojoj je danas i štujemo kao veliku sveticu Božjega milosrđa i našu zagovornicu: bez obzira na sve što ju je susretalo u životu, sv. Faustina nikada nije gubila povjerenju u Božje milosrđe i da Bog sve vidi, da zna zašto joj je namijenio određene križeve u životu te da su u konačnici ti križevi upravo blagoslov za nju i za njezinu okolinu. Po uzoru na samoga Učitelja Faustina je ovaj kratki zemaljski život proživjela u mnogim ranama koji su joj drugi zadavali, ali te rane su za nju bile blagoslov i koje su, zahvaljujući njezinoj suradnji s Božjom voljom uz dar poniznosti, postale njezin put prema Nebu i po kojima je to Nebo i zadobila.
Čitajući Dnevnik nailazimo na više citata u kojima Faustina moli Gospodina za neku određenu situaciju i dobiva Isusov blagoslov. Jedan takav primjer je Faustinina molitva upućena Gospodinu da blagoslovi njezinu Domovinu i tom prilikom u svome Dnevniku bilježi ove Isusove riječi: Zbog tebe ću udijeliti blagoslov cijeloj zemlji – i načinio je rukom velik znak križa. (Dn 39)
Sama ova rečenica je dovoljna da i u nama probudi čežnju, i može biti poticajna, za molitvu na određenu nakanu i za koga ili što možemo moliti Isusov blagoslov. Zahvaljujući toj Faustininoj molitvi, sam Gospodin je blagoslovio Svojom rukom ono za što Ga je ona molila. Molimo li mi Božji blagoslov za druge? Današnji svijet je neizmjerno žedan i potreban toga blagoslova. Materijalizam, zarada, bogatstvo i sve druge stvari koje nam prekrivaju oči i prljaju srce su daleko od onoga što nam je uistinu potrebno. Uslijed užurbanosti života i trčanja za obvezama gubimo se i padamo u konačnici u očaj jer ne stižemo i ne dostižemo druge. A zašto to radimo? U većini slučajeva samo zato da nahranimo svoj ego i sebi i drugima dokažemo da smo bolji od najboljih. A kamo to trčimo dok nam iz ruku ispadaju konci života i pijesak prolazi kroz prste… I svake minute smo sve bliže susretu s Gospodinom u vječnosti. Čime punimo svoje lampe, s čime ćemo stati pred Gospodina? Svatko od nas se može još jednom zapitati za što ja to molim Gospodina…
Isus nas poziva da molimo, Isus nas poziva i čeka sa Svojim blagoslovom koji nam želi udijeliti svim srcem i donijeti mir i radost duši. Blagoslovom koji daje Krist, naš život ponovno dobiva smisao i vrijednost; puštajući Gospodina u svoj život i predajući mu sve svoje pothvate i želje znamo da s Njime i Njegovim blagoslovom sve naše biva Njegovo jer od tog trenutka On čuva, vodi i blagoslivlja.
Razmatranje uz sliku Milosrdnog Isusa
Nalazim se ispred slike Milosrdnog Isusa, potpuno sam, samo On i ja. Bez obzira na to što su možda tu i drugi ljudi oko mene, ovo je trenutak moga osobnog susreta s Gospodinom i sada ništa drugo nije važno osim toga da budem s Njim. Promotrit ću pažljivo svaki detalj slike ispred koje se nalazim, ali danas svoj pogled posebno usmjeravam na podignutu Isusovu ruku, ruku koja je spremna blagosloviti mene, moj život, sve probleme s kojima sam došao, moju obitelj, posao, prijatelje… Jesam li spreman primiti blagoslov koji mi Isus želi udijeliti? Što za mene sada znači Njegova podignuta ruka? Donosi li ta ruka meni mir ili neki osjećaj nelagode?
U tišini svoga srca prisjetit ću se svih trenutaka u svome životu kada sam posebno osjetio kako me Isus blagoslivlja. Koji su to bili događaji, kakvi su to bili trenutci – jesam li prebivao u radosti ili u očaju? U kojim situacijama sam osjetio da je On na mojoj strani i da me blagoslivlja? Jesam li ikada molio Gospodina da me blagoslovi? Jesam li ja blagoslov za druge, za one s kojima dijelim svoj život?
Gledajući Isusovu podignutu ruku mogu me odvesti misli da sam možda često u životu kao dijete vidio tako podignutu ruku koja je bila spremna izudarati me – možda zbog te ruke imam krivu sliku Boga Oca. Možda sam i ja sam podignuo ruku na nekoga od svojih ukućana, svojih prijatelja, poznanika… Što ja činim svojom desnicom, blagoslivljam li ili… Jesam li molio za oproštenje i jesam li oprostio onima koji su mene povrijedili?
Hrabro ću pogledati Isusovu ruku koja me podiže, ruku koja donosi mir i blagoslov, ruku koja je probodena za mene, za moje grijehe, moje propuste i padove, ruku koja je spremna i ovoga trenutka izliječiti rane mojega srca i moje duše.
U kratkoj molitvi u tišini predat ću Gospodinu svoj život, zamoliti Ga za oproštenje i dopustiti da blagoslovi svaku sekundu moga života Svojom snažnom i moćnom rukom. Molit ću da svako srce otvori svoja vrata Kristu kako bi Njegov blagoslov uvijek bio nad nama i kako bismo mi svi bili blagoslov jedni drugima.
Svjedočanstvo – susret sa slikom Milosrdnog Isusa
Još donedavno sam mogla satima pisati i govoriti o osjećajima koji me nose od kada je Isus ušao u moj život. Znali su me iskusniji od mene upozoravati da se ne predajem u potpunosti osjećajima, ali sam odmahivala rukom misleći da oni sigurno ne vole Boga koliko ja… Kako ne izgarati tolikom čežnjom za Onim koji me je podigao s dna, dao mi život kada sam mislila da za mene života više nema. Sva ta bujica izlazila je iz mene kao zahvala Božjoj ljubavi. I onda, iznenada preda mnom se pojavi kušnja. Nepremostiva kušnja, ondje gdje sam najslabija. Mislila sam da netko tko toliko voli Isusa, ne može više pasti, da je jak, nepobjediv… Smetnula sam s uma da je samo Bog jak i nepobjediv, a ispred mene se ukazala sva bijeda moje slabosti. U svom padu našla sam se pred slikom Milosrdnog Isusa u onoj tami koja Ga okružuje. Nestala je sva moja samouvjerenost, sjedim nad praznim papirom ne mogavši napisati više ni riječi. Slaba, kakva jesam, opet sam dopustila osjećajima da me nose, ali ovaj put beznađa, očaja, napuštenosti jer „uvrijedih Boga, svoje najveće i najmilije dobro“. Grižnja savjesti uvjeravala me je da Bogu više nisam vrijedna. Ali On opet uspijeva doprijeti do mene u toj tami, pružajući mi Svoju ruku spasa. Nije tražio od mene ništa osim raskajana srca i već je hrlio da me nanovo uvjeri koliko sam voljena. Blagoslivlja me Svojom podignutom desnicom i briše sve moje prijestupe. Njegovo Milosrđe baca me ponizno na koljena.
Ne tako davno, silno me taknula fotografija praznog papira, umrljana suzama na kojem samo piše „Dragi Bože…“ i potpis. Sada shvaćam da su to sve riječi koje Bog od mene želi. On zna da sam slaba i da ću padati dok pokušavam pratiti Njegove korake. Njegova ruka blagoslivlja me i hrabri, da ne odustajem nakon pada, nego da hrabro nastavim dalje predajući Mu sve svoje slabosti. Hvala Ti, Isuse.
Sestre Milosrdnog Isusa, Sisak
lektura: Marija Vuković